Bliži se još jedan INmusic. Već 14. izdanje čini jarunski festival najdugovječnijim rock-festivalom u Hrvatskoj, najdugovječnijim glazbenim također. Očito je da nije lako održavati događaj na tako visokom nivou u hrvatskim uvjetima.
Tako se organizator festivala Zoran Marić svake godine pita isto pitanje – je li dosta, ima li smisla, trebamo li otići negdje drugdje? Tjedan prije INmusica čije su glavne zvijezde ove godine The Cure kratko smo porazgovarali sa Zoranom Marićem.
Kako ide prodaja karata za ovaj INmusic?
Svaki put trebamo što veći broj ljudi, što je logično, samo uz veliku posjećenost INmusic možemo zatvoriti s prihvatljivom bilancom. Jasno, uvijek se može povećati cijena karte koja je najniža u Europi i za koju se dobiva program koji je ravan najvećim festivalima u Europi. Nisam siguran da domaća publika to prepoznaje, da vidi kako slagati takav program iz godine u godinu košta jako puno novca te da cijena ne može biti 300 kuna za tri dana. To je naprosto nemoguće. U Slovačkoj, primjerice, karta za ovakav festival s daleko slabijim line-upom od našeg košta 130-150 eura. Ali Slovaci su spremni platiti takvu cijenu za kulturni događaj, dok su za pivo spremni platiti sedam kuna, a ne 20 kao kupci u Hrvatskoj, zbog čega je pivo kod nas dosta skuplje nego u tradicionalnim pivarskim zemljama. Ilustracije radi, iznos koji je potreban za ulaznicu za INmusic prosječan konzument piva popije u tjedan dana u lokalnoj birtiji, a što je bolji i pamtljiviji doživljaj, valjda nije potrebno objašnjavati.
Zanimljiv je datum vašeg održavanja, početak turističke sezone, a lokacija ostaje veliki adut.
Prema nekim istraživanjima hrvatska bi publika najviše željela da se glazbeni festival održava u Zagrebu na moru. E sad, tako što, očito, neće barem još neko vrijeme biti moguće, mi smo INmusic napravili na zagrebačkom moru. No to za nas nije problem jer naši fanovi znaju da za ovaj novac nigdje drugdje neće vidjeti desetke kvalitetnih bendova globalne poznatosti na jednom mjestu i naravno da se odlučuju za INmusic na početku ljeta. Usporedivi smo s festivalima s budžetima od 20 ili 30 milijuna eura, Coachella ima budžet od 150 milijuna dolara. Dakle, s većim budžetom mogao bi i program biti daleko bolji, ali već je ovo ogromna stvar i dokaz koliko nas cijene bendovi i najveće agencije koje ih zastupaju. Kada je Robert Smith pogledao o kakvom se festivalu radi, rekao je: “Da, ja želim svirati na ovom festivalu”, bez obzira na to što je im to najmanji festival na turneji, ostali su preko 50.000 ljudi. Tržište je limitirano i sa sponzorske strane, bez sponzora mi ne bismo mogli funkcionirati, no opet smo ograničeni budžetima koje ti sponzori imaju s obzirom na veličinu tržišta na kojem posluju, ali i njihovim marketinškim strategijama koje odrede za tu godinu. Uvijek se može dogoditi da netko odluči da više neće ulagati u glazbene festivale. Veći festivali uglavnom ostvaruju partnerstva s lokalnom zajednicom i državom. Szigetu koji, dakle, ima budžet od 30 milijuna eura glavni je partner Grad Budimpešta. Znam pouzdano da Île-de-France financira najdugovječniji rock-festival u Parizu, Rock en Seine, s milijun eura, što je oko četvrtine troškova za program u kojem su glavni izvođači The Cure, Foals... Zvuči li vam poznato? Usporedbe radi, cijena ulaznice u Parizu je 160 eura za tri dana, a kod nas 74 eura za tri dana i iste headlinere.
Tko je sada glavna konkurencija, postoji Exit, ali Sziget je sada jedan veliki festival.
Sziget je ogroman, mi se s njima ne možemo budžetski ni uspoređivati, 30 milijuna eura, koliki je budžet koji oni imaju, novac je koji INmusic može samo sanjati. To je oko 15 puta veći budžet od našeg. K tome, Mađari su spremni platiti ulaznicu od 300 eura, a očito i malobrojni Hrvati. Sama činjenica da smo mi programski usporedivi sa Szigetom čudo je samo po sebi, a po budžetu bismo trebali biti u neusporedivim kategorijama. No to se u nas iz nekog razloga ne želi vidjeti. Ignoriraju se lako provjerljive činjenice. Logika prema kojoj se želi voziti Mercedes po cijeni Fiće naprosto ne stoji, ako publika želi ono što je nemoguće, onda se to neće ni događati, nema potrebe da se tako nešto događa. Isto je s institucijama kojima bismo se valjda mi trebali dokazivati. Nakon 14 godina! Ako institucije ne razumiju ili ne poznaju značaj INmusica nakon 14 godina, onda se radi o krivim ljudima na krivim mjestima. Tjedan dana prije INmusica održao se okrugli stol o utjecaju glazbenih festivala na turizam u organizaciji udruge Hrvatski radijski forum. I ta udruga nonšalantno iskrivljuje i falsificira činjenice te INmusic uopće ne pozove na okrugli stol niti ga uopće spomenu u prezentaciji zagrebačkih festivala. Uz to je taj falsifikat pompozno predstavljen putem plaćenih oglasa, a kao šećer na kraju partneri tog falsifikata su Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma.
Je li Exit doista konkurencija, koliko uopće INmusic ima gostiju iz regije?
INmusic i Exit jedini su festivali međunarodnog značaja na prostoru bivše države koji su nastali i stasali kao lokalni festivali i koji su usmjereni i na domaću publiku. Mi smatramo da bi bilo lijepo da ima još takvih festivala od međunarodnog značaja na prostoru bivše države jer bi to bio znak normalizacije života na tom prostoru te bi suradnja među tim festivalima trebala biti ultimativna društvena odgovornost festivala upravo zbog strašnog ratnog nasljeđa. Mislim da se u mnogočemu razlikujemo od Exita kakav je danas i mislim da nas ni publika više ne poistovjećuje jer jednostavno nije u pitanju isti programski tip festivala. Na kraju krajeva, Exit je kapacitetom, budžetom i državnom potporom znatno veći festival od INmusica te stoga mi Exit festivalu ne možemo konkurirati ni na koji način. Gostiju iz zemalja bivše države ima iako INmusicu ponajviše gravitira publika iz Slovenije.
U posljednje vrijeme ima dosta i besplatnih festivala.
Manje-više to je kopija beogradskog pivskog festivala, no ispostavilo se da ti modeli dugoročno nisu održivi. Najveći je pivski festival na svijetu Oktoberfest, a kada ste čuli da je tamo nastupio netko od visokoprofiliranih izvođača? Sigurno je da Oktoberfest može platiti i dovesti koga god želi. Glazba nije smisao takvih festivala nego je tek kulisa za prodaju nekog proizvoda poput piva. I što se tamo pokazuje? Da pivo vrijedi jer se plaća, a glazba, iza koje stoji i ozbiljan autorski i umjetnički napor, ne vrijedi jer se glazba ne plaća. Ne kritiziram pri tome organizatore ili proizvođače piva jer proizvodnja piva zahtijeva trud i znanje, no sve se to ipak da naučiti, dok je za kvalitetno umjetničko glazbeno stvaralaštvo potreban talent prije svega pa je šteta davati ga besplatno, odnosno tek za cijenu piva.