Sandi Cenov (53) jedan je od sinonima hrvatskog dance pokreta 90-ih. Glazbenik se iskušao u nekoliko glazbenih žanrova, a pjesme poput “Ljubav za sve“, “U tvojim mislima“, “Do tebe mi nema“, “Kad srca kaže da” ili “Žena budi mi ti” i danas su hitovi.
- Bio sam s Antom Pecotićem, mojim dugogodišnjim prijateljem, na Korčuli. Tadašnja djevojka nije mi vjerovala da je želim zaprositi, pa sam odlučio napisati joj pjesmu. Odlučio sam je zaprositi pjesmom.Tada još nije bilo diktafona, pa smo nazvali moj kućni broj i na telefonskoj sekretarici ostavili snimku. Došli smo s gitarom na telefonsku govornicu – i to je bilo to. Autori iz tog vremena sjećaju se kako je to kada si negdje na moru i nemaš kako snimiti ideju, pa nazoveš telefonsku sekretaricu i snimka te dočeka kad dođeš kući” - ispričao je za portal glazba.hr.
Život kao takav u njegovim se pjesmama nije našao slučajno, inspiraciju je za ovaj način umjetničkog rada, kaže, pronašao u velikanu Đorđu Balaševiću: „Pričao sam s njim o tome i rekao mi je kako on baš i ne voli previše boraviti u kafani, no da obožava te neke ‘kafanske’ priče iz kojih je crpio puno ideja za svoje pjesme. Život je stvarno nepredvidljiv i toliko dobrih ideja iznjedri, bolje nego da sam ideš smisliti nešto. To je najbolja stvar za pjesmu”, prisjeća se Sandi koji je, stoga, oduvijek težio slikovitom pripovijedanju kroz pjesme:
- Uvijek sam sanjao o tome da napravim pjesmu uz koju se može zažmiriti i gledati film. Kao klinac bio sam zaluđen Balaševićevim pjesmama. Kada bih išao negdje na put, gledao bih crtu na cesti i istovremeno taj film koji dopire iz njegove glazbe. Odvuče me u taj prostor i vrijeme o kojem pjeva. Sve bih mogao vizualizirati. Zato sam uvijek težio tome - kazao je Sandi i opisao kako ide njegov kreativni proces.
- Družio sam se i učio sam od ljudi kao što su Pecotić, Huljić, Bregović i slični. Oni imaju samokontrolu i disciplinu da ujutro, nakon što popiju kavu, kreću raditi pjesme. Nema onog da tri dana ne naprave ništa pa krenu pisati pjesme. Ja ne mogu raditi baš na taj način, no, kada me inspirira neki događaj iz života, kada mi se nešto po glavi krene motati supruga mi se ruga da se ponašam kao autist.
Što god mi kaže ne čujem, jer mi se ta pjesma tri dana mota po glavi. Nije mi bitno mjesto na kojem se nalazim, jer meni to svira u glavi gdje god, pa pokušavam to sklopiti s nekim tekstom”, smije se Sandi te otkriva koje mu teme predstavljaju najveći izazov u kreativnom procesu: „Zapravo je najteže pisati o jednostavnim temama. Ljudi koji ne stvaraju glazbu misle da je najjednostavnije napisati ljubavnu pjesmu, što nije istina. To je nešto što treba biti jednostavno i većini ljudi slušljivo, a ja se trudim reći to na način na koji do sada nije rečeno, što je danas skoro pa nemoguća misija. Napraviti nešto novo u glazbi danas je baš jako teško - rekao je Sandi koji su u intervjuu dotaknuo razlika između onog što publika sluša i stanja na top ljestvicama.
- Nevjerojatno je da kod nas postoje dvije paralelne scene. Jedna scena je ono što publika prihvaća, a druga je nekakva javna scena, odnosno mediji, radio. Mislim da toga nigdje u svijetu nema. Pratim neke svjetske trendove, vani je sve vrlo jasno definirano. Onaj koji je prvi na top listi, taj ima trenutno najviše posla, tog publika najviše voli. A mi imamo taj neki… mi bismo htjeli biti nešto što nismo i to nas košta dobre i kvalitetne glazbe - rekao je Sandi koji je tijekom pandemije održao puno koncerata, ali u akustičnoj varijanti.
- Veliki koncerti mi dosta nedostaju, to je nešto od čega živimo. Naš se glazbenički život u potpunosti promijenio. Jako mi je žao što su vladajuće strukture mislile da je naš posao zapravo hobi. Ima nas koji živimo od toga i koji živimo za to i kojima je to duševna hrana. Svjedok sam ratnog vremena. Tada smo imali jako puno koncerata jer je to ljudima dizalo moral, zato što su glazba i kultura svojevrsna nadogradnja na sve ono što nas čini ljudima. Glazbe je bio u svim trenucima, a sada nam je djelovanje suženo - kazao je za Sandi.
Javnost često ne vidi razmjere truda i rada koji glazbenici ulažu kako bi uspjeli na sceni, zbog čega mnogi talenti odustanu prije nego što dobiju pravu potvrdu za svoje djelovanje:
- Živio sam glazbu dvadeset i četiri sata dnevno petnaestak godina prije nego što mi je krenulo. Treba biti uporan. Promjene bendova, odbijanja, svirke na koje ti nitko ne dođe… sve je to dio toga, kao i u MMA, trebaš prvo naučiti podnositi udarce, a onda udarati”, poručuje Sandi, koji nam je na samom kraju otkrio jedan zanimljiv novi projekt na kojem radi: „Spremam jedan projekt – koji još uvijek treba ostati u tajnosti – a mislim da bi mogao dignuti cijelu hrvatsku autorsku scenu na viši nivo. Trudim se oko toga, već to dugo kuham, da televizija kao najjači medij podrži autorski rad u jednoj jako zanimljivoj formi. Nadam se da će to uspjeti - rekao je Sandi za glazba.hr.
VIDEO: Akademija je htjela izbaciti Willa Smitha s Oscara nakon što je ošamario Rocka
Prestao sam čitati kad je rekao da mu stalno nešto svira u glavi.