U svijetu novinarstva nije neuobičajeno da se rađaju ljubavi među kolegama. No zanimljivo je kad se takve ljubavi dogode među kolegama s konkurentskih televizija. Matea Ćorić s Nove Tv i Borko Brunović s HRT-a, reporteri su koje svakodnevno viđamo u informativnim emisijama njihovih TV kuća, a posebno su se istaknuli posljednjih tjedana prilikom izvještavanja s potresom razrušene Banovine. Otkrili su nam kako je njihova ljubav počela prije tri godine, kada su se upoznali na jednoj novinarskoj zabavi.
- Znali smo se površno s terena, a onda je Borko napravio prvi korak. Shvatili smo da uz novinarstvo imamo puno toga zajedničkog. Ljubav prema filmovima, dokumentarcima, serijama, ali i interes za područje Bliskog istoka. Na prvoj smo kavi većinu vremena, vjerovali ili ne, raspravljali o Afganistanu, kazala nam je Matea. Budući da su konkurenti, Borko i Matea uspijevaju odvojiti posao od privatnog.
- Tajni uvijek ima, a ako slučajno saznamo neko informaciju koju ne bi smjeli znati, postoji apsolutno povjerenje da ju nećemo iskoristiti. Na tom počiva naš odnos, kaže Borko koji je u novinarstvu završio slučajno.
- Uz fakultet, desetak godina sam profesionalno igrao poker. Živio od njega. Putovao po Europi i igrao poker turnire. Sanjao da ću osvojiti svjetsko prvenstvo. Nisam. Nakon toga sam s prijateljima otvorio web portal. Radio i kao komentator pokera na sportskoj televiziji. Kad je poker pomalo pao u drugi plan naletio sam natječaj za HRT. Prijavio se i dobio posao. Novinarstvo mi se svidjelo na prvu. Dinamično je i nepredvidljivo, veli Borko. Matea je studirala politologiju, ali je zapravo htjela Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i pisati scenarije za filmove i serije. Novinarstvo joj, veli, upravo to pruža - da stvara svoje priče. Počela je na Z1 televiziji, a na Novu TV stigla je prije godinu dana i odmah je "bačena u vatru".
Jedno od najvećih novinarskih iskušenja za oboje je bilo izvještavanje o velikom potresu 29. prosinca. Oboje su tada bili u Sisku, a nakon udara nisu mogli doći jedno do drugog, jer su bile prekinute veze.
- Dan potresa neću zaboraviti do kraja života. Došli smo u Sisak dan prije zbog onog manjeg "potresa". Odradili javljanje za dnevnik iz škole i krenuli na press konferenciju u Gradsku vijećnicu. Na ulazu odjednom tutnjava. Strašna grmljavina, ali ne odozgo već iz dubine zemlje. Sve se počelo tresti. Doživio sam potres u Zagrebu, ali ovo nije bilo ništa slično. Vidio sam kako asfalt poskakuje. Kolegu Borasa, Joveva i mene dvije su sekunde dijelile od smrti. Uspjeli smo se u zadnji čas izmaknuti prije nego je cijelo pročelje palo na mjesto gdje smo stajali. Nakon potresa nevjerica i šok. Zvuk sirena. Tih desetak minuta trajalo je kao vječnost. Linije ne rade, ne znam je li Matea živa. Ne mogu je dobiti. Zovem majku i brata u Zagreb i ništa. Bespomoćnost.
Malo po malo uspostavljam preko WhatsAppa vezu s Mateom i bratom. Svi su živi. Nakon toga počinje najstresniji, a ujedno i najvažniji dan u karijeri. Uspostavljam vezu s HRT-om u Zagrebu. Dogovaramo uključenje čim prorade linije. Počinje sedmosatni program uživo. Adrenalin. Hodamo po razrušenom gradu i javljamo se uživo. Razgovaramo sa šokiranim ljudima, ozlijeđenima, doktorima, vojskom, vatrogascima. Idemo u hitnu pa bolnicu koja je razrušena. Prenosimo ono što vidimo, nema pripreme, nema ponavljanja. Velika odgovornost da se u tim stresnim uvjetima ne izađe s nekom neprovjerenom informacijom. I nismo. Baš kao i tijekom potresa u Zagrebu, informativni program HRT-a pokazao je zašto je javni servis važan. Svi su odradili lavovski posao. Od snimatelja, tonaca i montažera do novinara, voditelja i urednika. Svi. Nikad novinarski i televizijski posao nije imao smisla kao tog 29.12 Nikad se ne ponovilo, no taj dan smo obavili svoje, kaže Borko. Mateu je potres uhvatio na press konferenciji Sisačko-moslavačke županije.
