U ozračju blagdanske radosti i iščekivanja Božića, razgovarali smo sa Simonom Mijoković, ženom čiji život i svjedočanstvo vjere donose snažnu poruku nade i duhovne snage. Božić, blagdan koji slavi rođenje Isusa Krista, za Simonu nije samo trenutak obiteljskog zajedništva, već i duboko duhovno iskustvo koje prožima svaki aspekt njezina života. Svojom predanošću obitelji, vjeri i temeljnim vrijednostima, Simona nas podsjeća na istinsku bit ovog svetog vremena. U ovom intervjuu, Simona dijeli kako njezina obitelj dočekuje Kristovo rođenje, na koji način prenosi ljubav prema vjeri svojoj djeci i kako vjera i duhovna obnova ostaju središte njezine svakodnevice. Posebno je zanimljivo njezino stajalište prema "Djedu Božićnjaku", kojeg odbacuje nazivajući ga lažnom figurom koja odvraća pažnju od istinskog značenja Božića – slavlja rođenja Isusa Krista.
Bliži nam se Božić, jedan od najvećih katoličkih blagdana. Kako ćete obitelj i vi proslaviti Božić? Kako kod vas u domu izgleda slavlje rođenja Isusa Krista?
Božić je za mene i moju obitelj najveći i najvažniji blagdan u godini, uz Uskrs, Tijelovo, Veliku Gospu i Sve Svete. To je dan kada iščekujemo rođenje našeg Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja, slavimo Oca koji je poslao svog Sina u ovu dolinu suza da nas spasi. Zahvaljujemo Majci Mariji koja je izrekla svoj "fiat". Božić je za nas dan zahvale, predanja i vjere u živoga Boga. Naravno, taj dan ne mogu savršeno opisati, ali zato ostaju vjera, ufanje i ljubav u Krista. Da, evo, dolazi ponovno roditi se u našim srcima i životima, čini sve novo u nama, po nas i za nas.
Svoju djecu pripremam već od početka došašća, paleći prvu adventsku svijeću i govoreći im o Spasitelju Isusu. Slušamo duhovnu glazbu tijekom cijele godine, odnosno svaki dan, ali u vrijeme došašća to su pjesme primjerene za to doba godine. Kao što u vrijeme korizme slušamo korizmene, a u susret Velikoj Gospi marijanske pjesme o pobožnosti, tako u ovo doba božićne. Sve ima svoje vrijeme... Osim toga, dom kitimo lampicama, različitim ukrasima, ali sve je to za pripremu slavlja rođenja našeg Isusa Krista. Djeca vole gledati crtiće, posebice "Superknjigu", tako im upalim epizode upravo o došašću i Isusovom rođenju. Sin Joshua ima sedam godina, a Amalia šest pa oni nekako najviše razumiju, dok je četverogodišnja Zvjezdana još zaigrana, ali itekako voli pjevati i pustiti svoj glas kod kuće. Posebno me raznježi kada pjeva svoju najdražu pjesmu "Velik si, činiš djela velika", a Amalia joj se pridružuje s pjesmom "Najviše volim". Joshua, pak, voli "Nek pada". Najmlađi Michael, koji će uskoro napuniti dvije godine, sada se blagoslivlja s rukicom na čelo bližnjeg i govori "Amen". Eto, to su vam moje radosti najveće, a sve u pripremi za rođenje našeg Spasitelja Isusa. Kada vidim da kleče jedino pred Bogom i ljube te opraštaju jedno drugome neprestano. Jelku smo okitili ove godine za vikend na treću adventsku nedjelju, a svake godine je drugačije vrijeme kad ga postavimo u našem domu. Ne bih željela otkrivati zašto ga ne kitimo za Badnjak, neka to ostane u mom srcu. Suprug Stanislav zadužen je da jelku postavi, namjesti joj i raširi grane te složi lampice. Joshua i Zvjezdana ove su godine uz moju malu pomoć okitili, a Amalija nas zabavlja svojim piskutavim glasićem, dok se Michael trudi skidati kuglice koje su stavljene. Inače, kada je moja najstarija kći Gabrijela bila mlađa, ona je jelku kitila sa mnom svake godine i u svemu mi pomagala.
Jesu li vaša djeca posebno vesela kada znaju da dolazi ovaj lijepi obiteljski blagdan?
