Ovaj siječanj u sportskom svijetu donosi poslasticu za sve ljubitelje rukometa jer je počelo Europsko prvenstvo koje se ove godine održava u Mađarskoj i Slovačkoj. Utakmice ovog prvenstva gledatelji sada već tradicionalno mogu pratiti u programu RTL–a čija se sportska redakcija i ove godine pomno pripremila za to natjecanje i uz prijenose utakmica i javljanje s terena publiku očekuju i brojne analize, osvrti i komentari koje će voditelj i reporter Marko Vargek u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' voditi zajedno s bivšim reprezentativcima Petrom Metličićem, Goranom Špremom i Dragom Vukovićem. Kako su protekle pripreme za ovogodišnji EP u rukometu, ispričao nam je na početku razgovora naš sugovornik Marko Vargek i otkrio nam je li teže odraditi studijski dio posla ili bi radije bio na terenu?
– Pripreme su pandemijske. Kako se ovaj četvrti ili peti val, više i ne znam, baš poklopio s dolaskom Europskog prvenstva, ne osluškujemo samo vijesti o pozitivnim slučajevima u reprezentaciji, već se nadamo da ih nema i u našim redovima, stalno se testiramo i živimo u neizvjesnosti. Baš ti hvala, korona, ali bilo bi dosta. Iskreno, ponekad bih volio biti i na terenu jer mislim da su putovanja bogatstvo – iskreno će Marko. Sretan je što ima priliku surađivati s našim proslavljenim rukometašima koji su odlični sugovornici, a kod nekih od njih prepoznao je i voditeljski potencijal.
– Divno je surađivati s Perom Metličićem, Dragom Vukovićem i Goranom Špremom, moram to reći. Čudno je na neki način, ja sam njih kao mladić gledao na televiziji i navijao za njih, a sada sam im poput urednika. Iz dresova su uskočili u ulogu komentatora, što nije lagan posao. Vjerujem da im je lakše sudarati se s dvometrašima na terenu nego komentirati. Treba biti odmjeren, opušten, zabavan – i oni u tome uspijevaju. Dogovaramo se oko svega i svi imaju pravo glasa na našim sastancima, najvažnije je da se oni ugodno osjećaju u studiju jer će se to na kraju vidjeti u finalnom proizvodu. Oni već sve znaju o televizijskom poslu, u koju kameru gledati, kada kreću vijesti na RTL–u, što je spremio Šprajc, odakle ide javljanje uživo, čitaju blesimetar, vjerujem da imaju i voditeljskog potencijala, pogotovo što se tiče Gorana Šprema koji bi mogao imati neki svoj late night show. Drago Vuković ima svoju rubriku "Ej, dragi, Drago je" u kojoj se sjajno snašao – pohvaljuje Marko svoje suradnike iz redova rukometaša. Dugogodišnji sportski reporter RTL-a u svojoj karijeri pratio je i izvještavao s brojnih velikih sportskih natjecanja, a uspomene s jednog natjecanja uvijek se rado sjeti i uvijek mu izmami osmijeh.
– Kada me 20-ak navijača Barcelone bacalo u zrak u Berlinu ispred Brandenburških vrata nakon javljanja uživo uoči finala Lige prvaka. To je baš bilo ludo. Nisu razumjeli što pričam, ali bilo im je zgodno bacati reportera u zrak – s osmijehom se prisjeća.
Uz ovakve lijepe uspomene provuku se i one koje nisu bile baš ugodne, ali srećom nikada nije bilo opasnijih situacija tijekom njegove karijere – Neugodna situacija bila je u beogradskoj Areni 2012. godine kada je Hrvatska protiv Srbije igrala polufinale rukometnog Eura. Tada je svašta letjelo na teren, zviždalo se, čuo sam svašta… Kolega i ja bili smo manji od makova zrna u tom trenutku, osjećali smo se kao u nekakvoj tajnoj misiji. Na kraju su ti navijači nosili Srbiju do pobjede i finala. Opasne situacije nisam doživio. Ipak je riječ o sportu i sportskim terenima – priča nam voditelj. Izreka kaže da onaj tko radi, taj i griješi. Gafovi su dio posla, a pogotovo se znaju omaknuti u situacijama kada program ide uživo. Jednome Markovu gafu kumovalo je i neiskustvo.
– Zna se koji je moj najveći, najpoznatiji gaf i rado ću ga otkriti jer je smiješno. 2008. godina, Europsko prvenstvo u nogometu, Austrija i Švicarska. Javljam se ja uživo iz Klagenfurta, kao mladi, neiskusni novinar. Izvještavam o sukobu turskih i, koliko se sjećam, ruskih navijača koji se odgodio u Švicarskoj noć prije. U tom su sukobu turski navijači koristili noževe i prema izvještajima i iskazima svjedoka ubadali su suparnike u stražnjicu, bedra i slično. I ja ispalim u programu: "Kao što smo čuli, turski navijači pikaju u stražnjicu". Odmah shvatim koliko to zvuči glupo, zacrvenim se u eteru, zbunim se i još jednom ponovim: "Pikaju u stražnjicu, toliko iz Klagenfurta". Zemljo, otvori se – iskreno nam priznaje ovaj novinar koji najviše voli pratiti nogomet i rukomet, a jedan od ovih sportova rado i igra sa svojom ekipom.
– Nogomet haklam od malih nogu. Postoji i uspješna RTL-ova nogometna reprezentacija pa ovim putem pozdravljam suigrače – kaže Marko. Na početku pandemije koronavirusa sva sportska događanja bila su odgođena, a potom su se održavala bez publike. Marko nam govori kako je njemu bilo u tom razdoblju i kako se snašao u novonastaloj situaciji.
– Ariju zanima sve o sportu i uvijek ima mnogo pitanja o pravilima i natjecanju na koje rado odgovaram. Prati Dinamo, nogometnu reprezentaciju, stalno pita kada nam je sljedeća tekma. Primijetio sam da je jako zanima sve o Luki Modriću, on joj je, vjerujem kao i svima nama, fascinantan. Arija je sjajno društvo za gledanje utakmice. Ja pak s velikim zanimanjem pratim kazalište, njezin je posao toliko zanimljiv, privlačan i meni nekako mističan. Jedne smo se večeri ušuljali u kazalište na izvedbu njezine predstave "64", bilo mi je baš zanimljivo pratiti predstavu u društvu redateljice i slušati njezine komentare. Neki novi svijet za mene – kaže nam Marko i za kraj otkriva s kakvim je željama i planovima ušao u 2022.: – Da putujemo, putujemo i putujemo.
VIDEO>>Počinje izbor za Večernjakovu ružu: Sve nominirane potražite u Večernjem listu i na portalu
Podcjenjivanje čitatelja. A za ove znaju samo članovi njihovih obitelji i možda susjedi. Nebitni.