Zagrebačka glumica Sanja Vejnović trenutačno nema vremena za predah. U svojim 50-ima doživljava mali životni preporod zahvaljujući kojem je, kaže, konačno pronašla svoj unutarnji mir. I bez imalo truda Sanja zavodi svojom pojavom, blagim osmijehom, mekim crtama lica, susretljivošću, djetinjom tvrdoglavošću... Ulogom u serijalu "Larin izbor" opet je imamo prilike gledati na malim ekranima, a uskoro ćemo je, zahvaljujući angažmanu u novom filmu talijanskog redatelja Sergia Castelitta, vidjeti i na velikom platnu diljem svijeta uz rame oskarovke Penélope Cruz.
Sudeći po vašem životopisu, uspjesima za koje ste se sami izborili i problemima iznad kojih ste se uvijek uspjeli uzdići, žena ste koja se ne boji riskirati i ne bježi od izazova?
– Istina. Moj put je najviše odredila odluka da budem slobodnjak. Da sam svaki mjesec imala sigurnu plaću u kazalištu, bila bih zasigurno manje toga napravila u životu. Kad je u pitanju egzistencija, zbog odgovornosti prema obitelji i djeci moraš neprekidno smišljati ne samo što će te veseliti raditi, već i kako od toga zaraditi “kruh i mlijeko”. To ponekad u mom poslu bude stresno i praćeno velim rizikom i odgovornošću. Noćima nisam spavala kad bih radila neki takav projekt, predstavu ili film.
Danas, pak, s mnogo manje stresa uživate u novim glumačkim angažmanima. Osim “Larina izbora” dogodila vam se i uloga u novom filmu hvaljenog talijanskog redatelja Sergia Castellitta “Venuto al Mondo”. Kako vam je bilo na snimanju?
– Predivno, fenomenalno, pamtit ću te dane samo po lijepom. Sergio je redatelj koji svojim glumcima vjeruje i daje im veliku slobodu, a iz onoga što sam vidjela, i Penélope njemu, beskrajno mu se prepušta. Pročitala sam knjigu po kojoj se snimao film, oduševila me, zadnjih dvadeset stranica čitala sam deset dana da bih odgodila kraj i produžila užitak. Kraj je fascinantan, film će se zasigurno svidjeti gledateljima jer je priča posebna. Sergio je strastven redatelj, ne suzdržava se zagrliti i poljubiti glumca ako dobro odradi posao.
Mnoge, pak, zanima kako ste doživjeli Penélope Cruz? Je li vatrena Španjolka?
– Veliki je profesionalac. Nije zahtjevna, vrlo je kolegijalna, ugodna, disciplinirana, puno daje, a pritom i puno izvuče iz partnera s kojim radi. Nije suzdržana, pokazat će koliko je sretna kad neku scenu dobro odradimo. Nema nikakvih zvjezdanih hirova. Nije hladna, vrlo je srčana, nema problem s dodirima, grljenjima. Znale smo popričati o svemu, uglavnom su to bili neki mali ženski razgovori. Jako joj se svidjela Sabina, djevojčica kojoj u filmu glumim mamu, a Penélope krsnu kumu. Sabini, koja je iz Sarajeva, morala sam napisati svojevrsnu potvrdu da glumi s Larinom mamom. Naime, u razredu joj svi vjeruju da glumi s Penélope Cruz, ali nitko joj nije vjerovao da u Torinu snima film s Larinom mamom.
Prije nekoliko godina imali ste priliku upoznati i Piercea Brosnana, Nicole Kidman i Georgea Clooneya. Tko vas se od njih najviše dojmio?
– Clooney, jer je izuzetno zanimljiv, normalan, vrlo simpatičan, zna se zezati i ima odličan smisao za humor.
Kako djeca gledaju na vašu profesiju?
