Sandra Lončarić: Da, razvela sam se, ali volimo se i dalje kao prijatelji

Slavonsko Hrvatsko narodno kazalište za posljednju ovosezonsku premijeru odabralo je „Osječki long, long play” u kojem glumi i dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta Sandra Lončarić.

Veselo i kroz smijeh opisala nam je zašto će zbog nogometa zauvijek pamtiti tu premijeru, ali i potvrdila promjene koje su se dogodile u njezinu privatnom životu. Daleko od pogleda javnosti 43-godišnjakinja se razvela od supruga Željka Tankosića, no kako ističe, i dalje su u prijateljskim odnosima i posvećeni odgoju svoga tinejdžera, sina Petra.

Prošle nedjelje premijerno je prikazana predstava „Osječki long, long play”, kako je sve proteklo?
Odlično, kao što smo i očekivali. Ova predstava ima posebnu emotivnu važnost i mislim da će se svidjeti svima, ali posebno Osječanima. To je predstava generacija koje su živjele '70-ih, '80-ih i početkom '90-ih dok rat nije prekinuo snove svih tih ljudi. Predstava je o snovima ljudi i kako ih neke prilike, događaji preko noći mogu uništiti. Odlično je i što u predstavi imamo fenomenalnu glazbu koju glumci sviraju uživo te su naučili hitove iz tog vremena, pretežno rock pjesme nekih od najpoznatijih bendova bivše Jugoslavije poput EKV-a, Kud Idijota, Filma, Idola, ali i Abbe... Imamo puno hitova, svi se prisjete tih pjesama i to je skup emocija, dobre glazbe i odličnog zajedništva s obzirom na to da u predstavi sudjeluju tri sektora našega kazališta - opera, balet i drama. 

Je li zbog suradnje svih dijelova HNK posebnije raditi na ovoj predstavi?
U posljednje vrijeme često stvaramo dramske predstave u koje uskoči Opera pa ovo nije jedinstven slučaj. Ono što mi je bilo posebno u cijelom tom radu jest što je redatelj Saša Anočić s kojim sam studirala i godinama smo prijatelji. Nakon 20 godina ponovno smo surađivali i to je bilo prekrasno jer je Saša odličan u odnosu s nama s obzirom na to da je i sam glumac. Iako predstava traje gotovo tri sata, nismo osjetili težinu jer je on uvijek znao prepoznati kada nam je dosta, kada nam je potreban odmor, znao je kako s nama, što je pridonijelo tom ugodnom osjećaju. 

Suradnja je bila kakvu ste priželjkivali, nije bilo neugodnih iznenađenja? 
Nikakvih neugodnosti, samo sve pozitivno. Saša je na posljednjoj probi prije premijere rekao da dugo nije radio s ovakvim ansamblom kao što je HNK Osijek, a mi smo stvarno poznati po tome da smo uvijek jedni za druge, i to se osjeti. Ljudi vole doći i gostovati u našem ansamblu jer dolaze na mirno tlo i nema trzavica, nego jer se uvijek fluidno i lijepo radi. 

U predstavi se koristi kolokvijalni govor tog vremena, jeste li se susreli s nekim starijim izrazima za koje niste bili sigurni što znače? 
Ne, u Osijeku živim više od 25 godina i čula sam svakojake izraze i nijedan mi nije bio čudan. Govor koji koristimo u predstavi i danas se može čuti među nekim Osječanima. 

Nedjeljna premijera nije prvo izvođenje predstave, već je prikazana i na otvorenju Osječkog ljeta kulture tjedan ranije?
Da i tu ću premijeru pamtiti cijeli život jer je bila vrlo neobična. Počeli smo predstavu u 22 sata kada je trebala završiti utakmica Hrvatska - Danska, no nismo računali na to da će biti produžeci pa smo počeli kada su oni krenuli. Predstava je bila na otvorenom, u centru grada iz katedrale i možete samo zamisliti kako je to bilo. Glumimo na sceni i čujemo svaki penal koji je bio promašen, svaki gol koji je bio postignut i kada smo pobijedili, to je bilo kao da smo orali i kopali jer smo se morali nadglašavati sa svim ljudima koji su slavili. Iznutra si sretan što smo pobijedili, ali moraš ostati koncentriran i u svojoj ulozi, ne pokazivati veselje... Prvi sam put imala takvu čudnu premijeru. 

Zbog Svjetskog nogometnog prvenstva i utakmice Vatrenih pomaknuta je i prošlotjedna premijera... 
Trebali smo je imati 7. srpnja, ali kako smo igrali tu odličnu utakmicu protiv Rusije, pomaknuli smo premijeru na nedjelju, 8. srpnja. Svi smo tu u službi naroda i ako 90 posto hrvatskog pučanstva gleda utakmicu, naravno da ćemo se prilagoditi i pomaknuti predstavu jer je to od nacionalne važnosti.

Pratite Svjetsko nogometno prvenstvo?
Naravno! Moj sin je nogometaš i kod mene se uvijek gleda neki sport ili filmovi, a nogomet je najvažniji pa pratim sve, jedino nisam gledala završetak utakmice Hrvatska - Danska. 

