Hrvatski branitelji su prije 30 godina u bitci za Vukovar ratovali na mnogim frontovima. Suočeni s premoćnom neprijateljskom silom morali su pribjegavati improvizacijama. Sustav šifrirane komunikacije sklopljen od radio-stanica, primitivnih modema i računala Commodore 64 jedan je od najblistavijih primjera njihove domišljatosti. Zahvaljujući tom sustavu, pad grada odgođen je nekoliko ključnih tjedana koji su Hrvatskoj kupili vrijeme da se organizira i zaustavi prodor neprijateljskih snaga dalje na zapad. O toj široj javnosti malo poznatoj epizodi Domovinskog rata govori dokumentarni film "Hakeri rata", čiji su scenaristi i redatelji Nikola Kuprešanin (38) i Tomislav Brdjanović (43), a kojeg ćemo moći vidjeti večeras od 21.05 na HRT1.
- Ideju za film pronašao sam slučajno čitajući jedan članak na internetu u kojem je rečeno da se Commodorac koristio kao komunikacijski stroj u bitci za Vukovar i to za vrijeme opsade kao jedini sigurni kanal komunikacije. Odmah sam ostao paf, jer imam osobnu priču sa Vukovarom. Rođen sam u Vinkovicma koji su udaljeni 30 tak kilometara i nemalo puta sam sam roditeljima išao u Vukovar u trgovine, restorane, šetnje…Vukovar mi nije bio dom, ali neke od najljepših slika bezbrižnog djetinjstva nastale su upravo u gradu na Vuki. Mislim da sam se tamo i prvi puta izgubio u robnoj kući - priča nam Brdjanović.
- Brđo i ja smo radili zajedno na nekoj TV reportaži kod njega u studiju kada mi je prvi put ispričao za vukovarske hakere i radio-amatere. Nije to bio samo razgovor, Brđo je do tada već prikupio dosta faktografske građe, snimaka, transkripta koje mi je pokazao. Oduševio sam se. Rijetko u životu naletite na priču s toliko potencijala, a da je pritom relativno nepoznata, tako da je vrlo brzo je pala ideja da radimo film o tome. Prvo je priču trebalo trebalo složiti tako da ima neki svoj logični početak, sredinu i kraj, a zatim napisati prijedlog scenarija i nadati se da će televizija prepoznati potencijal takvog filma – dodao je Kuprešanin.
Brdjanović se u filmu pojavljuje u ulozi naratora koji svom nećaku pokazuje kako je izgledao Commodre 64 i što je sve mogao.
: Uvijek mlađe generacije gledaju na formu, a manje na sadržaj. Mislim da je to normalno. Bitno je da si postave pitanje kako nešto funkcionira. Film donosi uvide u tehnologiju u kojoj se fundament nije promijenio. Dan danas internet podatke prenosi u paketima, kao i onda u vrijeme paket radija. Oni se danas rađaju u okruženju u kojem Ai upravlja kućanstvom. Ako tu tehnologiju prihvate zdravo za gotovo, vjerojatno neće znati koliko jajetu treba da se skuha ili kako da upale vatru. Posebno ako se nađu negdje gdje nema mobilnog signala. Današnje generacije se niti ne trebaju zamarati brzinama i količinama podataka, trebaju razumjeti kako one nastaju i kako putuju – veli Brdjanović. Kuprešanin je dodao kako danas postoje i klubovi u kojima se nalaze ljubitelji kompjutora iy perioda kada oni još nisu bili ni rođeni.
. Commodore 64 ima svoje konvencije na kojima se okupljaju ljubitelji retro računala, postoji memorabilija koja se kupuje i mijenja, postoje emulatori. Ja sam kao klinac odrastao uz stare kompjutore, Amstrad Schneider i Amigu, prije nego li sam prešao na PC, tako da ja mogu shvatiti tu fascinaciju starim računalima, jer bude nostalgiju baš kao i stari automobili, gramofoni i slično. Mladima koje fasciniraju retro stvari, koje nisu sami doživjeli već na njih gledaju primarno s estetske strane, ta stara računala vjerojatno djeluju egzotično – otkrio nam je Nikola.
