Pradavno, u listopadu 2020., za vrijeme velikog europskog jesenjeg vala Covida, pročitala sam u časopisu Spectator članak naslovljen "Ovako umire sloboda: Zabluda britanske prisilne COVID strategije". Moram priznati da sam bila šokirana. Članak protiv posvemašnjeg zatvaranja, društvostaja, kako bi rekao pjesnik i diplomat Drago Štambuk, napisao je Jonathan Sumption, bivši sudac Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva, u vrijeme kad su i kod nas počeli opasno rasti brojevi preminulih i svi smo se još bojali novog virusa za kojeg cjepivo još nije stiglo.
No, Sumption je u svojem članku razložno objasnio da se nikada u engleskoj povijesti nije dogodilo ništa slično: država je preuzela posvemašnju kontrolu nad životima svih svojih građana, odlučivši gdje se mogu kretati, s kime se mogu susretati, što im je dopušteno činiti čak i unutar zidova vlastita doma ili vrta. Zatočila je sve građane u neku vrstu kućnog pritvora samo na temelju odluka vlade, s minimalnim uplivom britanskog Parlamenta. Tvrdio je da britanska vlada nikad prije nije tako nešto provela, čak ni u vrijeme rata ili gorih zdravstvenih kriza od ove koja nas je snašla. Jasno je ustvrdio da on nimalo ne sumnja u ozbiljnost epidemije, no istovremeno vjeruje da će povijest mjere koje je vlada poduzela da je obuzda uskoro promatrati kao monumentalan primjer masovne histerije i zablude. Uplašio se tog distopijskog presedana brzog i lakog zatiranja građanskih sloboda.
Čini se da lord Sumption nije bio u zabludi. Otkako u Daily Telegraphu dnevno objavljuju Dosje Lockdown, stotinu tisuća whatsapp poruka britanskih članova vlade, naročito tadašnjeg ministra zdravstva Matta Hancocka, postaje sve jasnije da su ministri bili nevoljki povući restrikcije čak i kad je postalo jasno da su pretjerane ili čak suvišne. Matt Hancock poslao je u jednom trenutku poruku svojem političkom savjetniku kako namjerava građane ustrašiti novom varijantom virusa, da imaju drhtati kao prut i pitao kad je najbolje krenuti s tom operacijom... Službena istraga samo što nije počela.
I dok londonski dnevnik razotkriva razmjere strategije zastrašivanja, guverner Floride Ron DeSantis objavio je upravo autobiografiju "The Courage to Be Free: Florida's Blueprint for America's Revival" (Za slobodu je potrebna hrabrost: američki preporod prema nacrtu Floride). Između ostalog, DeSantis u knjizi objašnjava kako se borio protiv sveameričkih restrikcija povezanih s Covidom, protiv obaveznih maski, kućnog pritvora i obaveznog cijepljenja i omogućio građanske slobode ljudima koji žive u državi u kojoj je on guverner.
Borio se i protiv "novog normalnog" u američkom obrazovnom sustavu koji nameće sasvim maloj djeci, od najranije vrtićke dobi do osme godine, rasprave o seksualnosti i rodnom opredjeljenju. DeSantis se usprotivio i uvođenju "kritičke rasne teorije" u školski kurikulum. Tu je teoriju opisao kao "podučavanje djece da mrze svoju zemlju", da interioriziraju osobnu krivnju za davne povijesne zablude i nepravde povezane s njihovom rasom ili rodom.
U toj svojoj autobiografiji, de facto najavi predsjedničke kampanje, Ron DeSantis predstavio se kao čovjek koji se borio i borit će se za pobjedu zdravog razuma u zemlji u kojoj woke ideologija ubrzano uvodi cenzuru i prijeteću, antiameričku državnu kontrolu nad slobodama građana, prvenstveno slobodom govora i mišljenja. Čim je objavljena, u prvom tjednu, knjiga je postala golemi Amazonov bestseler, prva na listi 100 najprodavanijih knjiga kompanije koja prodaje najviše knjiga na svijetu.
No, New York Times, zakleti DeSantisov neprijatelj, knjigu je promptno sasjekao. Za kritičarku NYT-a to je brzinski, traljavo napisana knjiga puna banalnih opservacija, neobjašnjivo prepuna klišeja. Uvjerena je da je DeSantis pisao puno bolje i dublje motivacijske eseje za upis na svoja dva elitna sveučilišta na kojima je studirao, Yale i Harvard.
DeSantisovo obrazovanje vjerojatno je novinarka spomenula na brzinu, nesvjesna da igra na njegovu kartu. DeSantis je, naime, izrazito skromnog podrijetla i to što je uspio upisati i potom s odlikom diplomirati povijest na Yaleu njegovo je osobno golemo postignuće. Svih njegovih osam pradjedova rođeno je na jugu Italije. On je rođen i odgojen na Floridi u katoličkoj obitelji koja se tek uspjela uzdići iz useljeničkog siromaštva. Mama mu je bila bolničarka, otac majstor koji je za kompaniju Nielsen ugrađivao aparate koji mjere gledanost pojedinih TV emisija.
