Robert Sever je Zagrepčanin, rodio se 1976. godine, a za modni put jednog od najboljih i najcjenjenijih hrvatskih kreatora “kriv” je jedan televizijski događaj. Bila je sredina 1984. godine i na tadašnjim jugoslavenskim televizijama počelo je emitiranje “Dinastije”, slavne američke sapunice koja je očarala tada osmogodišnjeg dječaka. Sjeća se Robert toga i danas i priča:
- Teško mi je točno odrediti trenutak kad mi je prvi put palo na pamet da se u životu želim baviti modom, ali vjerujem da je imalo veze s mojom fascinacijom “Dinastijom” i idejom da su svi uvijek lijepi. Bio je to svojevrsni bijeg od stvarnosti, jer sve je u toj seriji bilo potpuno drugačije od mog života. Ja potičem iz radničke obitelji, a dok sam gledao “Dinastiju”, rođena je ideja da svojim radom želim uljepšati svijet, barem onaj koji me okružuje.
Pričamo stoga o danima njegovog djetinjstva zbog kojih on vjeruje da mu je put bio kozmički zacrtan jer, kako kaže, u njegovoj okolini tada nije bilo vanjskih utjecaja koji bi ga odveli na put mode. Stoga je uvjeren da je stvoren i predodređen u ovom se životu baviti vizualnim pojavama, da je to njegovo polje djelovanja. Sjećanje na njegovo djetinjstvo vraća nas u te sedamdesete i osamdesete godine 20. stoljeća, kada se živjelo u svijetu nepoznatom današnjim mladim ljudima, u kojemu nije bilo tolikog dotoka informacija kojima smo danas izloženi (pa i “Dinastiju” smo čekali više od tri godine, što je danas mnogima nezamislivo), niti je bilo toliko vizualnih senzacija kojima smo danas svakodnevno okruženi. Zato Robert i tvrdi da je poziv modnog kreatora ukorijenjen u njega.
Jasno se sjeća svojih početaka:
- Bio sam opsjednut slikovnicama, zapravo svim knjigama, tako da sam sate provodio crtajući i precrtavajući princeze i kraljice. Tako sam počeo crtati. Kao klinac sam smislio svoju “tehniku”, nauljio bih papir da postane prozirniji i tako sam precrtavao i učio. U to je vrijeme moja baka, koja me čuvala, šivala na staroj singerici, a ja sam kraj nje učio. Tako sam zapravo kao maleni dječak naučio osnove. Imao sam deset godina kada sam sašio svoju prvu “kreaciju”, bijeli prsluk na koji sam flomasterima nacrtao portret Annie Lennox, koja mi je kao klincu već bila totalna fascinacija.
Nekoliko svojih kolekcija posvetio je Robert Sever svojoj majci i zato ga pitam koliko je ona utjecala na njega i njegov izbor zanimanja. Kako se ona odijevala. Kakvu je odjeću voljela, kakav stil njegovala:
- Moja mama Marija je imala vrlo jednostavan stil, kao majka dvoje djece u radničkoj obitelji osamdesetih, i nije imala puno mogućnosti trošiti na odjeću, ulagati u stil. Tek ponekada bi joj netko nešto sašio, ali uvijek je bila ženstvena i elegantna. Prava majka račica. Tek kasnije, kada je imala više vremena za sebe, obožavala je ići na Hrelić, tamo pronaći neke malo neobičnije komade odjeće i kombinirati ih tako da postanu posebni i njeni. Oduvijek, pa tako i danas, ja kreiram s njom u mislima, zahvalan za stvari koje me je naučila i za slobodu koju mi je podarila.
Robert Sever 1995. godine maturirao je na Tekstilnom odjelu Srednje škole za primijenjenu umjetnost i dizajn i već tada ulazi u svijet mode.
- Počeo sam raditi čim sam napunio 18 godina. Doslovno sam volontirao na snimanjima kad god je trebalo, ne bih li tako stvorio kontakte i počeo raditi kao stilist. Sav novac koji sam tada zarađivao, štedio sam za svoj brand, jer sam znao da ovisim o sebi samom, da moram sam uložiti u svoje ideje i vizije. Roditelji su pomagali koliko su mogli, ali je na meni bilo da ostvarim svoje snove. I to mi je uspjelo 2001. godine, kada sam javnosti predstavio svoju prvu kolekciju “Forever Sever”, sa čak 80 kombinacija. Tada je počela moja modna priča, a vjerujem i nova epoha mode kakvu smo poznavali. Nakon toga uslijedili su modni tjedni na kojima sam predstavljao kolekcije, i to je vrijeme u kojem su se pojavili mnogi naši dizajneri, od kojih su neki opstali, a neki na žalost ne - priča Sever i ne skriva koliko su ti počeci bili teški.
