Kad god joj mlađa sestra Antonija dolazi na predstavu u Zagreb, solisticu Danijelu Pintarić, priznaje, uhvati lagana “frka”. Brutalno iskrena, seka će joj, inače osječka glumica, reći sve ravno u lice, bez skrivanja.
Potpuno različite
– To i jest ono najbolje kod nje – započinje 37-godišnja Danijela dok seki plete pletenicu prije generalne probe. Rođena je, inače, sedam godina prije Antonije.
Jedna su drugoj velika pomoć i rame za plakanje, a večeras će, konačno, prvi put zajedno stati na scenu, u hvaljenom mjuziklu “Moje pjesme, moji snovi” na daskama HNK Osijek. Danijela igra naslovnu Mariju, a Antonija utjelovljuje Liesl, najstariju kćer kapetana Von Trappa. Prvotno je zamišljeno da nastupaju u različitim postavama, no inzistirale su da ih se večeras spoji na sceni.
– Bila nam je to velika želja. Redovito pratimo jedna drugu, gledamo si predstave, a ovo je kruna našega odnosa – složne su. Danijela se iz Osijeka odselila u Zagreb još 1999., gdje je desetak godina u stalnom angažmanu u Komediji. Antonija je ostala u rodnom gradu, glumica je u osječkom HNK.
Danijela upravo Tonku smatra zaslužnom što se i glumački dobro izradila, a ona je, pak, sestru učila pjevati. – Sestra mi može na najstroži način reći apsolutno sve, a da se ne naljutim. Ona zna svoj posao i ne očekujem da me štedi, čovjek ne može ni napredovati ako se pred njim “hoda po jajima” i svaka se riječ umotava – iskrena je Antonija. Danijela priznaje da joj u početku nije bilo lako prihvatiti njezinu kritiku.
– Opravdavala bih se i branila, ali svaku bih kritiku na kraju poslušala – prisjeća se.
– Važno je i čija je kritika! – domeće druga.
Kao djevojčice, zajedno su pjevale po kući i glumile.
– Jedino smo se u tome, i igranju, i slagale. Po svemu drugome smo potpuno različite – otkrivaju.
– Danijela je odlikašica, elegantna... – navodi Antonija.
– A ona je alternativka, umjetnička duša koja je odmalena u svom filmu – nastavlja Danijela.
I dalje si posuđuju odjeću
Posuđuje mlađoj sestri odjeću, ali ona je potpuno drukčije kombinira. Danijela je u školi išla na natjecanja iz matematike, a Antonija je profesoru matematike predložila da mu za dvojku – nešto odglumi. Usto, umjesto riješenih zadataka na ispitu, predavala je gotovo prazne listove na koje bi nažvrljala, primjerice, “Ana Karenjina”. Obje su pak odgovorne, posvećene poslu i temperamentne. – Možda bi bilo bolje da je jedna mirnija, ali nije – smiju se one, ne skrivajući da je stoga bilo i svađa u djetinjstvu. Zajedničkom nastupu u mjuziklu silno se vesele.
– Jako lijepu energiju na sceni daje seka, divno je s njom surađivati – kaže Antonija. – Nadam se da ćemo još surađivati jer mogu još puno toga od nje naučiti – zaključuje Antonija, a Danijela je grli u znak odobravanja.