Sportski novinar i reporter Nove TV Milan Stjelja nedavno je uživao u Dohi gdje je otputovao kako bi pratio aktivnosti hrvatske nogometne reprezentacije na pripremnom turniru u sklopu kojeg su Vatreni igrali dvije prijateljske utakmice protiv Slovenije i Bugarske, a kao pravom ljubitelju sporta, pratiti ovakav događaj je za njega bio poseban gušt.
- Ovaj put sve je bilo još važnije jer je to bila prva akcija Dalića, Modrića i društva nakon stanke od četiri mjeseca. Posljednji put smo uz njih bili na onoj velikoj pobjedi protiv Rusije na Poljudu još sredinom studenog, a sada su još povrh svega Vatreni bili u zemlji u kojoj će se od 21. studenoga igrati Svjetsko prvenstvo, i to je još dodatno povećalo važnost mog posla. Naime, osim praćenje svakodnevnih aktivnosti reprezentacije, zadatak mi je bio i donositi priče o Kataru, našim ljudima koji tamo žive i rade te na sve druge načine upoznati našu cijenjenu publiku i navijače koji planiraju posjetiti tu zemlju za vrijeme SP-a sa svime što im može pomoći prilikom njihovih odluka i planiranja - prepričava i prisjeća se kako ga je iznenadilo što je o Kataru pronašao vrlo malo informacija prije puta - tek pokoji članak o zemlji, o njezinim pripremama za SP-a, o katarskoj turističkoj ponudi i sl. Navodi i kako je situacija obično potpuno obrnuta, za druge zemlje su itekako dostupni svi takvi podaci, i ne samo da su dostupni nego ih ima jako puno pa je zadatak novinara "samo" odabrati ono najzanimljivije.
- Tako sam prepun velikih upitnika iznad glave stigao u Dohu i tamo boravio ukupno 11 dana, ne računajući dva dana koja ti otpadnu na put. Prvi dojam bio je poprilično negativan. Možda i zbog privatne obiteljske situacije jer sam na put otišao doslovno uoči prvog rođendana moje male kćerkice Luce (mislim da će svaki roditelj shvatiti o čemu pričam), ali prvenstveno zbog tih velikih nebodera koji su ti neizbježno upadali u vidokrug. Sve je to na prvu, a posebno na drugu, kada smo snimatelj Dejan Tatomir i ja shvatili da je kultura života potpuno drugačija od naše (da gotovo i nema ljudi na ulicama, te da nema kafića, tj. ima, ali nisu na svakom koraku već ih je puno manje i raštrkani su posvuda), taj nas je neki hladni dojam Katara samo dodatno zabetonirao - priča.
Ono što je prvi dan spoznao o zemlji koja je po BDP-u po glavi stanovnika jedna od najbogatijih zemalja svijeta te 3. po zalihama nafte i plina, masa je osiguranja posvuda pa je normalno da te netko odmah zatraži dozvolu za snimanje, koju su imali, ali koja ne vrijedi svugdje već su često potrebne i dodatne dozvole za medijski rad.
- To ne samo da je otežavalo rad nego nam je jasno pokazalo koliko se tamo izričito pazi na privatnost ljudi. Tako će barem ljudi koji se bave tim sigurnosnim provjerama pojasniti te kontrole. Ako ih možda odmah zamišljate kao neke ljude u crnom odijelu, ne, najčešće se radi o momcima u običnim majicama kratkih rukava jer tada je u Dohi već redovito bilo preko 30 stupnjeva. U svakom slučaju, kad provedeš duže vrijeme na jednom mjestu, ono ti postane pitomije i bliže, pa su se tako i nama dojmovi počeli malo mijenjati i ići u pravcu da ima i neke čari u Dohi i toj katarskoj pustinji usred koje se nalazi - otkriva Stjelja te ističe jednu važnu stvar vezanu za lokalno stanovništvo; Katar ima oko 2,7 milijuna stanovnika, a samo ih 10 posto otpada na prave Katarane. Sve ostalo su stranci, od kojih najveći dio stiže iz Indije i njezinih susjeda i to su ljudi koji rade na gradilištima i u manjim dućanima.
