O vječno mladom Jamesu Deanu mnogo je rečeno i napisano, a njegov utjecaj na film i popularnu kulturu ostao je zapečaćen generacijama. Tijekom svog kratkog života stekao je ogromnu slavu, glumeći u samo tri filma, premda dva nisu ni stigla do publike prije njegove iznenadne smrti u prometnoj nesreći 30. rujna 1955. godine. Premda je otada prošlo gotovo sedam desetljeća, nije zaboravljen, a mediji s vremena na vrijeme skinu prašinu s njegova imena. Posljednji u nizu primjera lista je 50 najseksepilnijih muškaraca svih vremena, u izboru magazina Harper's Bazaar, uz napomenu kako seksepil ponajmanje ovisi o izgledu, već o samopouzdanju, vještinama i karizmi muškarca. Na vrhu liste, sastavljene prema njihovim kriterijima, našao se upravo James Dean, prvi glumac posthumno nominiran za Oscara i do danas jedini glumac koji je posthumno nominiran dvaput. Njegov život bio je uzbudljiv, intrigantan i naposljetku tragičan, no njegova je životna priča, pokazalo se, bezvremenska.
James Byron Dean rođen je 8. veljače 1931. u gradiću Marionu u Indiani, poznatom ne samo kao Deanov rodni grad, već i po linčovanju dvojice crnaca koje se odigralo samo šest mjeseci uoči Deanovog rođenja, a koje je Billie Holiday opjevala u potresnoj pjesmi "Strange Fruit". James je ostao bez majke kada je imao samo devet godina, kada ga je otac poslao da živi s ujakovom obitelji na farmi blizu Fairmonta. Premda je, nakon strašnog gubitka, bilo temelja za "skretanje s puta", dječak je bio izvrstan u školi, svirao je konga bubnjeve, sudjelovao u natjecanjima u glumi i govorništvu te - unatoč kratkovidnosti - sudjelovao u školskim košarkaškim i bejzbolskim timovima. Njegovi se biografi slažu da je na njegov interes za umjetnost presudno utjecalo prijateljstvo s jednim metodističkim svećenikom iz Fairmonta, s kojim je Dean slušao klasičnu glazbu, gledao filmove, razgovarao o umjetnosti i koji je pripremao Deana za natjecanja glumaca amatera.
James Dean je oduvijek, kako objašnjava u svom autobiografskom tekstu, živio život pun talenta. Učio je violinu, nastupao na koncertima, step plesao na scenskim daskama, ali iznad svega volio je umjetnost, posebno sve što je radio svojim rukama. Ono što je često isticao kao vrlo važno u svom životu je stalno otkrivanje sebe, kao i beskrajno samopouzdanje.
VEZANI ČLANCI:
Nakon završene srednje škole odlazi na Santa Monica Junior College, potom i na prestižno sveučilište UCLA, gdje je upisao pravni fakultet i istodobno se aktivno počeo baviti glumom kao član glumačke radionice Jamesa Whitmorea. Odrastajući u Kaliforniji, mogao je iskusiti mnoge uzbudljive stvari od malih nogu. Nastojao je što više putovati, stječući najraznovrsnija iskustva, a u tome mu je poslužio i njegov hobi - motociklizam.
U svojim mladim godinama dosta se selio, ali je na kraju sudbonosno završio upravo tamo gdje je i trebao biti - pod svjetlima pozornice. Kad je imao dvadeset godina, napustio je pravni fakultet kako bi se u potpunosti posvetio glumi. Njegov televizijski debi bilo je pojavljivanje u reklami za Pepsi. Nakon nastupa u nekoliko kazališnih predstava, u zimu 1951. seli se u New York u potrazi za ozbiljnijom glumačkom karijerom. Ondje se upisao u poznatu školu glume Actors Studio, a među prvim angažmanima tada vrlo mladog Deana bila je manja uloga u jednoj od predstava na Broadwayu pod nazivom "See the Jaguar". U to doba čvrsto je vjerovao u sebe i ostvarenje svojih snova, a osim glume, privlačilo ga je i pisanje. Osobito je volio pisati duga pisma svojoj obitelji, a u jednom od njih iz 1952. napisao je:
"Napravio sam velike pomake u svom poslu. Nakon mjeseci neprekidnih audicija, vrlo sam ponosan što mogu objaviti da sam sada službeni član sjajnog glumačkog studija. Neki od fenomenalnih ljudi poput Marlona Branda, Julie Harris, Arthura Kennedyja, Mildred Dunnock dio su ovog studija... Vrlo malo umjetnika je primljeno, a taj studio je najbolja stvar koja se može dogoditi jednom glumcu... Ako uspijem ustrajati u ovome što radim i ništa se ne umiješa u moj progres, jednog dana bih možda i mogao pridonijeti nešto svijetu."