Kako je DeSantis završio Yale? Uz stipendiju koju je dobio kao igrač bejzbola, što se još uvijek odražava u njegovoj izrazito krupnoj, mišićavoj građi. Nakon Yalea jedno vrijeme radio je kao profesor, a potom digao studentske kredite koje još uvijek otplaćuje te upisao i doktorirao pravo na Harvardu.
Nadahnut likom vojnog odvjetnika kojeg u filmu "Malo dobrih ljudi" (1992.) glumi Tom Cruise, DeSantis se za vrijeme studija na Harvardu prijavio u vojsku i postao dio JAG-a, pravnog odjela američke mornarice. Borio se u Iraku kao pravni savjetnik komandanta specijalnih operacija SEAL-a i dobio nekoliko medalja za hrabrost. Njegov životopis kao da je stvoren za američkog predsjednika koji će zamijeniti trenutnu gerijatrijsku postavu Bijele kuće. Njemu su samo 44 godine, Biden je navršio 80, a Trump 76.
Časopis Vanity Fair, koji kao da isključivo radi za holivudske liberale i demokrate, koje potom slijedi čitava Kalifornija, ali i Istočna obala, također se okomio na DeSantisa i samo u veljači objavio desetke članaka protiv floridskog guvernera. U tome prednjači "nepo baby", novinarka, kolumnistica Molly Jong-Fast, kći književnice Erice Jong, planetarno poznate po hitu "Strah od letenja" iz 1973. Jong-Fast (44) proslavila se napisima o svojoj tjeskobi iz vremena kad je zemljom vladao Trump, a sad je hvata jednako snažna panika zbog DeSantisa. Jong-Fast objašnjava da floridski guverner sanja o tome da postane diktator i iako on nije Trump, jednako je opasan: "Danas bih rekla da je Trump postao De Santis za sirotinju, što je ironično jer se DeSantis modelirao prema Trumpovoj slici." Ona smatra da ne treba vjerovati narativu da je DeSantis blaža, umjerenija verzija Trumpa jer postoji podosta dokaza (ne objašnjava kojih) da je DeSantis jednako tako opasan kao Trump - ako ne i više. Za nju je "Florida s DeSantisom postala banana republika", a DeSantis je već kao guverner pokazao da se ponaša kao apsolutni vladar.
No, postoje brojni politički analitičari konzervativnog spektra koji objašnjavaju da je DeSantis u ovom trenutku najuspješniji američki guverner koji je u kratkom vremenu uspio srezati administrativnu potrošnju Floride što je, uz državne poticaje za vrijeme korone te veliki rast prihoda od PDV-a, dovelo od rekordnog plusa u budžetu te savezne države. DeSantis je tako mogao započeti mnoge infrastrukturne projekte, aktivno se angažirao na pomoći stanovništvu nakon dva razorna uragana koji su opustošili dijelove Floride, uložio je veliki novac u očuvanje i čišćenje prirodnih rezervata i nacionalnih parkova, digao učiteljima plaće i uložio velike napore da poboljša školstvo i djeca rano nauče čitati s razumijevanjem...
Na reizboru za guvernera 2022. DeSantis je premoćno pobijedio. U Floridi, koja je uvijek do sada imala više registriranih glasača demokratske stranke, DeSantis je to preokrenuo i sad je tamo 250.000 više registriranih republikanskih glasača. To su uglavnom konzervativni mali ili veliki biznismeni koji su se doselili u Floridu iz država poput New Yorka i Kalifornije s visokim porezima i jakom lijevom retorikom.
Na napade na svoju knjigu DeSantis se nije osvrtao, no pogodilo ga je kad je Jennifer Szalai u NYT-u ustvrdila da dubinom knjige vlada "tupa hladnoća". Za londonski Times objasnio je da je on premlad da bi pisao memoare i živio na lovorikama svojih postignuća, da mu to nije ni bila namjera jer su tek sada pred njim velike stvari.
- Smatrao sam važnim ljudima pokazati gdje su moji temelji, što je na mene rano utjecalo, ali nipošto nisam htio napisati čitavu knjigu o tome... Mislim da ljudi prvenstveno žele saznati kako svoje ideje uspijevaš pretočiti u liderstvo - zaključio je Ron DeSantis, započevši de facto svoju predsjedničku kampanju promocijskom turnejom knjige po cijeloj Americi.