Jesu, kao što sam već opisala, oni se jako vesele, a i po prirodi su svi jako živahni i nasmijani. Tako da nam je svo ovo vrijeme zajedništva jedan veliki dar Oca nebeskog. Posebice jer smo bili jedno vrijeme odvojeni mojim boravkom u bolnici, tako sad gledamo svaki dan još većim darom i zahvaljujemo. Uz sve to, potičem ih i tijekom godine na pospremanje svojih igračaka nakon igre, da ako netko povrijedi drugoga da traže oprost i daju si "mir s tobom", da uvijek budu darežljivi jedno prema drugome i nadasve da se vole i blagoslivljaju i mole jedni za druge. Posebno mi je milo u večernjoj molitvi slušati njihove molbe Isusu. Inače, zanimljivo je kad netko ide sa mnom, na primjer samo Zvjezdana u trgovinu, ona će izabrati čokoladu i za Joshuu, Amaliju i Michaela. A isto je i obrnuto, svi misle jedno na drugo.
Kako se vi prisjećate svojih prijašnjih Božića? Jeste li i ranije slavili Božić kao i danas?
Svoj život dijelim na život prije Krista i kad me On pronašao, ozdravio, oslobodio i darovao novi život. Uskoro je i moj 13. rođendan od kada me Božja milost spasila od zla i smrtnih grijeha. Spasila me od života u ponoru lažnih bogova. Svaki dan od tada, svaki duhovni i zemaljski rođendan, svako slavlje, svaki blagdan za mene je sveti dan. To je dan kad sam živa duhovno, kada sam čista od nemorala i droge te svega što sam prije u svakom slavlju živjela, prije susreta s Kristom. Svaki moj Božić i blagdani bili su u porocima, bludnosti i grijesima. Prije nisam ni imala svijest o tome što je uistinu Božić, osim što smo tradicionalno svaki Badnjak kitili jelku, u ponoć otvarali poklone, a na televiziji gledala film o rođenju Isusa. Isus je tada za mene bio samo povijesni lik s televizije, nitko mi nije do Tabora pričao o njemu kao živome Bogu, ni svemu što Božić uistinu jest. Zato danas živim da se njemu divim i sve što sam naučila želim prenijeti mojoj darovanoj dječici, uzdajući se da će sjeme svjedočanstva proklijati u svakom mom djetetu. Danas mnogi žive u neznanju po pitanju Božića, slave ga bez slavljenika, a raduju se u slavi ovog svijeta. Ne mogu i ne smijem u nikog upirati prstom jer sam i sama tako nekoć živjela, ali mogu srcem moliti za sve one koji nisu upoznali Emanuela - Boga koji je s nama i čije rođenje iščekujemo. Ljubav Božja je pravedna, ali milosrdna i jedno ne isključuje drugo.
Koliko vam je važan odlazak u crkvu na Božić?
Sveta misa moja je najveća i najsnažnija molitva. U njoj, u svetoj hostiji sav je izvor mog života, radosti, snage i mira koji samo Bog daruje. Bez svete mise ne mogu, to je moj pokretač, to je moj početak i srcem želim da je to moj svršetak. Sveta misa je kruna svega što se trudim živjeti. U njoj mi Gospodin daruje sve što mi je potrebno, ali oduzima sve što preprečuje korak na uskoj stazi prema nebu.
FOTO Simona Mijoković za Večernji list pokazala je kako izgledaju pripreme za Božić u njezinu domu
Vjeruju li vaša djeca u postojanje "Djeda Božićnjaka" i kako im to objašnjavate?
Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće. Naravno, i sama sam nekoć tako živjela, blagdani su mi služili za jesti i piti do iznemoglosti. Zato danas svjedočim onome što je ispravno. Budimo budni i učimo svoju djecu na vrijeme, da ne bude kasno.
Poznato je da volite kuhati svom suprugu i djeci, a što će se ovog Božića kod vas pronaći na stolu?
