Sasvim iskreno Janko Popović Volarić: Sklon sam sladunjavostima i često preosjetljiv

Janko Popović Volarić, osvrćući se na godinu od koje se opraštamo za nekoliko dana, kaže da je bila uspješna i poslovno i privatno. Član žirija “Supertalenta” na Novoj TV veseli se božićnom ugođaju, ali priznaje nam kako ga ne veseli šoping-groznica oko Božića, u to vrijeme veseli ga samo druženje s obitelji i prijateljima. Otkrio nam je i što trenutačno snima s glumicom Anđelkom Prpić, prati li aktualnu predsjedničku utrku, kako se nosi s ulaskom u peto desetljeće života i kakve sve planove ima za sljedeće godinu te kako se zapravo slaže s ostalim članovima žirija “Supertalenta” Majom Šuput, Martinom Tomčić i Davorom Bilmanom.

Opraštamo se od 2019. godine, kako biste je vi ocijenili i koja su vam tri momenta bila najvažnija u ovoj godini?
Jako sam zadovoljan 2019. godinom iako je proletjela prilično brzo. Radim i dalje posao koji volim, malo prošaran televizijom i nekim novim razdobljem u kojem sam si uzeo malo više vremena za sebe pa uživam u nekim stvarima u kojima zadnjih nekoliko godina nisam imao prilike. Jako sam zahvalan na privilegiju da vodim taj za koji promil manje stresan život, a i dalje radim posao koji me toliko može obuzeti i ispuniti. Ne znam kako bih vam točno odgovorio vezano uz tri momenta u godini jer sva su tri privatne prirode. Prvi bi bio početak studiranja mog sina, drugi bi bio ovogodišnje ljetovanje koje je bilo prvo takvo nakon zadnje tri godine tijekom kojih nisam imao baš neki godišnji, a treći moment morat ću zadržati za sebe jer zalazi u sferu preprivatnog.

Zlatni gumb u ovoj sezoni “Supertalenta” stisnuli ste Gabrijeli Braičić, čime vas je osvojila i tko vam je još iznenađenje ove sezone?
Gabrijela je jedna stvarno ekstra talentirana četrnaestogodišnja djevojka, koja nas je sve u studiju razvalila svojim suludo snažnim glasom, pjevačkim sposobnostima i izvrsnom interpretacijama pjesama na audiciji, a sada i u polufinalu. Osim toga ona je vrlo skromna, simpatična i karizmatična na toj pozornici, a to je nešto što se ne da naučiti. Osim nje imam još nekih favorita, stvarno je ove sezone bilo odličnih kandidata, pa bi to na primjer bili i Martinin zlatni gumb Marko Antolković, Hayford Okine sa svojim talentom balansiranja, suludi Stevie Starr… ima ih barem desetak, ali Gabrijela je ipak moj favorit i jedva čekam finale da vidim kako će proći.

Kako se slažete s ostalim članovima žirija, zaružite li nekada poslije emisije svi zajedno?
Slažemo se odlično, a mislim da to i publika primjećuje. U ove tri godine stvarno smo se dobro upoznali i sprijateljili. Nažalost, nakon emisije najčešće se svi razletimo svatko na svoju stranu jer smo svi prilično zaposleni, posebno u prosincu kada su nam baš liveovi. Ali kada se dogodi neka prilika da se privatno vidimo, onda nam bude jako zabavno, jer smo sada već jedna vrlo uigrana i razigrana klapa, a i paše nam kada se možemo potpuno opustiti bez kamera, produkcije i kandidata.

Koliko vam je teško kandidatima koji se nisu pokazali u najboljem svijetlu reći da im je nastup bio loš, mislite li da je bolje da ste blagi ili da im iskreno kažete zašto nisu dobri?
Nije mi preteško uputiti kritiku, a posebno onu konstruktivnu nekome tko je došao pokazati svoj talent, a nije se pokazao u najboljem svjetlu. Mislim da je tu najbolje biti iskren. To bude mrvu kompliciranije ako su u pitanju djeca, tu treba biti puno pažljiviji i blaži. A postoje i oni “malo” manje talentirani, ali “zanimljivi” do kojih kritika ne dopire. Kod njih me često najviše iznenađuje koliko su s malo talenta i određenom dozom antitalenta strašno samopouzdani i samouvjereni, često čak i bahati, dok su neki ekstratalentirani, skromni i samokritični, skoro nesvjesni razine svojih izvedbi. E, ovima do kojih ne dopire kritika, a iz godine u godinu se prijavljuju, bez problema kažem da to nešto čime su se došli predstaviti jednostavno nije za njih i da se bez razloga izlažu podsmijehu.

