Sandra Lončarić: Ružu bih posvetila svim žrtvama maloljetničke prostitucije i žrtvama trgovine ljudima

Serija "Šutnja" ne samo da izgleda i jest svjetska već se bavi i svjetski društveno važnom temom - trgovinom bijelim robljem i dječjom prostitucijom. Sandra Lončarić briljirala je u ulozi inspektorice Vesne Horak koja sudjeluje u istrazi oko nestale djevojke koja je pronađena utopljena u Dravi i dio je tima koji pokušava stati na kraj ljudskom zlu na potezu od Osijeka do danas ratom zahvaćenog Kijeva.

Serija je rađena po romanima novinara i publiciste Drage Hedla koji su inspirirani stvarnim događajima - podvođenjem maloljetnica i trgovinom ljudi, događajima koji su svojedobno potresali hrvatsku javnost. Mjesto radnje u zbilji i u seriji grad je u kojem živite. Kako ste kao Osječanka doživjeli tu temu i te ljude umočene u skandal?

Iako se priča odvija na relaciji Osijek- Kijev ovo je jedna mnogo šira univerzalna priča između dobra i zla o kojoj se nerado govori u našim društvima, a ta šutnja nikako ne umanjuje činjenicu da je seksualno nasilje nad djecom, maloljetnička prostitucija i trgovina ljudima itekako prisutna i ne možete ostati ravnodušni na to. I zato je važno o tome pričati. Rastužuje me činjenica da se sve to događalo i još uvijek se događa tu oko nas i iskreno suosjećam sa svakom  žrtvom koja je to doživjela.

Utjelovili ste inspektoricu Vesnu Horak koja se u mladosti susretala sa sličnim problemima kao djevojke koje sada istražuje. Kako ste se pripremali za ulogu?

Lik Vesne Horak u mnogočemu je slojevit i zato je veći  izazov. Gradili smo ju tako da u pozadini ima i ona svoju osobnu priču oko maloljetničkog zlostavljanja pa zato sa još većim žarom pristupa istrazi oko cijelog slučaja. Koliko je snažna i hrabra , toliko je ranjiva i emotivna i kao glumački zadatak jako zanimljiva. 

Snimalo se i u Kijevu. Vi konkretno niste, ali dobro poznajete taj grad, bili ste uz njega obiteljski vezani. Kako vam je gledati ratna stradanja koja se trenutačno tamo zbivaju?

Bila sam u Kijevu prije puno godina, putovala sam autom od Kijeva do Osijeka i bio je to pravi 'road trip'. Putovali smo dva dana, prolazili kroz ukrajinska sela, spavali u prekrasnom gradu Lavovu koji zauzima prvo mjesto u Ukrajini po broju očuvanih kulturno povijesnih spomenika i  mnogi taj grad  smatraju muzejem na otvorenom prostoru. U Kijevu mi je bilo prekrasno i sjećam se divne energije grada i ljudi i teško mi je gledati sve ovo što im se događa. Suosjećam sa svim njihovim strahovima i patnjama i od srca  želim da se ta ružna priča završi što prije.

Prva ste dramska glumica osječkoga HNK koju je struka proglasila nacionalnom prvakinjom drame i ujedno najmlađa odabrana za taj laskavi status. Što više odgovara vašem karakteru kazalište ili film?

Kada puno snimam zaželim se kazališta i  žive interakcije sa publikom, a  kada sam puno u kazalištu nedostaje mi kamera i filmski set. Tako da je tu uvijek prisutna ljubav i želja za novim izazovima. 

Dobro da niste ispunili staru želju i postali stjuardesa. Što je dakle kumovalo tome da se ipak okrenete glumi?

Iako kao djevojčica nisam sanjala da postanem glumica, prilika mi se pružila u srednjoj školi. Poziv za  audiciju za Akademiju privukao me, ne toliko zbog glume koliko zbog slobodnog  dana u školi i izleta u Osijek. Na sreću audiciju sam prošla i radim posao koji obožavam.

Slavonka ste, a vegetarijanka. Kako ste se odlučili na taj korak?

Prije 18 godina odlučila sam se bolje brinuti za svoje tijelo jer  sam često bila bolesna,  živjela sam ubrzano i hranila se uglavnom brzom hranom.  Smatrala sam da će to biti dobar put u toj mojoj odluci o brizi za sebe i pokazalo se da je. I mislim da mi je tijelo zahvalno na tome.

Zanimljiva je priča da ste odrasli u Švicarskoj?

Švicarska je moja rodna zemlja, ali djetinjstvo sam provela u Našicama.  Iz  Švicarske smo se vratili kada sam bila još mala, ali veza sa tom lijepom zemljom traje i danas. Upravo sam ovo ljeto provela u Zurichu kod moje tete i sa obitelji obilazila ljepote koje ta zemlja pruža.

Jeste li imali glumačkih ponuda iz inozemstva? 

Imala sam epizodne uloge u američkim serijama Dig i Crossing lines i u njemačkoj seriji Kroatien Krimi i pamtim taj rad kao lijepo  iskustvo. 

S kojim biste svjetskim redateljem snimali što god da od vas traži?

S Pedrom Almodóvarom…volim sve njegove filmove, način na koji bira teme kompleksnih priča sa elementima melodrame i satiričkog humora.…mislim da bih uživala na setu s njim.

Koristite li u nekim situacijama glumu i u stvarnom životu?

Moja mama mi je uvijek govorila da mogu sto puta dobiti nagradu za glumu, ali mi se privatno na licu vidi sve i da njoj ne mogu glumiti, tako da to izbjegavam. 

Majka ste punoljetnog sina. Ima li on afiniteta prema glumi?

Trenutno ga zanima samo sport, ali nikad se ne zna.

Koliko vam znače nagrade i koja vam je do sada najdraža?

Mislim da gotovo svi ljudi vole biti nagrađeni za svoj rad. Lijep je osjećaj kada se taj rad prepozna i nagradi. Najdraža mi je Zlatna Arena na Pula film festivalu za glavnu žensku ulogu u mom prvom filmu 'Zavaravanje' , vjerojatno zato što je prva  pa se taj osjećaj i najviše pamti. 

Dolazite li u ožujku na dodjelu Večernjakove ruže i koga ćete povesti? A dodat ću i kome biste Ružu, ako ju dobijete, voljeli posvetiti?

Posvetila bih tu Ružu  svim žrtvama maloljetničke prostitucije, seksualnog zlostavljanja i žrtvama trgovine ljudima, velikog međunarodnog problema i rastućeg fenomena. Posljednjih je godina trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom u svrhu njihovog daljnjeg seksualnog iskorištavanja doseglo alarmantne razmjere.  Upravo o tim problemima i govorimo u našoj seriji "Šutnja".