Istina, jako volim kuhati. Bogu zahvaljujem na svojoj baki Jadranki i majci od Ante koje su mi taj divni dar prenijele. Ovdje u Linzu imam prijateljice Ružu i Niku koje su mi kao sestre, a tu je i Iva, one mi daju neke korisne savjete za kuhanje. Za Badnjak kad sam živjela u Zagrebu radila bih bakalar, ali sad kako ga je teško kupiti u Linzu, vjerojatno ćemo peći ribu i napraviti krumpir salatu. Ako ćemo imati goste, onda ću svakako napraviti i još neki rižoto s kozicama. Za Božić ću peći puricu s mlincima, restanim krumpirom uz salatu i juhicu. Jedino nisam "majstorica" za kolače, ali tu su moje vrsne Iva i Jelena koje su nas već darovale predivnim kolačima. Vjerujem da mnoge obitelji neće imati bogatu trpezu, ali zato opet svjedočim da Božić nije pun stol hrane. Milosrđe je put prema nebu i neka nam ono bude glavni obrok za Božić i svaki dan srca našeg.
Pomaže li vam u pripremi svega toga i suprug Stanislav te kćer Gabrijela?
Stanislav mi pomaže svake nedjelje u pripremi ručka, a često mi i oguli krumpir i začini meso ili napravi što ga zamolim. U njemu su brojni talenti i darovi, na tome sam silno zahvalna što je kao muškarac zaista i suprug i otac u svemu. Gabrijela kada je bila mlađa uvijek mi je pomagala. Uvijek ću sve naše zajedničke trenutke nositi zahvalno u srcu.
Raskićujete li jelku kao prema starom katoličkom običaju točno na Sveta tri kralja?
Prošle godine smo tada raskitili, pretprošle nismo... Iskreno ne razmišljam o tome, kako će srce reći tako će i biti.
Što biste poručili ljudima koji će sami biti za Božić i nemaju obitelj?
Nikada niste sami. Jer s vama je Jahve, Bog vaš. Evo ga, dolazi! Dolazi roditi se u vašim srcima, otvorite mu vrata i ne bojte se. Bog je uvijek s nama u svakom našem otkucaju srca i nikada nas ne ostavlja. Kad imamo Boga, imamo sve jer sam Bog dovoljan je. Pa tako i ljudi koji će samo fizički biti sami, zapravo nisu sami jer je On s njima. Jednom sam čitala: "Jedi za stolom s Isusom". Napisano je da se postavi sebi pribor i tanjur, kao i njemu. Moje srce svima govori da ga pozovu molitvom za stol. A svakog koga ljubav Božja potpuno zahvati, vjerujte, nikada se neće osjećati sam. Uz to, sve savjetujem i ako imaju same ili bolesne susjede, da ih posjete i donesu im Krista.
Koje želje vi imate za Božić? Darujete li se suprug Stanislav i vi međusobno?
Moj suprug nije odgajan da se treba darivati za Božić, a ja jesam. No s vremenom sam prestala darivati i djecu na dan Božića, jer trudim se odgajati ih da je dar naš Isus, koji je gospodar ovog života. Svakako ih nagradimo u došašću s poklonima, a ove godine to će biti za četvrtu adventsku nedjelju. Joshua si je odabrao rukavice za nogomet, jako voli taj sport, Zvjezdana i Amalia odabrale su barbike, a Michael je dobio mali autić koji će gurati po stanu. Ja nemam materijalnih želja jer mi je Bog darovao sve što mi je potrebno u izobilju. Suprugu planiram kupiti bocu crnog vina, da zajedno nazdravimo za sve što tek slijedi. Svakako, radujemo se kad nas netko daruje jer je to predivna gesta tjelesnog milosrđa. Nedavno su nam tako poslali pet vreća hrane i poklona s autobusom moj otac i Maja, brat Denis i šogorica Tea. Moje prijateljice me također daruju, poslale su mi različite poklone od hrane i darova za djecu, garderobe, kozmetike, nakita, slika i knjiga... Na svakom poklonu sam uvijek zahvalna, nebitno je li u pitanju cvijet ili parfem, nakit ili knjiga, sve mi izmami suze radosnice. Osobno, također volim darivati...
A koje su vaše novogodišnje želje i što želite sve ostvariti u sljedećoj godini?
Moje novogodišnje želje zapravo su iste kao i one božićne. Biti vjerna Isusu unatoč svemu što nam se može dogoditi, bilo u zdravlju ili obitelji, uvijek ću biti vjerna do kraja. Ove godine spoznala sam da moja vjera ne nosi osjećaje, moja darovna vjera je zaista neprocjenjiva i ona je dar Oca nebeskog. Ta vjera me nosi. U svemu moja ljubav prema Isusu ostaje ista, ostaje snažna, jer ta ljubav je moj život. Što god da se dogodi u novoj 2025. godini, na svemu sam zahvalna jer vjerujem. Svaka vlas na glavi mi je izbrojana i ni jedna ne opada bez Očeva znanja. Svjesna sam koliko je tjelesno zdravlje važno, ali opet, još više svjesnija sam koliko ipak nije to najvažnije. Bog već sada čini predivna djela za sve ono što će tek doći, na njegovu slavu i hvalu.