Kada vam izađe novi film ili serija, čitate li sutradan na portalima i u novinama kritike i sjećate li se prve kritike na neki vaš rad, kako ste je podnijeli?
Čitam, naravno. Zanima me kritika nečega čemu sam se posvetio i na čemu sam radio, a i iz njih se nešto može i naučiti. Naravno, kada su one argumentirane i objektivne. Nekada su me loše kritike znale više pogoditi nego danas jer sam vjerojatno shvatio da nitko ne može biti žešći prema meni od mene samog. A prva koju sam imao, srećom, bila je dosta pozitivna. Nakon prvog filma dobio sam dosta dobre kritike i to mi je tada baš puno značilo.

Ima li u Hrvatskoj dosta posla za sve glumce na tržištu i koliko smo honorarima blizu nekim europskim produkcijama?
Nažalost, zadnjih godina u Hrvatskoj se sve manje snima, za razliku od regije u kojoj je upravo veliki uzlet i u kvaliteti i broju projekata. Bili smo na dobrom putu do prije nekoliko godina, filmovi su dobivali nagrade na međunarodnim festivalima i krenule su produkcije sve kvalitetnijih TV serija. Nakon situacije s HAVC-om sve je usporilo, država je smanjila dotacije i sada nam je produkcija daleko manja. Isto tako, jako puno mladih glumaca dolazi s nekoliko akademija, a nema toliko kazališta i projekata da se svi zaposle i tu je jedan zatvoreni krug, koji će uskoro neki novi uzlet, nadam se, vratiti na pravi put. Honorari jako variraju, ali i za očekivati je, nažalost, da oni budu manji s obzirom na naše prilično malo tržište i mislim da je tu rješenje u koprodukcijama sa zemljama u regiji.

Nedavno ste snimali s Anđelkom Prpić “Jedini izlaz”, o čemu je riječ i kakva je Anđelka kao partnerica?
Još uvijek snimam film “Jedini izlaz”, koji će biti prikazan i u formatu serije, redatelja Darka Nikolića, gdje smo Anđelka i ja bračni par. Radi se o trileru s izvrsno napisanim likovima iz perspektive glavnog ženskog lika koji glumi Anđelka. Veći dio serije se snima u Srbiji, a dio i u Splitu te vjerujem da će i film i serija biti odlični. Anđelka je kao partnerica, bez kurtoazije, predivna i milina je kada partner ne misli samo na sebe i svoju ulogu već i na cijeli projekt i sve ljude uključene u njega. Mislim da dobro surađujemo i nadam se da će se to i vidjeti na ekranu.

Volite li božićni ugođaj u Zagrebu ili izbjegavate ovu adventsku gužvu?
Cijeli prosinac mi je, kao i vjerojatno svima, natrpan poslom, strkom i obavljanjem stvari u zadnji čas. Volim ugođaj Božića, ali nisam veliki ljubitelj jurcanja za poklonima i mahnitog kupovanja, već više onog klasičnog druženja. Najdraže mi je kada napokon dođe onih nekoliko mirnih dana oko Božića, kada nema više poziva koji se tiču posla i sličnih stvari i čujem se samo sa svojima te nastupi vrijeme u kojem uplovim u neku mirniju atmosferu smijeha i druženja s obitelji i prijateljima.

Što biste voljeli pronaći ispod božićnog drvca, kakav bi vas poklon razveselio?
A tu ću vam odgovoriti prilično klasično, ali i iskreno. Ne zamišljam kao kada sam bio klinac neke određene poklone nego mi, kakvi god oni bili, znače pažnja i briga onoga koji mi daruje poklon. Znam da zvuči kao klišej, ali tako je.

Jeste li pratili utrku za predsjednika, što kažete na kandidate i mislite li da je estradnim osobama mjesto na ovako važnim funkcijama?
Pratim je i ne sviđa mi se. Nemam problema s estradnim osobama, ali imam s populizmom i temama kojima se bavimo u ovoj kampanji, a ne stvarnim problemima koji zanimaju ljude koji žive u ovoj zemlji i koji su ostali ovdje živjeti bez obzira na svojevrsnu društvenu apatiju i nezadovoljstvo koje je zavladalo ovom zemljom, koja je toliko predivna da bismo stvarno trebali živjeti zahvalni na toj ljepoti i bogatstvu koje nam je dano, a ne se natezati isključivo oko prošlosti i pakiranja lažnih parola u celofan.

