Čini se da je 80 godina života u slučaju rock glazbenika odnedavno postala ključna brojka. Nakon Jaggerova 80. rođendana čeka se Keith Richards krajem godine, ali dvojica su ih (opet) prestigla. Jer najstariji, a vjerojatno i najcjenjeniji među njima su Bob Dylan i Paul McCartney koji su i započeli tu čitavu suvremenu rock odiseju početkom šezdesetih. Obojica uz nesmanjenu dozu kreativnosti pokazuju i fizičku žilavost. McCartney uskoro nastavlja postpandemijsku svjetsku turneju "Got back" koncertima u Australiji i Meksiku, a iduće godine očekuju se nastavci u Sjevernoj Americi i Europi.
Uza sve to nedavno je objavio i luksuznu fotomonografiju "1964: Eyes of the Storm" o prvim godinama rada Beatlesa, dokumentiranu vlastitim fotografijama koje je izvukao iz arhiva. Ujedno, McCartney je u maniru vještog promotora za kraj godine najavio i "posljednju pjesmu Beatlesa" "Now and Then", što je dodalo još više medijske pažnje najbogatijem glazbeniku na svijetu koji svake godine samo na račun tantijema od pjesama Beatlesa ubire milijunsko bogatstvo. Dakako, zasluženo, ali opet valja ponoviti da je McCartney 2020. objavio sjajan, vrlo svjež solistički album "III" koji je snimio doslovno sam i odsvirao sve instrumente, a prije njega jednako zanimljiv "Egypt Station".
Što se tiče pjesme "Now and Then" prevelikih tajni zapravo nema i sve nas upućuje u sredinu devedesetih, kad su za potrebe projekta "Anthology" (dokumentaraca i albuma) McCartney, George Harrison i Ringo Starr nadosnimili i objavili "nove" pjesme Beatlesa "Free As a Bird" i "Real Love" koje su spektakularno pomogle priči oko "Anthology". Te 1995. radili su i na pjesmi "Now and Then", ali se ona nije sviđala Harrisonu pa su odustali. Uglavnom, petnaest godina nakon ubojstva Johna Lennona mogli ste čuti njegov glas i klavir, skupa s trojicom preostalih članova Beatlesa. Danas se ta brojka smanjila na dvojicu, McCartneya i Ringa Starra, ali ne treba sumnjati da će "Now and Then" skoro dvadeset godina kasnije, kad bude objavljena, izazvati sličnu histeriju javnosti.
VEZANI ČLANCI:
Štoviše, Ringo Starr i McCartney sudjeluju u dvije pjesme na novom, 18 godina čekanom studijskom albumu Rolling Stonesa - čime je ritam sekcija Beatlesa spektakularnim transferom zamijenila preminulog Charlieja Wattsa i Billa Wymena - pa ne treba sumnjati da će i na tom planu zaokružiti priču o davnim zajedničkim početcima i istrajnosti koja ih čini jedinstvenim pojavama u povijesti glazbe. Upravo se ove godine navršilo 60 godina od prvog albuma Beatlesa "Please, Please Me", što znači da će se krajem godine pojaviti još jedan skupi box set s reizdanjem, remiksom Gilesa Martina i svim pripadajućim snimkama oko debitantskog albuma Beatlesa, nastavku serije kojom su zadnjih godina ponovno preprodali i obradili sve albume Beatlesa nastale između 1966. i 1970., od "Revolvera" do "Let It Be".
Nekad goruće pitanje "tko je bolji, Beatlesi ili Stonesi?", danas više nema nikakvog smisla, ali ga je moguće iskoristiti u usporedbi solo karijera Micka Jaggera i Paula McCartneya, u kojoj McCartney odnosi pobjedu. Čak i na terenu koncerata, kad sam prije desetak godina na Bečkom Prateru (naravno, odvojeno) gledao nastupe Rolling Stonesa i McCartneya, te sezone McCartney je bio zanimljiviji i svježiji u skoro trosatnom šou sa 71. godinom života iza sebe. Od svih poveznica među njima, postoje još neke. Kao što je u prošlosti bila besmislena podjela poklonika na fanatike (angažiranog) Lennona i protivnike ("sirupastog") McCartneya, odmah treba reći da se isto odnosi i na zagovornike/protivnike "klanova" Jagger/Keith Richards, od kojih ćete često čuti kako je Richards "pravi roker", a Jagger hladan poslovni čovjek.
U tom smislu McCartney i Jagger nesumnjivo su racionalnije osobe od svojih "duhovnih partnera" s kojima su radili u tandemu. Naravno, i daleko kompromisniji i "pristojniji", jer vremena se mijenjaju, pa su Sir Paul McCartney i Sir Mick Jagger prije 20 godina bili među zvijezdama velikog koncerta koji se održao ispred Buckinghamske palače u čast 50. obljetnice vladavine britanske kraljice Elizabete. Za razliku od njih, da je kojim slučajem živ, Lennon i Richards ne bi tamo imali što tražiti, pogotovo Lennon koji je vratio odlikovanje kraljici protiveći se britanskoj politici oko rata u Vijetnamu, još dok se u šezdesetima nije niti pomišljalo da bi itko od njih kasnije mogao toliko "propasti" da ga imenuju "vitezom". Iako je tada javnost jedne doživljavala kao čiste i umivene, a druge kao prijetnju ćudoređu, kao prvotimci rokerske subkulture šezdesetih i Beatlesi i Stonesi podjednako su iskazivali otpor prema (malo)građanskim vrijednostima čiji su simboli kasnije postali Jagger i McCartney.