Nakon preseljenja u New York, dobio je prvu ozbiljniju filmsku ponudu: 1953. redatelj Elia Kazan ponudio mu je ulogu Cala Traska u adaptaciji romana "Istočno od raja" Johna Steinbecka. Dok je knjiga bila epska priča o tri generacije obitelji Trask i Hamilton, film se fokusirao na priču o najmlađem članu obitelji Trask, buntovnom Calu, koji se svim silama trudi pridobiti očevu naklonost. U velikom broju scena Dean je ignorirao scenarij, prepuštajući se instinktu i improvizaciji. Najpoznatiji takav trenutak je onaj u kojem Cal svom ocu Adamu (glumi ga Raymond Massey) daje pet tisuća dolara koje je zaradio na špekulacijama.
FOTO Severina nikad nije bolje izgledala! Atraktivna SPlićanka priredila večer za pamćenje
Scenarij je predviđao da Cal istrči iz sobe nakon što je Adam odbio novac, no Dean je umjesto toga zagrlio Masseya i počeo plakati. Kazan je odlučio zadržati scenu - u kojoj se jasno vidi Masseyevo iznenađenje - u filmu. Ova uloga donijela je Deanu prvu nominaciju za Oscara i neslućenu slavu; novine su počele pisati o njegovim navodnim vezama s glumicama kao što su Marilyn Monroe, Elizabeth Taylor, Ursula Andress, Natalie Wood. Izvjesno je da je Dean jedno vrijeme hodao s godinu dana mlađom glumicom Pier Angeli, no ta je veza brzo prestala. Priče o njegovim navodnim homoseksualnim vezama pojavile su se dugo nakon njegove smrti.
Dvije godine kasnije, Dean će igrati glavnu ulogu u filmu Nicholasa Raya "Buntovnik bez razloga". Glavni lik filma, Jim Stark, umnogome je sličan Calu Trasku: odrastao je u problematičnoj obitelji, osjeća se zapostavljenim od roditelja, što je uzrok njegovog problematičnog ponašanja. Bio je to jedan od prvih američkih filmova koji se pokušao pozabaviti temom generacijskog jaza u suvremenom američkom društvu i prikazati naličje američkog sna.
Iste godine, Dean je prihvatio ulogu i u svom trećem filmu "Div" Georgea Stevensa, odlučan napraviti pauzu od igranja buntovnih tinejdžera. Zajedno s velikim zvijezdama Rockom Hudsonom i Elizabeth Taylor, Dean je glumio teksaškog farmera Jetta Rinka koji se obogatio nakon što je pronašao naftu na svom imanju. Nakon snimanja Warner Bros ponudio je Deanu novi ugovor; na njemu je prvi put u povijesti Hollywooda pisalo: "milijun dolara". Međutim, Dean je odgodio potpisivanje ugovora zbog drugih planova.
Nakon što je 1955. osvojio prve nagrade za ulogu Jima Starka u "Buntovniku bez razloga", preselio se u Hollywood. Njegovi suradnici tvrde da su ga redatelji doživjeli kao osobu koja je poput magneta. Čak i kad ne radi ništa, kad ne govori, kad je potpuno statičan, ne možete gledati nikoga osim njega. Još jedna stvar kod Deana kojom mnogi nisu bili oduševljeni je njegova izrazita sklonost improvizaciji prilikom kreiranja uloge... imao je naviku dodavati tekst, raditi neplanirane pauze i ubacivati smijeh u scene. "Kada glumac odigra scenu točno onako kako redatelj naredi, to nije gluma, to je praćenje uputa. Svatko s određenim fizičkim sposobnostima može to učiniti", govorio je James Dean.
Istodobno, u skladu s imidžem buntovnika, ni neprofesionalno ponašanje nije mu bilo strano. Tijekom snimanja "Diva" ostavio je cijelu ekipu na čekanju da snimi svoju scenu s Mercedes McCambridge. Iako je ostatku ekipe, a posebno redateljima, jako smetao Deanov stav, rijetko su ga otvoreno pokazivali. Suprotstaviti mu se, kao i eventualno izbaciti ga iz projekata, bilo je krajnje nelogično pa i neprihvatljivo, jer nitko bolje, preciznije i inovativnije od njega nije mogao odigrati uloge koje je dobio.
No, premijeru svog trećeg i posljednjeg filma, snimljenog u ranu jesen 1955. nije dočekao. Naime, nakon snimanja "Istočno od raja", James Dean je odlučio produbiti svoj interes za brze automobile: kupio je luksuzni Porsche 356 i počeo se natjecati u profesionalnim auto utrkama. U svojoj prvoj utrci, u Palm Springsu, osvojio je prvo mjesto u kategoriji početnika i drugo mjesto u glavnoj utrci. Tada je sudjelovao u kampanji nevladine organizacije National Safety Council, pojavljujući se u reklami u kojoj je govorio o opasnostima brze vožnje. Kada je počelo snimanje "Diva", Warner Bros. je zahtijevao od Deana da se prestane natjecati dok ne završi rad na filmu. Tako je i bilo. Film je bio snimljen i nalazio se u postprodukciji kada se Dean odlučio ponovno početi natjecati. Njegova prva utrka nakon povratka automobilizmu trebala se održati u Salinasu u Kaliforniji. Dean je u tome trebao sudjelovati vozeći svoj Porsche 550, model poznat i kao "Spyder", kojem je dao nadimak "Mali gad" (navodno po načinu na koji je Deana oslovio predsjednik Warner Bros., Jack L. Warner), izrađen od aluminija kako bi se postigla najveća moguća brzina. Legenda kaže da nakon što mu je Dean pokazao svoj novi auto, Porsche se glumcu Alecu Guinnessu učinio nekako zloslutnim, te je rekao Deanu: "Uđeš li u taj auto, sljedeći tjedan u ovo vrijeme bit ćeš mrtav." Taj se susret dogodio 23. rujna 1955. godine. Sedam dana kasnije Dean je iz Los Angelesa otišao u Salinas, zajedno s kaskaderom Billom Hickmanom, slavnim fotografom Sanfordom Rothom i Rolfom Wütherichom. Njih četvorica krenula su na put s dva automobila: za upravljačem prvog bio je Dean, a drugog Hickman. Oko 16.30 toga dana zaustavila ih je policija, kaznivši i Deana i Hickmana za prebrzu vožnju.