Jeste li podržali inicijativu #spasime i koliko je važno govoriti o ovoj temi i poduzimati jasne korake?
Jesam, naravno, jer mislim da je naše zakonodavstvo u određenim segmentima na razini srednjovjekovnog, gdje, na primjer, silovanje u braku nije silovanje nego, eto, “jedna mala obiteljska razmirica”, te da slični užasi kroz koje prolaze žene, gdje ih društvo na neki način opetovano zlostavlja, a zlostavljače ne kažnjava rigorozno kako bi trebalo, te ne odgaja nove generacije učeći ih ravnopravnosti i poštovanju svakoga, bio on drugačijih stavova, vjeroispovijesti, spola, spolnih određenja ili porijekla od njih samih, nešto je protiv čega se treba boriti. Naravno razumnim i argumentiranim sredstvima, bez masovne histerije, ali sustavno i svakodnevno. I u normalnoj zajednici o tome ne bi trebalo biti rasprave.

Je li vaš sin David krenuo nekim umjetničkim stazama? Traži li od vas savjet kada su u pitanju ljubav, odabir zanimanja…
David se dugo tražio, a čini mi se da se našao u bavljenju tonom i zvukom, glazbenom produkcijom, miksanjem… Dosta je tu širok raspon poslova, ali neki svoj okvir je, čini mi se, našao. Upisao je jedan privatni studij i njegova majka i ja smo mu to omogućili s obzirom na to da takvog državnog faksa kod nas nema, u nadi da se tu pronašao i u želji da mu damo pravu priliku, da se u životu bavi onim što ga stvarno zanima i što je neki njegov san. A što se tiče savjeta, razgovaramo o svemu, pa i o stvarima koje ste naveli. Sve češće se događa da i on meni udijeli kakav savjet, ha-ha.

Rođeni ste u horoskopskom znaku Ribe, a za osobe rođene u ovom znaku kažu da su nepopravljivi romantičari i jako osjetljive osobe, što je od ovoga točno u vašem slučaju?
Jest, malo jesam sklon sladunjavostima i često preosjetljiv, ali nemam ništa protiv toga dok je u granicama finog ponašanja, bez lažne patetike i glumatanja.

Sljedeće godine napunit ćete 40 godina, jeste li zadovoljni onime što ste postigli do 40. godine i plaši li vas ova brojka?
Ne plaši me, to je neminovno i nemam problem s tim. Malo više rezimiram stvari, ali ukupno, do sada sam živio jedan stvarno zanimljiv, bogat i intenzivan život. Veselim se i četrdesetima.

Što biste savjetovali mladim glumcima koji kreću na akademiju, što biste voljeli da je vama netko savjetovao na početku karijere?
Gledajući sebe i druge kolege s moje klase, imali smo razne faze od početka karijera i sve je to dosta individualno. Mislim da je u osnovi najbitnije raditi. Skupljanje iskustava, učenje i rad uvijek na kraju daju rezultate. Gledati ljude, predstave, kolege i filmove, te znati da je svakome kaotično prvih mjeseci na Akademiji, jer si odjednom samo na tom jednom mjestu od jutra do mraka s nekim novim ljudima, sa stalnim preispitivanjem samoga sebe i intenzivnim radom na sebi i tu je važno ipak zadržati sebe, ali i postavljati pitanja.

Što si želite u 2020. godini, koje poslovne i privatne planove biste voljeli ostvariti?
Volio bih da su svi moji bliski dobro i da je sve više-manje kako je i sada. A što se tiče posla, ne mogu vam sada reći neki određeni projekt ili ulogu koji bih želio raditi, ali bih, naravno, volio igrati što raznovrsnije i kompleksnije karaktere jer volim raditi na ulogama, pripremati se za njih i sudjelovati u projektima koji me potpuno obuzmu. To kopanje ponekad je malo i mučno, ali su tada rezultati najbolji i osjećam se najispunjenije i najzadovoljnije kada to uspijem odigrati pa bi jedna takva uloga bila moja velika želja za 2020.