“Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane i da Bog će mi dati sad snage preživjet te dane” stihovi su pjesme “23. prosinac” Tonyja Cetinskog koje je jučer, tek nekoliko sati nakon prerane smrti 25-godišnje voditeljice Ive Bagić, njezin mlađi brat Josip posvetio voljenoj sestri koja je nakon šestogodišnje borbe preminula od tumora na mozgu.
Samo strah i suze
Iako su mnogi Ivini prijatelji, pa i mnogi koji je nikad nisu upoznali, a divili su se njezinoj snazi, toj hrabroj djevojci htjeli odati počast na posljednjem ispraćaju, obitelj Bagić, doslovno shrvana od boli, od svoje se voljene kćeri i sestre oprostila u petak ujutro tihim i skromnim ispraćajem na Mirogoju, daleko do očiju medija. Koliko je privržena roditeljima i bratu, Iva bi spomenula u svakom svom intervjuu, a o ljubavi i naklonosti prema kćeri koja je u 19. godini oboljela od tumora prije pet godina progovorio je i Ivin otac Željko Bagić, nekadašnji savjetnik i jedan od najbližih suradnika bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića.
Uvijek uz najdražu Ivu
– U jednoj noći postao sam drugi čovjek. Bio je to šok. Nisam se mogao smiriti. Plakao sam svaki dan tih najtežih dana u svom životu. Nikad nisam znao za strah dok se bolest nije dogodila mojoj Ivi. Moja hrabrost i sposobnost suočavanja s najtežim problemima tada su se počele topiti. Sve što sam proživio u životu, svi moji problemi postali su potpuno beznačajni. I prvi put u životu, evo, i sada se naježim, neopisivo sam se prestrašio. Samo strah i suze – opisao je Bagić svoje bolno suočavanje s kćerinom bolešću 2005. koja je zatekla sve u obitelji i tada zaključio:
– Ne bih preživio da svome djetetu nisam uspio nabaviti lijek. Za njezin život bio bih spreman krasti i baviti se kriminalom – priznao je tada shrvani otac koji je posljednjih šest godina dao sve što je bilo u njegovoj moći da pomogne svojoj jedinoj kćeri koju je obožavao.
mirno spavaj anđele...