– Djeca su mi karakterno jako različita. Andrej je staložen, miran, vrlo odgovoran momak, ne možeš mu puno sugerirati, on je svoj. Već više od dvije godine živi na relaciji Zagreb – London. U Londonu ga nismo dugo financirali. Slali smo mu koliko smo mogli, što nije bilo dovoljno za život tamo. Radio je svašta pomalo da bi preživio i pokazao mi da je vrlo uporan kad nešto želi. Trenutačno u Zagrebu priprema diplomski rad na arhitekturi. Marta je mali vražićak, rodila sam je na rođendan moje majke, 15. veljače. Vjerovali mi u horoskope ili ne, ja vidim veliku karakternu sličnost sa svojom mamom. Prava je mala Vodenjačica, uvijek u oblacima mašte, vrlo osjećajna, društvena i elokventna.
Jeste li ikad požalili što ste se rano udali i postali majkom?
– Ne, jer nisam time ništa izgubila. Život mi je od 14 godine bio jako intenzivan. Putovala sam, izlazila, upoznavala ljude, snimala. Bilo je tu svega, nikad mi nije bilo dosadno. Danas sam jako ponosna na djecu. Najveći mi je gušt kad s njima ulazim u neke polemike te kad vidim da imaju čvrste stavove koje žustro i argumentirano brane. Te su rasprave uvijek negdje oko ručka, pa ponekad zvučimo kao prava mediteranska obitelj.
Jeste li u poslovnim odlukama uvijek nailazili na podršku supruga Gorana Mećave? Koje njegove osobine cijenite?
– Uvijek je bio uz mene, podržavamo me u mojim idejama, bio jako fleksibilan, pomagao mi, ohrabrivao me i davao mi u poslu veliku slobodu. Sve smo u životu stvorili i postigli zajedničkim snagama, međusobnim podržavanjem i to bez financijske pomoći roditelja.
Zanimljivo je da ste se udali sa 23 godine, nakon nekoliko mjeseci veze. Jeste li i danas u životu toliko strastveni?
– Jesam, oni koji me najbolje poznaju kažu da sam prava “kraljica drame”. Kod mene je sve burno, kaotično, glasno. Znam da ne ostavljam takav dojam, jer sam u kontaktu s nepoznatim ljudima smirena. No, u biti sam temperamentna, žestoka u svojim izljevima ljutnje, a to je ponekad kontraproduktivno. Svjesna sam da nisam uvijek fleksibilna, često želim da sve bude onako kako sam ja zamislila. Moram priznati da je moja borba s vlastitim egom sve uspješnija i da su rezultati nakon dugo godina treninga napokon vidljivi.
Na koji način otpuštate kočnice u životu?
– Smijehom i plesom, jogom i meditacijom. Znam se zezati na svoj i tuđi račun.
Neke žene nikad ne nauče voljeti sebe, no vi s tim nikad niste imali problema?
– Da bi u životu mogao napredovati, moraš voljeti sebe. Nikad nisam imala osjećaj manje vrijednosti, niti sam za sebe mislila da sam jadna. Vrlo rijetko sam se sažalijevala. Bilo je situacija kad sam bila tužna, ali ne do te mjere da bih se samoponištavala i mislila da ne vrijedim. Oni koji su frustrirani i ne vole sebe ti štete sebi i drugima. Kakve bi koristi imala moja djeca od mene kad bih stalno kukala i plakala nad sobom i svojim životom. Imala sam i ja svoje faze beznađa i bezvoljnosti, ali na sreću nisu dugo trajale.
Za svojih pedeset godina izgledate doista odlično, no život vam nije uvijek bio med i mlijeko?
– Ja sam borac, Lavica s izrazitim sportskim i natjecateljskim duhom. Trenirala sam u mladosti mnoge sportove, naučila sam se boriti i ne odustajati. Bilo je situacija kad smo suprug i ja jedva spajali kraj s krajem, no znala sam se uvijek suočiti s problemima, a ne ih gurati pod tepih. Snalažljiva sam, uvijek bih se uspjela izvući, a da se kod nikog nisam zadužila. Imala sam mnogo teških problema u privatnom životu, neki od njih, na sreću, nikad nisu dospjeli do medija. Mnogi bi ljudi pokleknuli, no ja se nisam dala. Naučila sam gubiti i krenuti dalje.
Veliki ste radoholičar?
– Jesam, stalno negdje jurim, nikad nemam mira. Kažu da to može biti i posljedica depresije kad si moraš stalno biti u nekom poslu. Ipak, polako shvaćam i osjećam da napokon pronalazim neki svoj unutarnji mir koji prije nisam imala.
