Thierry Mugler je možda, sve do svoje bodybuilderske faze, izgledao kao jedan od likova iz popularne humoristične serije “Allo, allo”, ali bio je čovjek koji je svojim subverzivnim modnim djelovanjem i te kako promijenio francusku modu druge polovice 20. stoljeća, kao i način na koji je cijeli svijet doživljavao francuski šik i eleganciju. Rodio se 21. prosinca 1945. godine u Strasbourgu, a umro 23. siječnja 2022. godine u Vincennesu. Najpoznatiji je bio po novim siluetama koje je, estetikom širokih ramena, formirao krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, ali i po svojoj modnoj drskosti, zbog koje su mnogi kreatori koji su došli poslije njega bili mnogo smjeliji u rušenju nametnih modnih tabua. I mogli su si dopustiti modne igre bez granica, jer njihov je prethodnik bio dizajner za kojeg modne “svetinje” nikada nisu postojale.
U djetinjstvu i mladosti Mugler je bio uvjeren kako će biti veliki baletni plesač, štoviše, od četrnaeste godine se i školovao u baletnoj školi, ali kada je sa svega dvadeset godina stigao u Pariz, taj je san ostao iza njega, jer je shvatio kako je njegov životni poziv nešto drugo, nešto kreativnije od stalnog ponavljanja koraka i figura koje je osmislio netko drugi. Kako je imao i formalno obrazovanje arhitekta za unutrašnji dizajn, prelazak na modu bio je vrlo lak. U Parizu je 1973. godine stvorio svoj prvi modni brend, nazvavši ga Café de Paris, no već godinu dana kasnije osniva vlastitu modnu kuću pod svojim imenom - Thierry Mugler. Pet godina nakon Caféa otvora prvi butik u Parizu, na prestižnoj adresi Place des Victoires, u 1. arondismanu.
Pariški modni svijet je bio očaran, a Mugler je ubrzo dobio epitet najekstravagantnijeg modnog dizajnera svog vremena. Titulu mu je donio jedan sasvim neočekivani modni spoj koji je uvrstio u svoju kolekciju za 1978. godine, a koji se sastojao od širokih naramenica na modelima kojima je zapravo interpretirao ranu znanstvenu fantastiku (uglavnom onu viđenu u filmovima s polovice 20. stoljeća) te je ukomponirao u pomalo karikirani glamur četrdesetih i pedesetih godina. I dok su neki bili zgroženi onim što su doživjeli kao “pljuvanje” na Diorov new look, koji je spasio francusku modu u teškim godinama nakon Drugog svjetskog rata, mnogi drugi su u njegovim djelima prepoznali istinsku avangardu.
Tu su avangardu obilježili sjajni novi krojevi, kao i precizna konstrukcije odjeće, a on je kasnije govorio kako je tu preciznost naslijedio od oca kirurga. Gotovo svaki njegov odjevni predmet bila je skulptura koja je umjesto u muzeju stanovala u nečijem ormaru. On je svoju inspiraciju, prvi od svih koji su se kasnije proslavili time, zapravo nalazio u svijetu LGBT zajednice. Još u osamdesetima na svojim je revijama ne samo oponašao estetiku trans modela, već je i radeći na kolekcijama, a posebno na pripremi revija, usko surađivao s drag umjetnicima, ali i mnogim novim imenima koji su se tada pojavljivali na sceni tek stasalih tehno klubova. Tako se, primjerice, revija koju je priredio 1984. godine pamti kao show koji je na modnu pistu donio neočekivanu simbiozu mode i kazališta; s piste je kuljao dim, sa stropa su se spuštali pali (ljudi) anđeli, a sve je pratila pjesma gregorijanskog zbora. Modni kritičari su zapisali: “Muglerova filozofija glasi: dobro je sve što je suprotno dobrom ukusu.” Iz tog se vremena pamti i njegova čuvena izjava o manekenkama koje je glasila: - Želim da moji modeli budu veći, jači i viši od običnih smrtnika.
Devedesete godine tvrtka Mugler pamti po revoluciji koju je izvela na polju parfema. Mugler je kozmetičku industriju osvojio istim “blitz kriegom” kao i modnu. Za to je bio odgovoran njegov čuveni (i danas megapopularan) parfem Angel, koji se na policama trgovina luksuznim kozmetičkim proizvodima pojavio 1992. godine. Bio je to miris kakav do tada nitko još nije ni pomislio uliti u parfemsku bočicu, a kojim je upravo Mugler postao tvorac novog pravca u svijetu parfema, koji i danas zovemo: gourmand. Bio je to miris u kojem su se čarobno osjećale i pretapale note pralina, čokolade, meda, karamele i pačulija, parfem koji je ženskoj koži ostavljao mirisni trag koji su svi poželjeli zagristi ili polizati. No, znajući da u rukama ima mirisnu bombu, Mugler je povukao i vrlo lukavi marketinški potez izabravši za zaštitno lice parfema Jerry Hall. Ona je tada bila ne samo supermodel u svojim najslavnijim godinama, već i supruga Micka Jaggera, dio glamuroznog svijeta razuzdanih i superbogatih rock vladara svijeta. Jerry je postala Muglerova modna muza, koja je tada izjavljivala kako je njegova moda “ne samo izvanvremenska, već i desetljećima ispred svog vremena”, da bi godinama kasnije dala i posve točnu definiciju njegovog stvaralaštva, kada je rekla: “Samo je Mugler znao sve o fluidnosti spolova, i zbog toga je njegova moda odražavala svu vrelinu i seksualnost kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina 20. stoljeća.”