McCartney je bez svog tandema ostao daleke 1970. kad su se razišli Beatlesi, pa je sav svoj preostali talent uložio u solističku karijeru. Često odličnu, što potvrđuje do danas, jer je samo zadnjih godina i dekada snimao sjajne albume. Pogotovo nakon albuma "Tug Of War" 1982., prvog nakon Lennonove smrti, kad je pokazao svijest da je sve ostalo na njemu. Što je kasnije pokazao pomirbom s Yoko Ono, suradnjom na zajedničkim projektima Beatlesa i javnim zagovaranjem prijateljstva s Lennonom, koji mu je preko Yoko Ono i ostavio kazetu s nedovršenim pjesmama, među kojima je bila i spomenuta "Now and Then" koja će se uskoro pojaviti.
Paul McCartney uspio je zadnjih dekada reafirmirati najbolje odlike svog poznatog rukopisa, u kontrastu spram "ljige" kojom se povremeno znao baviti, jer je oduvijek bio prokleto talentiran za melodije. U njegovu slučaju skoro da je talent za napisati hit prije bio prokletstvo nego vrlina, jer je od svega znao sastaviti pjesmu koja će se svidjeti publici. No, McCartney je najčešće bio autor punog, najvećeg formata, jedan od najboljih u povijesti rock glazbe. Njegov "imperij uzvraća udarac" i utoliko što se cijela generacija kasnijih britpop prvaka poput Blur, Oasis, Robbieja Williamsa i ostalih nekoliko puta naklonila čovjeku koji je sve to smislio davno prije njih, Od devedesetih naovamo kao da nije bilo pop glazbenika iz Britanije tko se nije "naslonio" na njega (i Lennona dakako).
Uostalom, i međusobna gostovanje ili ad hoc svirke s Daveom Grohlom ili Springsteenom, da ne spominjemo druge, pokazuju da sve generacije glazbenika shvaćaju McCartneyev značaj i ulogu. No, čitava ta priča o ogromnom značaju, talentu i utjecaju na planetu pop-kulturu unatrag šezdeset godina ne bi imala sretan završetak da McCartney i danas ne zvuči tako dobro kao što zvuči. Ili izgleda na velikoj pozornici na koju će se uskoro opet popeti i publici ponuditi monumentalnu rock-odiseju s nekima od najjačih klasika rock glazbe.
Zadnjih par dekada McCartney se rehabilitirao i vratio u formu uz prateće fanfare kritike i publike, a zanemarimo li vječni smiješak razvučen preko lica najumivenijeg člana Beatlesa, McCartney prije svega zvuči uvjerljivo u svom temeljnom rock-poslu. Iako će mu i skorašnji koncerti sadržavati pregršt hitova iz repertoara Beatlesa i s bivših samostalnih albuma, pa nose tipičnu dozu nostalgije, ta nostalgija zapravo se više osjeća među publikom nego na samom McCartneyu. Izvrstan, stalan četveročlani prateći sastav s kojim dugo surađuje možda je najbitnija ispomoć za takav antinostalgični udar, jer radi s glazbenicima čija mu vibra odgovara možda najviše od svih formacija nakon razlaza Beatlesa.
Usmjeren prema temeljnom rock-zvuku - koji su perjanice britpopa velikim dijelom preuzele od Beatlesa i vratile ga u opticaj tijekom devedesetih - McCartneyeva sviračka reinkarnacija zadnje dvije dekade pokazuje ga u svojevrsnom pomirenju prošlosti i sadašnjosti. Naravno, zasigurno se radi i o nostalgičnom tripu, što je nemoguće izbjeći s obzirom na McCartneyjev status i članstvo u Beatlesima. Za stariju publiku na djelu je izravan put u neprežaljene šezdesete, ali McCartney je stare pjesme očistio od okolnih kič-naslaga nakupljenih vremenom. Općepoznati evergreeni na njegovim se novijim nastupima promatraju iz "tvrdokuhane", klupske sviračke vizure, s legendarnim starinskim Hofner basom obješenim oko vrata i zidom Vox i Messa Boggie pojačala iza njega i benda.
Jednostavnije rečeno, čovjek je potpisao pjesme koje odavno postaju prtljaga svake nove generacije publike i glazbenika.
McCartney u svom liku i djelu zapravo spaja neke od zaštitnih znakova njegove, ali i skoro svačije prošlosti. Dijelove koje u takvom obliku jednostavno ne možete pronaći nigdje drugdje, čak niti kod Rolling Stonesa, pa se općepriznati utjecaji na britansku i svjetsku pop-scenu u ovom slučaju s lakoćom vraćaju natrag svom prvom i pravom vlasniku.
VIDEO: Stipan Macan (Milan Štrljić) na setu serije 'Kumovi' najavio je novu sezonu