Slavite li inače doček Nove godine i gdje planirate proslaviti?
Posljednji dan u staroj godini obavezno smo svi na svetoj misi zahvalnici, zahvaljujemo na svemu što je bilo, a kod kuće čekamo Novu godinu. Ja kuham, pjevamo, slušamo glazbeni program na televizoru, a ponekad nam dođu u posjet i prijatelji. Inače, ne opterećujem se slavljem kao takvim. Ako je Božja volja, prijatelji će nam ponovno doći. Sve je kod nas kući opušteno. Prvog siječnja ujutro ponovno idemo na svetu misu zahvaliti za cijelu godinu koja je iza nas. Volim planirati kao čovjek puno toga, ali još više volim pouzdati se u Božju providnost. Kao primjer mogu navesti da sam u životu puno toga planirala, od nekih putovanja i druženja, ali Bog je okrenuo neku drugu stranu svog plana. Tako da uvijek kažem, ako je to njegova sveta volja – neka bude tako.
Kakva vam je bila ova godina, što ste sve spoznali?
Ljudski gledano, mislim da bi većina u svijetu rekla da bi voljela ovu godinu zaboraviti što prije. Ali kako evo, moje srce nanovo kuca 13 godina u vjeri i s Kristom, vjerujem da će moja duhovna izgradnja napredovati još jače. Nadam se da će se moje srce još više truditi praštati i ljubiti druge. Ja osobno ništa u ovoj godini ne bih promijenila, dapače, sve me je učinilo i naučilo te izgradilo kao vjernicu, suprugu i majku. Ova godina posebno će mi ostati zapamćena u srcu zbog brojnih osoba koje su mi iskazale milosrđe kada mi je to bilo potrebno zbog mog zdravlja, odnosno oporavka. To je veliko bogatstvo kada čovjek ima nekog na koga se može osloniti, i zaista nema dana da ne zahvaljujem na dobročiniteljima mog života i moje obitelji. Suprug me upozoravao da ne smijem imati toliko stresa, ali eto, moje majčinsko srce nije to slušalo, iako bih prikazivala u molitvi, opet na srcu je ostajao trag brige i tako je moje tijelo doživjelo traumu. Svakako, sve me to i naučilo da učim imati više povjerenja u Boga i njemu sve predavati. Polako učim i postavljati granice, koje su toliko važne u životu. Učim i ne otvarati više svakom svoje srce i ne iznositi bol svakome. Učim nositi križeve u tišini s osmijehom na licu u radosti. Ova godina sigurno je bila i godina mog sazrijevanja u mnogim situacijama, a posebice u boravku u bolnici. Nikada nisam postavljala Bogu pitanje: "A zašto?".
Za kraj, koja je vaša poruka čitateljima Večernjeg lista za Božić i nadolazeću godinu?
Sve će proći, ali u nebo nam je doći! Zato živimo svaki otkucaj srca kao da je posljednji. I ne onako kako svijet to svjedoči: "Živi, putuj, partijaj, uživaj i briga te". Živimo kako Isus navještava u Evanđelju, da je sve naše blago Isus i čežnja nebesko kraljevstvo. Živimo da se ne bojimo onih koji nas progone i lažu protiv nas, nego da vjerno i ustrajno molimo za njihovo obraćenje. Da budemo zahvalni svim srcem kada smo progonjeni poradi imena Isus! Živimo da zaista budemo za život, živimo da se borimo za život, živimo da budemo glas onima u utrobi koji nemaju glasa za nerođene. Svim čitateljima Večernjeg lista od srca želim radosnu i blagoslovljenu, Kristovim mirom ispunjenu Novu 2025. godinu! Obilje Božjeg blagoslova svima.
VIDEO Matanić se pojavio u javnosti, što izbjegava nakon optužbi za seksualno uznemiravanje žena. Evo gdje je snimljen
Čime je ova "moralna vertikala" ili bolje horizontala zaslužila ovoliko medijskog prostora ?