FOTO Kate Middleton sve iznenadila neočekivanim pojavljivanjem u javnosti
Sat vremena kasnije, sudarili su se nadolazećim vozilom za čijim je upravljačem bio student, njihov vršnjak Donald Turnupseed, koji je skrenuo ulijevo baš kad je Deanov auto dolazio prema njemu. Dean nije uspio zakočiti na vrijeme i zabio se u vozilo, a potom skliznuo s ceste. Turnupseed - koji će zauvijek ostati označen kao "čovjek koji je ubio Jamesa Deana", izašao je iz svog vozila s nekoliko ogrebotina i modrica, Deanov suvozač, Wütherich, izbačen je iz automobila s nekoliko ozbiljnih, ali ne smrtonosnih ozljeda, dok je Dean ostao u vozilu sa slomljenim vratom. Medicinska sestra među brojnim svjedocima zadržala je slab puls, ali Dean je već bio mrtav kad ga je hitna pomoć odvezla u bolnicu.
Pokopan je 8. listopada 1955. u Fairmontu. U kapelici je bilo oko šestotinjak ljudi, među kojima i brojne holivudske zvijezde, dok je ispred ostalo oko dvije i pol tisuće obožavatelja. Na nadgrobnoj ploči žene su tada, kao i desetljećima kasnije, ostavljale otisak svojih našminkanih usana. U svibnju iduće godine pročut će se glasine da je Dean živ i da kao invalid boravi na psihijatriji. Medijska popraćenost ovih glasina bila je tolika da je šef kalifornijske policije morao još jednom javnosti podastrijeti dokaze o Deanovoj smrti.
Plavokos, nježan, nemirnih kretnji, dječačkog izgleda i neurotična ponašanja, Dean je sa samo tri glavne uloge postao simbolom prve mirnodopske generacije nakon Drugog svjetskog rata, izraz njenih dilema i strepnji, reprezentativni predstavnik glumaca - buntovnika bez razloga. Oponašan u filmovima (primjerice, Paul Newman u svojoj prvoj fazi), još više od mladih u životu, postao je legenda s kojom se može uspoređivati jedino ona o Humphreyu Bogartu; tako brojni klubovi fanova preuzimaju njegovo ime. O njemu su snimljena četiri filma: kompilacijski dokumentarni "Priča o Jamesu Deanu" (R. Altman i G. W. George, 1957), dokumentarni "James Dean - prvi američki tinejdžer" (R. Connolly, 1975.), igrani "James Dean" (R. Butler, 1976) i igrano-dokumentarni "Jimmie Dean, vrati se". (R. Altman, 1982).
Dean će, uz Che Guevaru, postati najvećim ne-rockerskim herojem rock'n'rolla, mitska figura za generacije rockera sa obje strane pozornice. Samo godinu dana nakon Deanove smrti, Varetta Dillard mu je posvetila pjesmu "I Miss You, Jimmy". John Lennon će jednom prilikom izjaviti da nikad ne bi bilo Beatlesa da nije bilo Jamesa Deana. Morrissey iz grupe The Smiths je tvrdio da su James Dean i Oscar Wilde predstavljali njegovo jedino društvo tijekom tinejdžerskih dana; on će 1983. čak objaviti knjigu nazvanu "James Dean nije mrtav". I Madonna je Deanu posvetila pjesmu "Jimmy Jimmy", nastalu iz njezinih tinejdžerskih maštanja o prijateljevanju s Deanom. Prema riječima Deanovog biografa Davida Daltona, samo u Sjedinjenim Državama godinu dana nakon njegove smrti bilo je četiri milijuna članova Memorijalnog kruga Jamesa Deana i drugih klubova posvećenih njemu.
Osim kao glumac golemog talenta i seks simbol, Dean će ostati zapamćen i kao idol nezadovoljnih i divljih generacija američke mladeži krajem pedesetih. Desetljećima nakon njegove smrti, njegov lik i dalje predstavlja svojevrsnu kulturnu ikonu, utjelovljenje buntovnika, autsajdera i usamljenika koji nikada ne umiru.
VIDEO: Napokon se oglasila Blanka Vlašić nakon što se doznalo da je u otvorenom braku! Otkrila kako se osjeća