- Na prvi tren lagano je zatreslo, a onda je postajalo sve jače. Svi smo istrčali na ulicu. Centar grada u 20 sekundi pretvorio se u ruševinu. Odmah me uhvatila panika zbog Borka jer sam znala da je imao javljanje uživo iz porušene škole. Nekih desetak minuta nisam znala što se događa s njim, a onda me je uspio dobiti i reći da je dobro. Pao mi je kamen sa srca... Nakon toga pokušala sam dobiti urednika i organizatora. Ispred mene odvijao se filmski scenarij i u meni je proradio onaj novinarski poriv- našim gledateljima prenijeti ono što se događa na terenu. Osjećala sam veliku odgovornost jer sam znala da je to novinarski zadatak koji se događa jednom u karijeri. Odgovornost da prenesem točne i bitne informacije. Puno mi je značilo I što je u tom trenutku sa mnom bio kolega Marino Grgurev koji je u svojoj snimateljskoj karijeri prošao ratne zone i znao je točno kako se treba ponašati. Ostao je smiren, pribran toliko da je snimio cijeli trenutak potresa. Dvadesetak kilometara od mene, u Petrinji bila je kolegica Petra Buljan. Nas dvije smo se cijeli dan koordinirale I izmjenjivale informacije putem telefona. Mislim da smo svi na Novoj TV napravili odličan posao tih dana. Nakon takve trauma normalno je da je strah u nekoj mjeri prisutan, ali odradili smo to profesionalno i odgovorno, priča Matea. Oboje rade u mainstream medijima, stoga je bilo zanimljivo čuti kako gledaju na pojavu lažnih vijesti na društvenim mrežama, i sve više teoretičara zavjere.
- To je današnja realnost i ne treba na to gledati previše dramatično. Svijet se mijenja i promjene će biti sve češće. Društvene mreže omogućile su da svi postanu novinari, teoretičari, stručnjaci...Ipak taj trend neće dokinuti potrebu za ozbiljnim i provjernim medijima, no i mi se moramo prilagoditi i mijenjati. Naći nove načine da dođemo do mladih generacija. Istinita i točna informacija će uvijek biti na cijeni, a na nama je da ju naučimo plasirati i u vremenima kada postoje smetnje u transmisiji kao što su fake news, kaže Borko, a s njim se slaže i Matea.
- Lažne vijesti i teorije zavjera oduvijek 'žive' s nama, ali u kriznim situacijama one posebno dolaze do izražaja. Bombardirani smo informacija sa svih strana, i neke od njih koje su neprovjerene i lažne samo dodatno zbunjuju i plaše građane. Zato je bitno informirati se iz pravih i provjerenih izvora, kazala je Matea.
Reporterski par obožava novinarstvo, a oboje znaju što bi voljeli raditi u budućnosti.
- Volio bih raditi političke putopise i dokumentarne filmove. Pogotovo iz Južne Amerike, Bliskog Istoka, Afrike. Izvještavati o utjecaju geopolitike na život običnih ljudi. Upoznavati nove kulture, kaže nam Borko. Njegova Matea ističe kako je upravo rad na terenu ono što je uvijek željela.
- Svaki dan donosi nešto novo, nepredvidiv je posao i pun adrenalina. Želja mi je raditi i duže reportaže, to je taj dramaturg u meni. I odraditi reportažu s Bliskog istoka. Nadam se da će mi se ta želja jednog dana i ostvariti, rekla nam je Matea.
Cuj pak ove?!... *poslovne tajne"... hahaha