Iako su joj tek 24, splitska glumica i pjevačica Ana Uršula Najev polako ali sigurno zauzima važno mjesto na umjetničkoj sceni. S brojnim kolegama u novogodišnjoj emisiji Nove TV uvela je gledatelje u 2022., a uskoro ćemo je moći i češće gledati u seriji "Kumovi". To joj je prvi ozbiljniji angažman u serijama budući da se do sada pojavljivala samo u kraćim epizodnim ulogama, no mlada glumica kaže da ima osjećaj kao da ovo radi godinama. Sa svojim bendom premijerno je prošlo ljeto realizirala glazbeni projekt "For Amy", no on je na čekanju zbog pandemije. Zaintrigirala je javnost kad je rekla da ne želi dijeliti svoju publiku nastupajući pod aktualnim mjerama, što se u široj javnosti pogrešno protumačilo. Što je s tim projektom, hoće li "popustiti" pred mjerama ako se ovakvo stanje nastavi, kako se provela snimajući novogodišnju emisiju te kako joj je bilo snimati seriju, otkrila nam je u razgovoru.
Nova godina i blagdani su iza nas. Kako ste se vi proveli?
Blagdane tradicionalno provodim u Splitu i selima s obitelji i najbližima. Volim rituale i protokole koje njegujemo, od pečenja kolača s bakom do cjelodnevnog igranja briškule i trešete uz komin. Novu godinu dočekala sam u Zagrebu u opuštenoj kućnoj atmosferi uz drage ljude.
U novogodišnjoj noći mogli smo vas gledati i u emisiji Nove TV "I godina nova 2022.". Kako je bilo na snimanju?
Snimanje je prošlo u izuzetno veselom i zabavnom tonu, mi smo Novu godinu zapravo dočekali dvaput. Pjevanje se spontano uključilo u koncept i pokazalo kao zgodna ideja, izvela sam pjesme "Danas sam luda" Josipe Lisac i "Ugasi me" Parnog Valjka.
Još od prošle godine pokušavate realizirati projekt "For Amy", no zbog pandemije i epidemioloških mjera to se uvijek pomiče ili otkaže. Kako stojite s tim planovima, imate li nove datume? Čekate ljeto?
Trenutačno nemam vremena posvetiti se tome, pogotovo zato što su mi članovi benda stacionirani u Splitu. Ipak, imamo neke planove za proljeće i ljeto, o detaljima ću kad se ti datumi približe. Bez obzira na zauzetost snimanjem, jako je teško išta planirati s obzirom na situaciju. Ono što možemo jest vježbati, stvarati i nadati se najboljem.
U srpnju, kada je projekt otkazan, jednim dijelom zbog mjera, rekli ste da je vama "pjevanje za publiku odabranu po zdravstvenoj osnovi, a sudeći po cijenama COVID testova očito i staleškoj, isto što i pjevanje na Hitlerovoj proslavi godišnjice braka", što se čak i krivo protumačilo. Mnogi su pomislili da ste protiv mjera i cijepljenja?
Ljudi vole shvaćati stvari onako kako njima paše. Problem je kad pojedinci subjektivno shvaćanje pretvore u javni bezobrazluk i iskrivljavanje istine s ciljem sramoćenja. Mislim da je većina ljudi to shvatila onako kako i jest i to je jedino bitno.
Da se pandemija nastavi i da ovakve mjere imamo još godinama, biste li pristali pjevati pod takvim uvjetima?
Činjenica je da se zbog promjene uvjeta ne smije prestati živjeti. Činjenica je da glazba i umjetnost općenito ne smiju umrijeti zbog novih pravila življenja na Zemlji. Činjenica je i vrlo diskutabilna logičnost tih novih pravila, neću sada ulaziti u analize. Ali činjenica je i mogućnost kompromisa, primjerice da se u dogovoru s organizatorima dogovori niža ili nikakva cijena ulaznice kao kompenzacija za trošak testiranja ako to zbilja postane neizbježno pravilo, što je poprilično izvjesno s obzirom na to da ga sva kazališta i institucije uvode. U svakom slučaju, i dalje je veliki interes za "For Amy" i najgora solucija bila bi da se to ugasi.
Uskoro se na Novoj TV počinje emitirati serija "Kumovi" u kojoj vi igrate jednu od uloga. To vam je zapravo prva veća uloga u TV seriji. Kako ste se snašli na snimanjima, sviđa li vam se sudjelovati u televizijskom projektu? Koliko je to zapravo drugačije od filma?
Dosad sam u TV serijama imala samo epizodna iskustva, ovo mi je nešto sasvim novo, iako se više ne osjećam kao da je novo. Osjećam se kao da radim to godinama. Ovo ljeto snimala sam jednu miniseriju, ali to je po principu rada sličnije filmu. Rad na ovom projektu je zahtjevan i iziskuje dugoročnu stalnu psihofizičku spremnost i koncentraciju, ali uvijek se vodim pravilom da je najbitnije s kim i kako se radi, a ne što i koliko. Ekipa na setu, i kreativna i tehnička, ima tako dobru grupnu energiju da mi zbilja iz dana u dan mami osmijehe i daje elan. U snimanju filmova proces rada je puno detaljniji, ali ovakvi projekti, intenzivni i dugi, ekipu s vremenom pretvore u jednu veliku obitelj i to je ono najljepše.
Sad ste sve zaokružili – film, kazalište i seriju. Što vam je draže raditi?
Teško je to uspoređivati, sve ima svoje prednosti i nedostatke. Uvijek mi je najdraže raditi ono što trenutačno radim jer se volim u potpunosti posvetiti poslu, što god to bilo. U kazalištu je najljepši proces probi i umjetnost trenutka, različitost svake izvedbe. U seriji je to uzbudljiva svakodnevica, zajedništvo i izazov brzog kreiranja i improviziranja. Film nekako objedinjuje sve te stvari pa bih ga možda izdvojila kao najpotpuniji manifest glumačkog zanata. Ipak, ponavljam, najbitnije mi je s kim radim, a ne što.
Mnogi će Splićane i Splićanke, pa i općenito Dalmatince, nazvati previše temperamentnima, a to se često spominje u negativnom kontekstu. Mislite li i vi isto?
Ne mogu misliti isto jer sam i sama temperamentna Splićanka. Ljudima koji nisu odrasli na ovom zraku naša otvorenost i neposrednost zna djelovati napadno. Svaka medalja ima dvije strane, ali kao osoba koja je ovdje odrasla, na spomen splitskog temperamenta prve asocijacije će mi uvijek biti srčanost, spontanost, humor, pjesma. I glasnost.
VIDEO I Plenković je gledao Don't Look Up! Donosimo pregled filmske godine