Još, dakako, nije službeno odlučeno tko će biti republikanski predsjednički kandidat na izborima 2024. i hoće li Donald Trump odustati od kandidature. Trump i DeSantis imaju kompliciranu zajedničku povijest. Trump je DeSantisa slavio kao političara po svojoj mjeri, jako mu je pomogao da postane guverner 2018. Odnedavno oni su takmaci koji se ne podnose. Trump ga je spreman u svakoj prilici bezočno napadati - već ga je jednom pokušao uplašiti upozorenjem da ga on ima čime ocrniti. U svom stilu smislio je i nekoliko uvredljivih izvedenica DeSantisova prezimena.
No, DeSantis Trumpa nikada ne napada izravno, u knjizi ga ni ne dotiče. Dok neki to tumače kao DeSantisovu slabost i nespremnost za pravu otvorenu bitku s Trumpom, Frank Bruni, kolumnist NYT-a, upozorava da je to dokaz DeSantisove čelične samodiscipline, onoga što Trumpu čitav život tragično nedostaje. Bruni, demokrat, konstatira: strepite, itekako strepite od DeSantisa.
Republikanski zakonodavci Floride, potaknuti DeSantisovim uspjehom, nedavno su odlučili donijeti zakon koji zabranjuje upotrebu brojnih novih transrodnih zamjenica u floridskim školama prije 14. godine, baš kao što su ograničili rasprave o seksualnoj orijentaciji male djece u vrtićima. DeSantisovi protivnici tu su mjeru pokušali ismijati demonstracijama s parolom "Don't Say Gay", na što je DeSantis ostao posve hladan objasnivši da djecu vrtićke dobi imaju pravo odgajati roditelji koji ne žele da se u obrazovnim ustanovama raspravlja seksualna orijentacija s malom djecom. Našalio se da se uspio oduprijeti sedmogodišnjoj indoktrinaciji najelitnijih obrazovnih ustanova Amerike pa mu sad nije teško prozrijeti sve pogreške hiperlijeve, woke indoktrinacije.
Na svojoj nedavnoj inauguraciji za guvernera Floride u drugom mandatu DeSantis je mirno konstatirao da je Florida mjesto kamo woke ideologija dolazi umrijeti. Odlučio je i uvesti Dan sjećanja na žrtve komunizma, što su odlično prihvatili brojni floridski doseljenici s Kube.
U knjizi opisuje kako se pojavio na Yaleu kao siromašni stipendist iz radničke četvrti Tampa Baya, "okružen velikim postotkom studenata iz obitelji milijunaša". Kao student povijesti zaljubljen u Sjedinjene Države bio je zaprepašten kad je shvatio "da ih na Yaleu uče da je komunizam superioran... Pitao sam se jesu li neki profesori i studenti na Yaleu oko mene navijali da Ivan Drago (fiktivni sovjetski boksač) pobijedi Rockyja Balbou u četvrtom nastavku filma Rocky".
U intervjuu londonskom Timesu DeSantis je komentirao da nikada u djetinjstvu i ranoj mladosti nije znao tko je demokratski, a tko republikanski glasač te nikada do dolaska na Yale nije upoznao nikoga tko je izrazito negativno nastrojen prema Sjedinjenim Državama.
U knjizi, ma kako bila "suha", posvetio se i svojoj ljubavi za bejzbol, najameričkiji sport, ali i velikoj ljubavi i povezanosti s Casey Black, suprugom koju je upoznao na golf terenu dok je radila kao televizijska urednica sportskog programa nagrađena Emmyjem. Ron i Casey vjenčali su u zabavnom parku Walt Disney World na Floridi krajem 2009. No, to DeSantisa nije spriječilo da sredinom 2022. ukine specijalne porezne privilegije kompaniji Disney koje je dobila još 1967. Naime, predstavnici Disneyja okomili su se na DeSantisov zakon koji se službeno zove Odredba o roditeljskim pravima u obrazovanju, koji protivnici nazivaju "Samo ne spominjite gayeve". DeSantis je uz to nedavno potpisao i zakon kojim je kreirao peteročlani upravni odbor koji on sam postavlja, koji će kontrolirati koliko sredstava i usluga nudi država Florida "autonomnoj pokrajini" Disney.
DeSantis se u svemu savjetuje sa svojom ženom koju smatra svojim najpametnijim političkim konzultantom. Imaju troje djece, Madison (6), Mason (4) i Mamie (2). Pedeset godina prije dolaska DeSantisovih guvernerska palača Floride nije odjekivala dječjim smijehom. Jasno je da DeSantis, posvećen obitelji kao najvažnijem prioritetu svojeg života, smatra da bi se i u Bijeloj kući uskoro trebalo ponovno čuti tapkanje djetinjih nožica, kao u vrijeme kad je Bijela kuća bila obožavani Camelot Johna F. Kennedyja, njegove Jackie i njihovo troje djece.
VIDEO Neda Ukraden: 'U ovim godinama neću ja loviti neke mladiće da im glumim mamu ili baku'