siniša leopold

S 12 godina osnovao je najmlađi rock bend bivše Jugoslavije, postao je sinonim za tamburicu, a sad je u zasluženoj mirovini

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Skladatelj , dirigent i profesor tambure Siniša Leopold
Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL
Zagreb: Nakon 43 godine spomenik bana Josipa Jelačića vraćen na Trg, 16.10.1990.
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Skladatelj , dirigent i profesor tambure Siniša Leopold
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Skladatelj , dirigent i profesor tambure Siniša Leopold
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Skladatelj , dirigent i profesor tambure Siniša Leopold
Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Siniša Leopold
Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Siniša Leopold
Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Siniša Leopold
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Siniša Leopold
Foto: HRT
Foto: HRT
Foto: HRT
05.11.2022.
u 07:00
Najviše mu znači što je na gostovanjima uvijek s velikim uspjehom prezentirao hrvatsku glazbu, naše autore, Zagreb i HRT
Pogledaj originalni članak

Nakon gotovo pola stoljeća na čelu Tamburaškog orkestra HRT-a, što je najdulji staž istog čovjeka na čelu nekog orkestra na svijetu, jednako toliko profesorskog rada na Muzičkoj akademiji (koji, moramo dodati, i dalje obavlja), došlo je vrijeme ipak za kakvu-takvu mirovinu Siniše Leopolda (65), skladatelja, glazbenog pedagoga, dirigenta i publicista. Čovjek je to koji je postao sinonim za tamburicu, a što će njegova Hrvatska radio-televizija u nedjelju, 6. studenoga 2022. na Prvom programu pokušati objasniti u emisiji pučke i predajne kulture "Siniša Leopold – gospodin tamburica". U travnju ove godine, upravo na svoj rođendan, otišao je u zasluženu mirovinu.

Zaslužena mirovina

– Mislim da je stvarno zaslužena. U Tamburaškom orkestru proveo sam gotovo pola stoljeća. Svirao sam desetak godina, a 1985. godine postao sam šef dirigent orkestra, u to vrijeme kao najmlađi stalni dirigent nekog profesionalnog orkestra – kaže nam maestro. A mi dodajemo da je taj svoj orkestar vodio dulje nego Herbert von Karajan Berlinsku filharmoniju! Pitamo ga stoga kako je čovjeku s toliko raznolikog rada iza sebe u mirovini.

– Nakon svakodnevnih jutarnjih odlazaka na HRT, prvih umirovljeničkih dana bilo mi je pomalo neobično ostajati u to vrijeme kod kuće. Neke se stvari sada odvijaju znatno ležernije – priznaje.

A kako je na toj televiziji "natukao" 45 godina staža, promijenio je mnogo glavnih ravnatelja i rukovoditelja HRT-a, dogodile su se brojne mijene, ali ističe da je politiku uvijek ostavljao po strani. – Primarno mi je bilo da Tamburaški orkestar izvršava svoje zadatke i ostvaruje ono zbog čega postoji. Kada sam došao u orkestar, bio sam sedmi stalni zaposlenik. Danas orkestar broji 16 stalnih članova. Dakle, orkestar je značajno promijenio sastav – kaže maestro. U glazbenoj arhivi HRT-a nekoliko je tisuća trajnih snimki Tamburaškog orkestra koje ostaju za sve buduće generacije. – Kako su se mijenjale glazbene okolnosti, i mi smo dopunjavali i proširivali repertoar. Na našu tradicijsku glazbu i onu pisanu za tamburaške orkestre nadograđivali smo sve ostale žanrove: od klasike, jazza, filmske i zabavne glazbe, pa do recentnih izričaja koji su nastajali u majstorskim radionicama najeminentnijih hrvatskih i svjetskih skladatelja – kaže i dodaje da je uvijek nastojao da njeguju, čuvaju i oplemenjuju hrvatsku tradicijsku glazbu, ali i da sudjeluju u aktualnim glazbenim vodama. Naravno, sve to na tamburama. Proteklih desetljeća, ističe, živio je 24 sata na dan za orkestar i nije mu žao.

Foto: Robert Anić/PIXSELL
Siniša Leopold

Zašto onda Gospodin Tamburica? Pa osim svega što je već navedeno, autor je prvog udžbenika za tambure (1992. godine), napisao je knjigu "Tambura u Hrvata" tri godine poslije, a zaslužan je i za prvi studij tambure na Muzičkoj akademiji, što je ujedno prvi takav u Hrvatskoj, ali i u svijetu!

Uvijek prvi

– O našem najpopularnijem tradicijskom glazbalu, tamburi, mogao bih govoriti satima i danima. Tamburu kao kolegij na Muzičkoj akademiji predajem već 37 godina. Posljednjih nekoliko godina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu postoji kompletan petogodišnji instrumentalni studij tambure. Profesor Veljko Valentin Škorvaga i ja predajemo predmete na tom odsjeku. Ukratko rečeno, tambura je od jednostavnog pučkog glazbala dogurala do priznatog umjetničkog instrumenta na kojem se s velikim uspjehom izvodi umjetnička solistička, komorna i orkestralna glazba hrvatskih i svjetskih skladatelja – govori nam ponosno. Mladih sjajnih glazbenika tako je sve više, a njegovom i zaslugom prof. Škorvage ima i nekoliko diplomanata koji su završili studij tambure i već uspješno rade kao vrsni predavači, a neki ostvaruju i solističke karijere.

