Naš legendarni dalmatinski slavuj, da je živ, danas bi proslavio svoj 76. rođendan. Oliver Dragojević rođen je u Splitu kao peto i najmlađe dijete Mate i Kate. Iako je na Korčuli proveo veći dio djetinjstva, školovanje je nastavio u Splitu gdje je pohađao glazbenu školu. Glazba ga je zaintrigirala još kao malenog dječaka, oduvijek je znao da će to biti njegov životni poziv. Imao je samo pet godina kada mu je otac kupio usnu harmoniku. Postao je jedan od najcjenjenijih glazbenika ovih prostora, ali nikad nije volio da ga se zove zvijezdom, uvijek je bio podjednako skroman i jednostavan.
– Ne, ni zvijezdom ni legendom. Uopće me za života ne diraju neke velike hvale. Mogu napraviti zaokret koji nema veze s ovim što sad radim, ali ima veze s glazbom. Glazba traži širinu, to je pošteno prema njoj. A što se tiče jednostavnosti koju ste naveli, samo mogu reći da sam takav čovjek, tako odgojen. Takvi su mi svi kod kuće. Mi smo ekipa koja ne uživa u velikim pohvalama, spektaklu, nečemu što nije prirodno. Sve je to isforsirano. Recimo, za koncert u Areni govore: dođite na spektakl. Ma nema tu toga. To je u čast glazbe. A kako sam s mora, na jugu ljudi ne trpe da je netko važan. Svi smo mi važni i, ako nisi kao oni, a čovjek si s manom, u problemu si. Ako si duhovit, od toga ćeš napraviti prednost. Pokojni Dražen Vrdoljak govorio mi je da sam Dalmatinac s naočalama koji je od toga napravio prednost. Jednom me nazvao i kozmičkim Dalmatincem, iako to još nisam dokučio – ispričao je u jednom od svojih intervjua Dragojević kojeg će ipak svi pamtiti kao veliku glazbenu legendu.
O tome kakav je Oliver bio privatno, s puno ljubavi sve nam je prije nekoliko godina ispričala i njegova udovica Vesna Dragojević.
– Doma se nisu slušale njegove pjesme niti se govorilo o muzici. Oliver se nikada nije nešto posebno pripremao za koncerte niti je vježbao, a nije previše slušao ni našu muziku. Slušao je uglavnom na YouTubeu strane pjesme. Mi doma stvarno smo ponekad mislili da on nije normalan jer se tako ležerno ponaša kad je riječ o koncertima, turnejama, albumima, a na kraju bi sve odlično ispalo – pričala je Vesna.
– Kada sam sa sinovima nakon njegove smrti zbog tehničkih stvari malo ušla na tu estradu, shvatila sam da Oliver uopće nije bio na toj estradi. On je bio izdvojen iz svih tih klanova i lobija. Bio je izuzetak i sasvim svoj, bez menadžera, bez svađa i bez ega, mi smo sad vidjeli da je zapravo jedini on bio normalan. Valjda se sve to tako moralo dogoditi da to shvatimo. Znam da će zvučati čudno i nevjerojatno, ali on je svoju karijeru stvarao bez velikih planova, niti je kalkulirao kad će izdati CD, niti je poput većine glazbenika izdao CD prije Porina da bi ušao u konkurenciju.
On je radio baš suprotno i namjerno bi iza Porina izdao album. Njega nisu zanimale te kalkulacije niti se zamarao hoće li album izdati u razmaku od dvije, tri ili pet godina. Jednostavno je čekao da skupi prave pjesme i jedino ga je muzika zanimala, ništa drugo, baš apsolutno ništa drugo. Nisu ga zanimale ni novine ni slikanje za novine, bila mu je važna samo muzika – rekla je Vesna te nam i kasnije tijekom razgovora naglasila koliko je Oliver živio za glazbu. O glazbi je najviše razgovarao sa sinovima Dinom, Damirom i Davorom, s njima bi se, kaže Vesna, zatvorio u sobu iz koje su najčešće dopirali zvuci omiljenih mu talijanskih pjesama i glazbenika, a na repertoaru je često bio i Michael Buble.
VEZANI ČLANCI:
Ovaj glazbenik ime je dobio po junaku Oliveru Twistu, a svoje tri starije sestre Gloriju, Mariju i Tatjanu nije upoznao zato što su preminule prije njegova rođenja.
– Ja sam zadnji od obitelji Dragojević. Imao sam tri sestre koje su umrle. Sestra, koja je imala pet godina, umrla je u El Shattu u Africi u izbjegličkom kampu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Umrla je od salmonele. Bila je u engleskoj bolnici, ali u to je vrijeme salmonela bila vrlo opasna. To je za majku bilo jako teško razdoblje. Tada je tata odigrao glavnu ulogu. Onda smo na svijet došli brat i ja – rekao je jednom prilikom. Druge dvije sestre umrle su u Veloj Luci odmah nakon poroda. Prve godine sa starijim bratom Aljošom proveo je u Veloj Luci, a obitelj se preselila u Split kad je Oliverov otac dobio posao u Lučkoj kapetaniji.
Podsjetimo, u rujnu 2017. Oliveru je dijagnosticiran tumor na plućima, a odmah je krenuo na kemoterapije. Mjesec dana kasnije obratio se javnosti izjavom da je dobro i da mu treba mira i privatnosti u trenucima kada se bori s bolesti. Preminuo je 29. srpnja 2018. u splitskoj bolnici, u kojoj je proveo posljednjih mjesec dana svog života.
I nakon njegove smrti baš nitko nije zaboravio velikog Olivera i njegovu glazbenu ostavštinu. Tko god ga je poznavao, složio bi se da je Oliver bio veliki umjetnik i skroman čovjek koji je o privatnom životu rijetko govorio. Zanimljivo jest da su njegov zaštitni znak kroz cijelu karijeru bile njegove dioptrijske naočale, a rijetki su znali da Oliver zapravo i nije imao dioptriju. Upravo je to otkrio novinarki Antoniji Mandić u emisiji ''Studio 45'' prije desetak godina. Glazbenik je još ranije skinuo dioptriju u jednoj klinici, a naočale je nastavio nositi sve do smrti zato što su bile dio njegova imidža.
VIDEO Miša Grof odgovorio Nikolini Pišek: 'Pristajem joj dati sve samo ako poludim'
Velikan zauvijek ostaje na vrhu !