- Taj početak je bio financijski zahtjevan, ali istovremeno i toliko pun entuzijazma da sam zaboravio na dane kada nisam imao za hranu jer sam sav novac uložio u materijale koji su mi trebali za novu kolekciju. No, kada si strastven i kada u nešto vjeruješ, onda je žrtva dio igre. Zaista sam uživao u tim počecima, u toj sirovoj kreativnoj energiji, koju je to doba nosilo. Rekao bih da je svijet tada bio opuštenije mjesto, mjesto gdje se cijenio trud i rad. Na žalost, danas s pojavom svih high street brendova, naša struka polako izumire. Čini se da nestaje kreativnosti, ali i da nestaje zanat kao takav - objašnjava.
On oduvijek stvara modu koja odlično funkcionira u svim konfekcijskim brojevima, te nije među kreatorima koji su opsjednuti mršavim ženama i nabildanim muškarcima. Također, njegove kreacije odlično odijevaju ljude svih dobi, što je dokazao u lanjskoj resort kolekciji “Jadranka”, koju je snimao ne na profesionalnim modelima, već na ženama iz svoje okoline, i to od 19 do 79 godina starosti.
- Jedino to i jest važno. Oduvijek sam taj koji stvara za sve uzraste, sve fizionomije i obožavam vidjeti svoj rad na različitim ženama i muškarcima. To je nešto što je nužno, jer inače odjeća ne živi, nego je samo objekt za pokazivanje na modnim pistama, a to nije bit mog posla - kaže.
Osobno se dobro sjećam s koliko je pažnje i komplimenata modni svijet u Hrvatskoj dočekao njegove prve kolekcije i stoga ga pitam je li bilo teško zadržati zdravu glavu i noge čvrsto na zemlji, ne poletjeti od velikog uspjeha koji je stigao i brzo i naglo.
- Nisam izgubio tlo pod nogama, jer sam uvijek bio svijesan kako moram, kako bi naši stari rekli, “zaraditi za kruh”, ali i za daljnja ulaganja, za nove kreacije. Očito je moje porijeklo u mene usadilo takav sklop razmišljanja - rad prije svega, rad liječi sve i samo s radom se stiže do uspjeha. No, daleko od toga da nisam imao trenutaka kada mi se “slava” obila o glavu, pa sam mislio da sam najbitniji i najbolji. Na sreću, to su takve situacije u kojima realnost života napravi svoje - govori.
Priznaje da je on čovjek koji i danas mnogo radi. Zapravo ne može odvojiti radni od neradnog dijela dana, jer sve se vrti oko mode. Kako bi sve stigao i pri tome se poštedio nepotrebnog stresa, kaže da svaki dan nastoji ustati rano, u 7 sati, u radioni je od 8 do 15 sati, i to je vrijeme u kojem svakodnevno radi na kolekcijama. Osim toga, već nekoliko godina sam snima fotografije svojih kolekcija, oko čega također ima puno posla, i to van “radnog vremena”. Pitam ga stoga je li mu draže novu kolekciju predstaviti fotografijama, ili na modnim revijama.
- Volim se igrati svim opcijama. Trenutno uživam u fotografiji kao mediju, ali mi definitivno srce poskoči kada vidim neku dobru reviju, poput posljednje Valentino couture kolekciju. Ima nešto u tom pokretu nove odjeće na modnoj pisti, volim revije - kaže.
Lani je sjajnom resort kolekcijom “Jadranka” proslavio dvadeset godina od prve kolekcije, a kaže da rad na svakoj od njih pamti kroz slobodu stvaranja, kreativnu drskost i vlastitu hrabrost:
- No, pamtim ih i po velikom broju ljudi i prijatelja, suradnika koji su mi svojim doprinosom, talentom, i nesebičnim angažmanom pomogli da stvorim ne samo svoju prvu kolekciju i svoj prvi show, nego i svaki sljedeći. A ljudima koji su uz mene bili na samom početku najveća zahvala, oni su tada bez honorara, s puno ljubavi, dali svoje vrijeme i svoje znanje za moju viziju - kaže Robert.
On ženama nudi samo jedno, ali po njemu najvažnije modno pravilo:
- Birajte ono što je vama drago, lijepo, što vas veseli. Zaboravite na trendove, oni su samo mamac za ljude koji ne znaju što žele.
A što on sebi želi za budućnost?
- Stvaranje, stvaranje, stvaranje! Drugačije ne znam, a i ne želim - spremno odgovara.
VIDEO Antonia Ćosić nominirana je za Večernjakovu ružu u kategoriji Novo lice: "Naše emisije idu kasno uživo, sva sreća da postoji jedan izum koji se zove - kava!"