Ali to ste je čuli?
Da (smijeh). 

Petar sada uživa u svim utakmicama?
Da, ali uskoro mu počinju pripreme pa je njegov godišnji gotov. Bio je u Norveškoj kod naših prijatelja dok sam ja imala veliku frku s probama jer sam istodobno radila dva projekta - „Osječki long, long play” i predstavu za otvorenje Đakovačkih vezova, koje je bilo 6. srpnja. Još se nisam odmorila, ali on jest. 

Je li teško istodobno raditi na takvim projektima?
Ne, tako funkcioniram više od 15 godina. Tih paralelki najviše imam kada snimam. Nekad znam snimati u Zagrebu i raditi novu predstavu u Osijeku pa ovo nije bilo ništa novo i ništa previše naporno, a na kraju je sve ispalo super. 

Nedavno je završilo snimanje druge sezone serije „Novina”. Jeste li ponovno morali šmrkati šećer u prahu?
Ovaj put ne šmrčem, nisam imala takvih scena. Kao i prošlo, i snimanje nove sezone „Novina” prošlo je predivno jer je to toliko divna ekipa. Dalibor Matanić uvijek unese pozitivnu energiju i kada sam čula da idemo u drugu sezonu, baš sam se razveselila upravo zbog ekipe jer znam da će mi biti dobro i zanimljivo raditi i nisam se prevarila. Prekrasni, talentirani, kreativni ljudi... sve što volim pa je to bila pjesma od snimanja. 

Drago vam je vratiti se toj ulozi jer ne glumite baš sređenu ženu?
Drago mi je vratiti se u „Novine” u bilo kakvom obliku, pa i u takvoj nesređenoj ulozi. Volim takve likove jer privatno nisam takva pa se volim igrati s nekim drugim životima i karakterima ljudi. 

Serija se snimala u Rijeci, je li sada lakše otići na tjedan, dva jer je Petar već velik?
Da, sada je sve puno lakše. On će najesen krenuti u srednju školu i baš sam nedavno komentirala kako mi je sada puno lakše voziti te paralelke jer se dijete može brinuti samo za sebe. Naravno, ako je neka panika, imam pomoć obitelji, ali nemam više u sebi taj imperativ da moram sve stići, ipak je dijete uvijek na prvome mjestu, pa onda sve ostalo. Sad je to neka druga priča i mama mu više toliko ne treba... osim da dam lovu.

Znači, u tome je tipičan tinejdžer? 
Naravno. Zasad je sve pod kontrolom i nismo imali nekih neugodnih tinejdžerskih iskustava, nadam se da i nećemo. On kao sportaš ima druge vrijednosti, druge stvari su mu važne, ima tu disciplinu i zbog toga sam smirenija. Mislim da će sve to biti ok do kraja tinejdžerskog doba. 

Mislite da bis, kao vi, jednog dana u trećem srednje mogao otići na prijemni na Akademiju?
Ne, jer ga gluma apsolutno ne zanima. Usmjeren je prema sportu i to je njegov život, a ja ne forsiram da mora postati glumac. Želim da si nađe posao kakav ja imam, koji obožava, voli i koji uživa raditi.  

Uživa li on u vegetarijanstvu poput vas?
Nije vegetarijanac i ja mu pravim mesne obroke jer je ipak u razvoju. On će sam odlučiti ako ga jednom više neće htjeti jesti. Ne pravim problem u vezi s tim, naviknuli smo jer već 15 godina za sebe kuham vegetarijanska, a za njega mesna jela. 

Volite i jogu, imate li vremena za vježbe?
Uvijek! To me diže u svim situacijama te sam spoznala da uvijek moram pronaći vremena za sebe, za meditaciju. Svaki dan meditiram i vježbam jogu, za to uvijek mora biti vremena. Sama sebi se ponekad smijem jer kada ponekad dođem kasno kući, prvo vježbam, bez obzira je li jedan ili dva sata ujutro i tek potom idem spavati. To ne propuštam i vidim rezultate svega toga. Jer kada se počneš brinuti za svoj um i svoje tijelo, postane ti lakše u životu, budeš stabilniji i otvoreniji za druge stvari jer ti je um očišćen od stresa. A i tijelo dođe k sebi nakon svih tih putovanja pa za to uvijek moram naći vremena. Kad imam gust raspored, na primjer kada snimam serije, moram ustati u pet ujutro, ali dižem se i prije toga kako bih meditirala i vježbala jer znam da ću se razbuditi za snimanje, da će mi um biti čist za nove informacije. 

Hoćete li tijekom ljetnih mjeseci imati vremena za odmor?
Imam još neke projekte u pripremi, ali imat ću dva tjedna za more početkom kolovoza. 

Moram vas za kraj pitati jeste li greškom u najavi nove predstave potpisani samo prezimenom Lončarić?
Ne. 

Razveli ste se?
Da, ali volimo se i dalje kao prijatelji i brinemo se za Petra. Nema tu nikakve senzacije.