Uza sve to bio je 13 godina umjetnički ravnatelj Festivala kajkavskih popevki u Krapini, kao autor i glazbenik prisutan je na stotinjak nosača zvuka, dobitnik je mnogih nagrada (jedne Arene, nekoliko Porina) i priznanja te je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Iza sebe ima više od 650 svojih glazbenih djela, a vjerojatno će najbolje ostati zapamćen po hitu "Svirci moji" koji je u međuvremenu već gotovo postao narodnom pjesmom. Jednostavno, Gospodin Tamburica! Taj instrument prvi je put zasvirao u osnovnoj školi, u četvrtom razredu i u tamburaškom orkestru. – Poslije sam nastavio svirati u KUD-u ''Joža Vlahović'' u Zagrebu i s tim ansamblom zaredala su se brojna velika gostovanja diljem svijeta – kaže. A u šestom razredu osnovne škole još je nešto napravio prvi – osnivanje najmlađeg rock-sastava u Jugoslaviji. – Da, to je bilo jako davno. U Samoboru. U samoborskom kinu održali smo i nekoliko samostalnih autorskih koncerata. Bili smo mladi i vrlo nadobudni. Trajalo je to nekoliko godina. Snimili smo i prilog za HTV i emisiju Zdravo mladi. Gostovali smo u zagrebačkom Big Benu i još nekim značajnijim klubovima tog vremena. Kose su nam bile znatno dulje i gušće nego danas... – prisjeća se. U orkestar HRT-a iz Samobora je došao 1975. godine kao maloljetni honorarac. Paralelno je studirao i kad je diplomirao na Akademiji, ušao je u radni odnos na HRT-u, svirao još desetak godina i onda počeo dirigirati.

Gostovao je maestro tijekom svoje karijere u SAD-u, Kanadi, Indiji, Pakistanu, Afganistanu, Egiptu, po mnogim europskim zemljama; svirao je Mubaraku i Indiri Gandhi.

Foto: HRT

Pun je anegdota

– Na tim putovanjima upoznao sam brojne interesantne ljude i doživio nezaboravne trenutke. Bile su to sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća, kada se i nije baš puno putovalo, pogotovo mladi ljudi. Kad sam počeo putovati, još nisam bio punoljetan. Te spoznaje, da je svijet zaista okrugao i toliko bogat u svojoj različitosti, vjerojatno su poslije presudile da se tamburi profesionalno posvetim i maksimalno aktiviram na tom tragu – kaže. A da su ti trenuci i putovanja bili nezaboravni, govori i anegdota iz Afrike kada su bili gosti jednog plemena i kada su im za vokalnu solisticu nudili čak nekoliko krava, samo da im ostane. Bilo je tu svačega, kaže. Zbog njega i nastupa na festivalu u Požegi 1990. godine svi smještajni kapaciteti u gradu i okolici bili su popunjeni, zbog čega mu je direktor festivala pristupio i rekao da ih može smjestiti jedino u ženski zatvor koji se zatvorio samo nekoliko dana prije. – I neka netko kaže da glazba nije zvonka radost! – dodaje.

Danas je i dalje u kontaktu s orkestrom na povremenim snimanjima i nastupima, a moguća suradnja uvijek mu je otvorena. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studentima redovito održava nastavu, a aranžira i sklada više nego prije. Neki ansambli zamolili su ga za stručnu glazbenu suradnju, pa tako i dalje stječe nova iskustva i saznanja te mu dan katkad, iako je u mirovini, prebrzo prođe. A ono najvažnije – napokon se ukazao i prostor za intenzivnija druženja s dragim ljudima.

Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL
Zagreb: Nakon 43 godine spomenik bana Josipa Jelačića vraćen na Trg, 16.10.1990.

Najviše mu znači, kaže, što je s orkestrom na gostovanjima uvijek s velikim uspjehom prezentirao hrvatsku glazbu, naše autore, naš glavni grad Zagreb i Hrvatsku radio-televiziju. Što su izveli praizvedbe brojnih skladbi koje su značajno obilježile razvojni put tamburaške glazbe (prvi tamburaški mjuzikl, prvi koncert za bisernicu i tamburaški orkestar, prvu tamburašku simfoniju …). Posebno se ponosi time da je bio dio tima koji je ostvario dugogodišnji san svih tamburologa – da tambura postane ravnopravan član akademskoga glazbenog establišmenta. A svojim postignućem smatra i što je surađivao i prijateljevao s brojnim velikim umjetnicima te doživio divne trenutke baveći se glazbom.

VIDEO>>Matthew Perry, Chandler iz 'Prijatelja', uništio je svoj život: 'Na odvikavanje sam potrošio 69 mil. kn'

legendarni zdravko čolić

Konačno otkrivena istina o mega-hitu generacije: 'Loše vino je Bregina pjesma, a Freddie Mercury ulazio je u studio nakon mene i Kovača'

Važno je da se dogodi nešto novo jer upravo to novo ponuka ljude da slušaju i ono staro. Publika se podsjeti pa se vraća pjesmama koje vole, pogotovo sad kad internet ili bilo koja mreža koja emitira glazbu daje toliko mogućnosti. Živ izvođač koji koncertira mora kreirati novo, a još je bolje ako to novo donosi i neku promjenu, kaže glazbenik koji se 26. prosinca vraća u zagrebačku Arenu

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

DJ
Dodaj Juri
08:37 05.11.2022.

Za tamburu sam uvijek spreman, ali vise volim svirat beglajt ...

Avatar Moodleen
Moodleen
14:11 05.11.2022.

Nemre hartija bez smrdoslavije, mora to u naslov. Tak da normalni ljudi odmah taj članak preskoče.