Sandra Paović: Već deset godina funkcioniramo u vezi na daljinu

Grad koji je prošloga tjedna bio središte hrvatskog sporta odlučila je posjetiti i stolnotenisačica Sandra Paović. Hrvatska je reprezentativka, velika obožavateljica hrvatskih tenisača, u Umag stigla s dečkom, a teniski su im mečevi svakoga dana bili prioritetni. Iako je u Istru stigla u srijedu, Sandra je bila zadovoljna jer je još uvijek imala priliku bodriti hrvatske tenisače.

28-godišnja je Vukovarčanka prije dvije doživjela prometnu nesreću u blizini Pariza te ozlijedila kralježnicu i leđnu moždinu. Unatoč crnim prognozama liječnika i dijagnozama koje su govorile da više neće moći hodati, Sandra je zahvaljujući svojoj upornosti i kondiciji pokazala suprotno. Danas hoda uz pomoć štake te puna nade i veselja daje primjer ljudima diljem svijeta. Stolnotenisačica je odmah na početku priznala da se jako veseli teniskim mečevima u Umagu, u kojem je prvi put.

- Od naših sportaša, tenisači su mi najdraži. Marin Čilić me oduševio, Ivana Ljubičića znam od prije, još ne poznajem Ivana Dodiga i Antonia Vejića, ali jako su mi dragi. Bore se na terenu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Mislim da su naši tenisači primjer kako bi se svi sportaši trebali ponašati - kaže Sandra i ističe kako joj je navijanje na teniskim mečevima daleko draže od sunčanja i opuštanja na plaži.

Vukovarčanka je više od deset godina u vezi sa Švicarcem Marcom Altermattom koji je također stolnotenisač. Marc inače živi u Baselu, a iako ne priča hrvatski, sasvim ga dobro razumije. Par je prošli tjedan boravio u Opatiji, ali Sandra je ispričala kako to nije bio odmor kojem su se nadali.

- Bila sam bolesna svih deset dana u Opatiji. Čak sam dva puta završila na hitnoj. Dobila sam bronhitis i propao nam je odmor. Baš sam tužna, ali sada se malo bolje osjećam pa se nadam da ćemo u Umagu to moći nadoknaditi. Mene bolest baš hoće, pravi sam srećković - kroz smijeh kaže simpatična Sandra te otkriva kako s dečkom uspijeva održavati vezu na daljinu. Naime, Marc živi u Baselu, a Sandra u Zagrebu.

- Dečko i ja već deset godina funkcioniramo u vezi na daljinu. Mislim da drukčije ni ne znamo. Htjeli bismo biti zajedno, ali mislim da bi bilo jako egoistično od mene kad bih od njega tražila da dođe u Hrvatsku. Osim što igra stolni tenis za švicarsku reprezentaciju, Marc ima odličan posao u Basel osiguranju. Nije nam lako, ali dobro se držimo. Uskoro se vraća u Basel, a meni je dosta ljeta - kaže Sandra i priča kako od 1. rujna počinje raditi u Hrvatskom stolnoteniskom savezu. Uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora dospjela je do mjesta savjetnika. Stolnotenisačica priznaje kako ju je pomalo strah početka, ali podršku ima sa svih strana.

- Mislim da bih Savezu mogla biti od velike pomoći jer poznajem mnogo stolnotenisača iz cijeloga svijeta. Mogu sa svima komunicirati, što je vrlo važno. Pratim rezultate naših stolnotenisača i redovito se čujem s Tamarom Boroš i Zoranom Primorcem. Kad se situacija oko moje ozljede slegne, nadam se da ću moći malo pomoći treneru. Imam dobro oko i volim stolni tenis, ne samo zato što sam ga igrala. Dobit ću neki dodatni osjećaj koji će me činiti sretnom - rekla je nasmijana Sandra.

Iako je od nesreće prošlo dvije godine te je u rekordnom vremenu postigla fantastičan oporavak, Vukovarčanka tvrdi kako većina ljudi nije svjesna ozbiljnosti njezine ozljede. Kaže kako joj je fizičko stanje zasad stabilno i bez velikih preokreta, ali potrebno je uporno vježbati svaki dan.

- Ja sam prešla svoj maksimum, ali moram nastaviti vježbati kako bi se to održavalo. Čim se razbolim, odmah fizički potonem, što je također normalno. Nakon toga treba mi mjesec dana da se vratim na staro. Nema ništa goreg od ozljede leđne moždine. Mogu samo biti sretna što nisam gore prošla i što sam stvarno jaka. Odlično je što sam na nogama, ali ne može se očekivati nemoguće. Ja to prihvaćam i mislim da se dosta dobro držim. Naravno, ponekad poželim maknuti se od tih štaka i potrčati. Međutim, bila sam godinu dana u kolicima pa znam koliko je pozitivno to što sam na nogama. Ljudi ne znaju cijeniti to što se svako jutro mogu sami ustati i otići kamo god požele, to što mogu potrčati za tramvajem... to su sitnice, ali itekako značajne. Meni sve to jako nedostaje, pogotovo stolni tenis, ali moram prihvatiti realnost - zaključila je Sandra.

Zajedno s dečkom Marcom u Umagu je boravila do samog kraja teniskog turnira. Iako nije gledala Marina Čilića u finalu, Sandra je njemu i ostalim hrvatskim reprezentativcima svakoga dana pružala podršku s tribina te pokazala kako je jedna od najglasnijih navijačica naših tenisača.