Sandru Rončević trenutno možemo gledati u In Magazinu, a vodi i ture po Zagrebu i okolici

Gastroblogericu Sandru Rončević gledatelji trenutačno mogu pratiti u rubrici “Kuhanje je In” u emisiji “In Magazin”, kojoj se nedavno pridružila. Sandra uz Antu Udovičića i Sanju Doležal s gledateljima dijeli svoje tajne i savjete, a njoj je ovaj angažman “totalni izlazak iz zone komfora” jer više voli biti iza kamere, no s veseljem je prihvatila ovaj izazov.

– Veseli me jako ta moja nova epizoda u životu! I veseli me čuti (a čujem s raznih strana) da su me gledatelji baš dobro prihvatili kao osvježenje – rekla je te dodala da ima jako puno jela koja jedva čeka podijeliti s gledateljima. Osim putem malih ekrana Sandru mnogi znaju i s njezina bloga “O slanom & slatkom: o svemu”, za koji kaže da je njegov početak bio nekako prirodan.

– Istina je da su ti neki moji prvi zapisi o hrani i recepti bili namijenjeni mojim prijateljicama koje su tražile recepte za nešto što bi probale na našim druženjima, a ja te recepte nisam imala u pisanoj formi, već u glavi pa sam doskočila problemu i virtualno ih zapisala pa im kasnije samo šibnula link. Usput sam otkrila i ljubav prema fotografiranju hrane – prisjeća se Sandra svojih početaka te dodaje da joj je blog postao posao, a doveo ju je i do kuharice “Mrvu ovog, zeru onog”, koju je objavila prije nekoliko godina.

– Podnaslov “Gurmanski spomenar” najbolje opisuje o kakvim je receptima, ali i kratkim pričama koje prate recepte, riječ – o onima koje pamtim, vučem iz djetinjstva, svakodnevnog života, ali i onima s putovanja koje reproduciram u vlastitoj kuhinji. Radni naziv ove knjige bio je “knjigokuharica” i svi koji me prate i dalje je zovu tako jer ovo je i zbirka priča i knjiga recepata u koju je utkano puno različitih emocija – kaže nam Sandra.

Kako je i sama istaknula, više voli biti iza kamere, a posebno se bavi i fotografijom i stiliziranjem jela, a mi je pitamo i što misli koliko izgled tanjura utječe na želju za konzumacijom.

– Važno je kako hrana izgleda jer jedemo i očima. Istina je da su neka jela fotogeničnija od drugih i nikada ne bih odbila kušati neko jelo koje mi na oko možda ne izgleda lijepo, ali mnogi se ljudi vode baš tom devizom. Zato je u prezentaciji jela jako bitno lijepo, ali iskreno prezentirati tanjur. Baš onako da ga poželiš zagrliti – kaže te dodaje da uvijek pazi na urednost i skladnost tanjura koji će fotografirati te da ne koristi ništa umjetno.

Uza sve ovo Sandra održava i gastroture po Zagrebu i okolici, za koje kaže da tijekom njih turiste upoznaje sa svime što Hrvatska nudi. Ističe i da su obično štrukli jelo koje turistima ostaje u sjećanju. Uz to blogerica dodaje i da bi Hrvati općenito više trebali govoriti o svojoj gastronomiji i namirnicama.

– Hrvatska nema jedno jelo po kojem je prepoznatljiva, ima pregršt jela koja svakako treba kušati. Dakako da bi se na svim razinama trebalo poraditi na osvješćivanju i dizanju vidljivosti i ove ponude jer današnji turisti i putnici više ne slijede slijepo preporuke silnih vodiča i ne idu od točke A do točke B zato što im to negdje piše, već žele stvarati vlastita iskustva i usput nešto naučiti – kaže te dodaje i da se svi uključeni trebaju povezati i zajedno na tome raditi.

Gastroblogericu smo pitali i o nekim njezinim preferencijama pa nam je otkrila koje jelo najviše voli pripremati, a koje jesti.

– Svi koji me poznaju znaju koliko sam luda za brašnjenjem, što je moj sinonim za pečenje kruha, peciva, focaccia, pizza, pogačica, buhtli, ma čega god! – kaže te dodaje da je ona više tip za slana jela.

– Koliko god volim talijansku gastronomiju, toliko obožavam okuse i mirise Bliskog istoka, zaljubljena sam u filozofiju meze. Kod mene se stalno mezi, uvijek imam nekih domaćih namaza, na brzinu napravljenih pogačica, na tavi prebačenog povrća, umaka od jogurta koji tako divno miriše na sumak i za’atar, a budući da sam slavonska snaha, imam i domaće kulenove seke i slaninice, bez toga ne može – govori te kaže da joj je mamina kuhinja ipak najdraža, a da je od nje i preuzela ljubav prema kuhanju.

Svoju kuhinju pak nikako ne može zamisliti bez dobrog, oštrog noža.

– Kamo god da idem, k svojima, na more, na vikend, uvijek nosim noževe sa sobom. Nema ništa gore od tupog noža (evo, živciram se i na samu pomisao) – govori kroz smijeh. Sandra nam otkriva i da je i njoj draže kuhanje od pospremanja kuhinje.

– Posebno je ljepše od pranja pećnice ili ribanja ploče za kuhanje, ali meni je sve to dio procesa koji volim, a vrlo često u ovom drugom dijelu procesa imam i pomoć svog životnog suputnika. On sredi stol i suđe začas! I ja sam mu beskrajno zahvalna na tome i on to zna – dodaje.

U svojoj kuharici Rončević je posebno poglavlje ostavila za slastice, a otkrila nam je koja je njoj najdraža za pripremu, a koja za konzumaciju.

– Volim pripremati brze, jednostavne slastice, nisam previše strpljiva kad su slastice u pitanju i uvijek kažem da nisam od “điđanja”, zato najradije pripremam tortu caprese, koju poslužujem uz coulis od malina i tučeno vrhnje, a u ljetnim mjesecima obožavam napraviti mascarpone kremu, uz koju poslužim karamelizirane jagode i rabarbaru, pečene breskve ili šljive s tonkom. Takve deserte volim i jesti. I obožavam sladoled! Pravi talijanski gelato artigianale – ističe, a otkiva nam i koje to slavne chefove voli pratiti.

– Za inspiraciju uvijek volim pogledati što kuha Yotam Ottolenghi jer obožavam okuse, mirise i boje Levanta. Volim i Massima Botturu i njegov način razmišljanja. Kako Bottura kaže: “Chefovi današnjice su influenceri i zato imaju odgovornost pomoći rastu i razvoju svoje zajednice kako bi ona postala održivija. Dio tog rasta svakako uključuje i borbu protiv bacanja hrane i gladi.” Kad sam umorna, uzmem njegovu knjigu “Kruh je zlato”, a ta je knjiga “način gledanja na svijet, gledanja na vlastitu smočnicu i traženje unutarnje ljepote u najskromnijim namirnicama.” Divne su ove nove generacije mladih skandinavskih kuhara koje se okreću održivosti i konkretnom društvenom angažmanu – kaže te ističe da se njoj u kuhinji nikada nije dogodilo da joj je nešto zagorjelo.

– Baš pazim kad kuham i navijem sve žive tajmere po kući da mi zvone, ali jednom mi je torta koju sam trebala nositi na jedno divno druženje baš divno ispala... na pod – prisjetila se ove nezgode te dodala i da bi voljela kušati sva jela svijeta.

– S godinama sam se naučila ne ograničavati i odmicati od predrasuda, a kad to svladate, život je puno ljepši i bogatiji – kaže Sandra Rončević.

VIDEO