- E, sad, što se tiče baš Katarana, s njima gotovo da i nismo bili u kontaktu jer se oni druže isključivo između sebe, ali smo upoznali ljude iz cijeloga svijeta koji tamo žive i rade. Za njih mogu reći da su ekstremno ljubazni. Većinom se radi o ljudima koji su rođeni u zemljama sjeverne Afrike poput Tunisa, Alžira i Maroka i uglavnom su zaposleni u uslužnim djelatnostima poput konobara ili rada na recepciji hotela. Bilo je tu i inženjera, vlasnika privatnih firmi, ali svi oni zajedno ostavili su izrazito simpatičan i prijateljski dojam. Opuštenost i sveopći mir bez ikakve strke su na prvom mjestu. To vam je Katar - navodi naš sugovornik.
Ta opuštenost ima naravno i svoju negativnu stranu, upozorava, a to znači da ćete na kavu ili bilo što drugo čekati minimalno 20 minuta, tako da, odete li u Katar, oboružajte se strpljenjem koje će vam trebati na svakom koraku.
- Postoji ogromna razlika između novog dijela Dohe, u kojem dominiraju super moderni neboderi, do tzv. stare Dohe. Ona je zapravo pretvorena u jedno veliko gradilište pa ćete naletjeti na radove na doslovno svakom koraku. No, prometne gužve gotovo da i nema jer su vodili brigu o prometnicama. Većina glavnih žila kucavica grada imaju i po osam traka u jednom smjeru.
U Kataru, kaže, nikada ne bi mogao živjeti zbog prevelike kulturološke razlike, draža mu je živost i užurbanost naših ulica i činjenica da može otići na kavu kad god i gdje god mu paše. Što se tiče hrane, ponuda je šarolika i velika, a zanimljiv je savjet koji daje svima koji vole popiti čašicu alkohola: u Kataru je to vrlo zahtjevna operacija jer alkohol je dozvoljen samo u određenim hotelima. Najčešće u onim najskupljima, pa je cijena piva minimalno 80 kuna. Kada je u pitanju kava ili posluživanje obroka u restoranu, u Kataru je sve jako sporo. Sporo u usporedbi s našim europskim, zapadnjačkih užurbanim stilom života.
- Ono što je vjerojatno nepoznato široj publici jest to da je Katar jedna od najsigurnijih, ako ne i najsigurnija zemlja na svijetu, u kojoj stopa kriminaliteta praktički i ne postoji - ističe te savjetuje svim budućim posjetiteljima ove zemlje da smanje očekivanja ako su željni razgledavanja specifičnih turističkih lokacija.
- Uostalom, kako nam je Jakov Krivić, hrvatski stolnoteniski trener koji je prvi put u Katar stigao 2004. godine i sada već duže vrijeme živi u Dohi, rekao: ovdje je još prije 15-ak godina bila samo jedna velika pustinja. Mi smo planirali otići na pustinjski safari i napraviti priču o tome, ali od preostalih priča i obaveza nismo stigli - prisjeća se.
Iako je do sad proputovao gotovo svaki kutak europskog kontinenta, ovo je prvi put da je bio izvan njega.
- Upravo mi je zato posebno zanimljivo bilo doživjeti jednu potpuno drugačiju kulturu od naše zapadnjačke. Dodatna želja bi mi bila da većinu tih turističkih želja ispunim privatnim putem jer kada novinar ode na poslovni put, onda on prvenstveno radi. Taj se radni dan često protegne, pa dojmove o mjestu, ljudima i kulturi usred koje se nalazi zapravo samo ubire usput, ne na klasični turistički način - zaključuje.
Kako je spomenuo da se u Kataru sve sporo odvija, zanimalo nas je i hoće li sve na kraju i biti spremno do Mundijala?
- Primjećujem da brojni navijači iz Hrvatske, ali i Europe s kojima sam razgovarao, iskazuju ozbiljnu zabrinutost. Primjerice, trenutačno ne postoji adekvatan smještajni kapacitet za dolazak oko 1,5 - 2 milijuna navijača iz cijeloga svijeta. A hoće li sve biti na kraju spremno, to ćemo tek vidjeti, ali ne isključujem mogućnost da "ubace u petu brzinu" i svojim neograničenim financijskim sredstvima uspiju sve stići. Ono što je sigurno, jest to da navijače čeka uzbudljivo Svjetsko prvenstvo.
VIDEO Kraj ljubavi! Shakira se oglasila o prekidu veze s Piqueom