Nakon što je pročitao priču u novinama Brdjanović je krenuo istraživati, a tu se poslužio internetom.
- Danas kada želite nekoga pronaći, za razliku od prije 30 godina, to je vrlo jednostavno. Svi mi ostavljano neki digitalni otisak svog postojanja od pojave interneta. Danas upišete nečije ime ili pretražite internet po nečijoj slici, izići će vam more podataka. Najveći problem je te podatke filtrirati i pronaći ono što tražite. Tako sam ja prvo pronašao Davora Perkovića, s kojim sam proveo razgovarajući 30-tak sati telefonski. Nakon toga su se vrata potpuno otvorila i u tehnologiju, i njegov fragment priče. Sreća je bila što je on barem znao tko je bio sa druge strane prste imao umočene u tipkovnicu. Pomalo smo pronašli i te sugovornike, od kojih nisu svi pristali biti sudionici filma ali su svesrdno i bez ustezanja pomogli sa informacijama i sa razumijevanjem - rekao je Brdjanović.
- Kada su ratovi i bitke u pitanju ljudi se primarno fokusiraju na slike i priče s prvih linija, na oružje, na direktnu borbu, ubijene, ranjene, zarobljene. To su najteže i najtraumatičnije priče i to je razumljivo. Ali, postoji i pozadina tih događaja. U knjizi Alemke Mirković ona opisuje kako su veziste u Vukovaru često ovi s prvih linija nazivali „bezvezistima“ zato što nisu direktno sudjelovali u borbama. Međutim njihov ratni doprinos je nemjerljiv i to je ono što su nam svi sugovornici potvrdili. S obzirom da je priča o opsadi Vukovara u konačnici tragična, poruka o inovativnosti ljudi koji su u nemogućim uvjetima stvorili takav sustav komunikacije dala je nama tračak pozitive na koju smo se mogli i željeli fokusirati. Mislim da je to najvažnija stvar koju smo doznali i koju smo pokušali apostrofirati u filmu. Vjerojatno ima još mnogo takvih i sličnih priča koje tek treba otkriti – dodao je njegov kolega.
Autori su tijekom snimanja doznali niz zanimljivih priča.
- Posebno nas je u procesu iznenadila priča vukovarskih poštara koje smo nakraju značajno i zastupili u finalnoj montaži. Njihova revna služba održavanja telefonskih linija u vrijeme opsade je epska, posebno kada vam ispričaju da vise s grane jednom rokom i petljaju žice drugom, kod oko njih frcaju šrapneli granata koje padaju na par metara. Druga anegdota pripada “časnoj sestri” koja je donijela u Vukovar zaporke softvera KriZa koja je kriptirala chat koji se trebao odvijati između Đakova, Vinkovaca i Vukovara. Prvo vrijeme smo mislili da je to stvarno prava časna sestra, ali naknadnim istraživanjem saznali smo da je to kodno ime profesora geografije iz Đakova, Ručevića, koji je svakodnevno vozio dostavu kroz kukuruzni put.
- Mene je najviše iznenadila pozitivna energija, smisao za humor i neki optimizam naših sugovornika. Mi smo svakako željeli napraviti „drugačiji“ film o Vukovaru i Domovinskom ratu, film koji se neće fokusirati samo na tragediju tih događaja, već će pružiti i neku pozitivnu poruku za budućnost, u prvi plan gurnuti neke male, zaboravljene ili previđene anegdote i podvige i mislim da smo u tome uspjeli. Doprinos sugovornika je u tom smislu nemjerljiv, jer su teškim uspomenama pristupili na jedan „zdrav“ i optimističan način - kazao je Kuprešanin. Brdjanović i Kuprešanin kazali su i kako su tijekom rada na filmu shvatili da imaju materijala za igranu seriju, za koju se nadaju da će je i realizirati.
VIDEO: Kandidati showa 'Život na vagi', Alen Španiček i Mirna Posavec: 'Prvi tjedni bili su najgori'
zanimljivo na koliko se sve načina može izbjegavati istina o Domovinskom ratu. snimiti se može sve osim istinite priče o najtragičnijim događajima iz naše suvremene povijesti.