No, devedesete u Muglerovom djelovanju nisu samo godine slave zbog parfema, već je to i vrijeme u kojem je surađivao s nekim od tada najslavnijih ljudi na svijetu, počevši od Grace Jones, koja se savršeno uklapala u njegovu rodno “zamagljenu” modu, baš kao i njen muški pandan David Bowie, sve do lookova koje je Mugler osmislio za Dianu Ross. To je i vrijeme u kojem ulazi u video umjetnost, na filmu surađuje s Altmanom, potpisuje vizualni identitet, ali i koreografiju (maleni baletni plesač u njemu još je živ) za slavni videospot Georgea Michaela “Too Funky”. Pitanje kojim je najavljen taj spot bilo je jednostavno: “Tko se usudio Lindu Evangelistu, Claudiju Schiffer, Cindy Crawford i Naomi Campbell odjenuti u sado-mazo odjeću? Naravno, Mugler!”
Bilo je to vrijeme kada je najljepše i najpoznatije žene svijeta odijevao u korzete, što su mnogi i tada tumačili kao krajnje zlostavljanje ženskog tijela, ali u konačnici nije postojala kritika koja bi mogla ugroziti njegov status istinskog modnog vizionara, koji je predvidio čak i neke od trendova koje danas gledamo u modnim kolekcijama najvećih svjetskih kreatora. No, kola su ipak krenula nizbrdo, a činilo se da mu je prva velika greška bila kada je prodao autorska prava na Angel, koja je kupio svjetski kozmetički div Clarins 1997. godine, i koji taj miris i danas prodaje kao jedan od svojih najvećih bestselera. Mugler stoga na početku novog milenija gasi svoju modnu kuću, odlazi u mirovinu i posvećuje se preobrazbi svog tijela, postaje bodybuilder. Iz tog vremena potječe i priča kako je pristajao na intervju, a molili su ga najčuveniji magazini svijeta, samo ako uz razgovor idu i njegovi aktovi. Na to se odlučio Interview Magazine i tako je svijet 2019. godine imao priliku vidjeti nagog Muglera, nevjerojatno nabildanu mušku figuru čije je spolovilo bilo zastrto crnim svilenim šalom, dok su ostale fotografije uz tekst baratale sa svim zamislivim sado-mazo rekvizitima. Već su tada mnogi upozoravali da je takvo tijelo, u sedamdesetim godinama, postigao i upotrebom supstanci koje mu mogu ozbiljno ugroziti zdravlje, a kako je Mugler umro nepune dvije godine nakon što su snimljene te fotografije, jasno je da upozorenja o steroidima nije poslušao.
Od 2010. godine brend koji nosi njegovo ime ponovno živi, ali on više nema nikakvu kontrolu nad njim, što je zasigurno duboko boljelo čovjeka koji je pred kraj bogate karijere iznova dokazao da je čarobnjak mode, kada je kreirao kostime za turneje Beyonce i Lady Gage, da bi 2019. dizajnirao “golu” haljinu koju je Kim Kardashian nosila na Met Gali. Kada se vratimo u modnu prošlost, jasno je koliko su modni kreatori svojim djelima značajno obilježili filmsku umjetnost. Tako neke filmske priče, baš kao i junakinje u njima, tj. glumice koje su tim junakinjama udahnule život, pamtimo upravo po odjeći koju su nosile. Primjera je mnogo, a najveći među njima svakako je suradnja Audrey Hepburn i Givenchyja. No, upravo je Mugleru pošlo za rukom da kreira najslavniju, mnogi će reći i najljepšu, filmsku haljinu devedesetih godina 20. stoljeća.
Riječ je o dugoj crnoj haljini, sjajno konstruiranog dekoltea i naramenica (detalja koji je obilježio prvu Muglerovu kolekciju i koji ovaj kreator nije zanemario do kraja svog modnog djelovanja, jer je tvrdio da dobro napravljene naramenice na svečanoj haljini najljepše ističu ženska ramena, za njega najseksi dio ženskog tijela). Tu nezaboravnu crnu haljinu u “Nemoralnoj ponudi”, filmu redatelja Adriana Lynea iz 1993. godine, nosila je Demi Moore i upravo s tom haljinom, koju joj kupuje milijunaš kojeg je utjelovio Robert Redford, počinje glavni zaplet priče.
Taj se film sada doima zastarjelim i jasno je da u današnjem dobu nove korektnosti ne bi bio snimljen. No, Muglerova haljina stoji kao istinski spomenik neprolaznosti onog što je u modi najbolje, kao jedna od kreacija koja pobije prolaznost mode. I danas bi ona igrala na svakom crvenom tepihu, baš kao što bi u bijeloj varijanti bila savršena vjenčanica za neku mladenku koja zna ponešto o povijesti mode i želi nositi haljinu koja će se izdvojiti iz mnoštva sličnih modela.
VIDEO Mojmira Pastorčić otkrila što se dogodilo u RT Direktu: Nemam bjesnoću, nije me ugrizao Vučko