Koliko vam je ljepota pomogla, a koliko odmogla u životu?
– Znam mnogo lijepih i nesretnih žena. Ona nije garancija za sreću, ali u mom poslu može pomoći. Sigurno je i moj izgled, pogotovo u početku karijere, bio presudan za dobivanje nekih uloga. No, bilo je i obratnih situacija, neprimjerenih udvaranja ili ženskih ljubomora. Često sam imala problema sa ženama koje nisu ulazile u kategoriju lijepih, a koje su bile ili jesu na uredničkim pozicijama na HTV-u. Trpim podmetanja više od dvadeset godina; zamjerila sam im se izgleda samo svojim postojanjem, izgledom i sposobnošću. Riječ je o osobama s kojim nikada osobno nisam došla u neki sukob. Zbog toga nisam dugo, dugo snimala na HTV-u, gdje sam se vratila na “mala vrata” preko angažmana vanjske produkcije u seriji “Ponos Ratkajevih”. No, i dalje u dramskom programu nemam ulaz ni u jedan projekt. Dobivala sam indirektne, ali i neke direktne poruke zašto i tko me tamo ne želi.
Jeste li se ikad zaljubljivali u svoje partnere na sceni?
– Mora se dogoditi neka kemija među partnerima da bi njihova priča dotaknula gledatelje. Zaljubila sam se jednom na početku karijere u jednog svog partnera, ali poslije kad sam gledala taj film nisam u stvari to vidjela. Puno više kemije bilo je između mene i Mikija Manojlovića u “Sto minuta slave”, s kojim sam se odlično slagala za vrijeme snimanja i s kojim sam i dalje prijatelj. S Alenom Liverićem, koji mi je partner u “Larinu izboru”, poseban je užitak raditi jer je šarmantan, duhovit, zanimljiv i dobar prijatelj.
Jeste li se nekad posvadili s redateljima s kojima ste surađivali?
– Jesam, nekoliko puta, jer nisam osoba kojom možeš lako manipulirati. Redateljska pozicija jest dijelom manipulatorska. Nemam ništa protiv manipulacije ako to netko radi dobro i uvjerljivo. Ne podnosim despote i egomane.
Kome lakše praštate, sebi li drugima?
– Najlakše praštam svojoj djeci. A za druge bih prije rekla da oprostim, ali teško zaboravim. Sva sreća da nemam neke osvetničke porive jer bi me oni sigurno zatrovali. Ali onima koji su me povrijedili to dam do znanja, istinoljubiva sam i ponekad sam svjesna da moja upornost da sve istjeram na čistac najviše košta mene. Mislim da je velika vrlina oprostiti i više na to ne misliti. I tko to može, ja mu se divim.
Mama puna razumijevanja
Kao majka 25-godišnjeg Andreja i 13-godišnje Marte Sanja priznaje da nije stroga, već popustljiva majka koja pušta svojoj djeci da budu ono što jesu i ne nameće im svoje stavove. Majčina ih profesija malo intrigira.
– Martu te stvari uopće ne zanimaju, ne gleda serije u kojima glumim. Nekad mi samo prenese što je netko u školi rekao o meni u “Larinu izboru”. Nedavno me u prolazu pitala: “Šta ti imaš nekog dečka tamo i ljubiš se s tim tipom? Fuj!” Sad je u fazi kad joj nisam interesantna, no još uvijek voli popričati sa mnom o svemu. Nekad smo voljele rolati zajedno, no sad se manje družimo, ipak su joj zanimljivije njezine prijateljice. Marta je mali vrag, rodila sam je na rođendan moje majke 15. veljače. Jako su slične. S Andrejem je druga priča. Jako je odgovoran, staložen. Ugodno me iznenadio kad unatoč teškim životnim uvjetima u Londonu nije odustao i vratio se kući. Znala sam se zgražati jer mjesec dana jede samo krumpir. “Mama, nemaš pojma na koliko se sve načina može pripremiti ta namirnica”, rekao bi mi.
Prekrasna žena sa izuzetnom dozom ženstvenosti, blagosti i ljepote.