Šprajc se suočio s prvim kritikama: 'Čim si na televiziji izložen si svemu i svačemu'

Iako ga zbog zdravstvenog stanja gotovo pola godine nismo vidjeli u RTL Direktu, Zoran Šprajc ipak je, odlučili su čitatelji Večernjeg lista koji su ga nagradili Ružom, TV osoba godine. Naime, njegov specifičan humor i način na koji obrađuje teme malo koga ostavljaju ravnodušnim, a mi smo s njim porazgovarali odmah nakon povratka pred kamere.

Povratak na posao nije mogao bolje početi, nakon tjedan dana rada dobili ste treću Večernjakovu ružu, mislite li da je i to jedan od dokaza da vas se publika zaželjela i da joj niste dosadili?
Ne mogu to tvrditi, ali od svih Ruža ova Ruža mi je bila najveće iznenađenje jer me u vrijeme glasanja već tri mjeseca nije bilo na ekranu, nisam vodio nikakve posebne motivacijske kampanje i bilo je logično očekivati da će čitatelji i gledatelji  nagradu za TV osobu godine dodijeliti osobi koja se u vrijeme glasanja pojavljuje na TV-u. Ali izgleda da sam ih podcijenio, očito ljudi pamte da sam u 2019. itekako bio prisutan na TV ekranu.

Čitate li često komentare na svojoj Facebook stranici, dobivate li više uvredljivih ili afirmativnih poruka?
Pažljivo čitam i gledam sve komentare otkako sam se vratio u sedlo, a osobito na svojoj Facebook stranici na kojoj imam više od 300.000 pratitelja i mogu vam reći da je nakon prvog četvrtka i prve emisije možda tek trideset posto komentara bilo negativno. Nakon druge bilo ih je još i manje, oko 20 posto, a do izlaska ovog intervjua u petak vjerujem da ih neće biti više od 10 posto i nadam se da će ih barem toliko negativnih i ostati. Kritika nas drži na zemlji i tjera da preispitujemo ono što radimo. Oni koji ne vole i ne mogu čuti kritiku ne bi se trebali baviti bilo kakvim javnim poslom jer su opasni i za sebe i za društvo.    

Dok ste bili na bolovanju, izabran je novi predsjednik, smijenjen je ministar zdravstva, bilo je tu još afera i aferica pa me zanima kako je bilo promatrati sva ta zbivanja s druge strane ekrana i koliko ste uopće otvarali portale i pratili TV vijesti ovih zadnjih mjeseci?
Do početka karantene i pojave Stožera uživao sam u minimalnim dozama dnevnih vijesti, televizijske dnevnike nisam uopće pratio, uz kratke radijske vijesti imao sam na mobitelu uključene notifikacije za najvažnije vijesti i to se pokazalo sasvim dovoljnim za moje kardiološko i mentalno zdravlje.   

Točno šest godina nakon što ste pretrpjeli prvi srčani udar dogodio vam se i drugi, kakve ste mjere poduzeli nakon što vam je tijelo dalo ovu drugu opomenu i što ste sada definitivno promijenili?
Prestao sam pušiti, ali neću se time previše hvaliti jer sam i nakon prvog infarkta izdržao šest mjeseci bez cigareta. Sad sam evo na pet i po mjeseci i, što bi rekli ovi iz Stožera: “Iduća dva tjedna su ključna.” A kako sam se ostavio cigareta, intenzivno sam se primio pješačenja, obišao sam pola Medvednice, a u Maksimiru svako drvo već znam po imenu.   

Koliko vas supruga i djeca opominju da živite zdravije i jeste li bili poslušan rekonvalescent?
Oni su moji najstroži terapeuti, a ja sam dosta nediscipliniran pacijent, pogotovo što se prehrane tiče jer bih trebao izgubiti bar 7-8 kilograma, ali kad prestaneš pušiti, možeš biti sretan ako ih ne dobiješ, a ja, eto, kad već nisam izgubio, zasad barem nisam dobio. Ali to je svakako sljedeći izazov.

Stres vas je doveo do prvog infarkta, je li stres kumovao i drugom infarktu i jeste li ozbiljnije razmišljali da možda RTL Direkt i informativu zamijenite nekim ležernijim formatom?
Nema ležernijeg formata u ovom poslu. Čim si na televiziji i na ekranu, izložen si svemu i svačemu, osobito ako se baviš ovim dnevnim političkim i društvenim situacijama i ako pri tome nastojiš nikome ne podilaziti.  Evo, sad sam se fokusirao na RTL Direkt četvrtkom pa bi netko sa strane rekao kako je mnogo ležernije raditi jednu nego četiri emisije tjedno. Fizički sigurno jest, ako ništa drugo tri dana idem spavati kad i sav normalan svijet, ali stres je sada veći jer su veća i očekivanja. Kako moja, tako i publike. Ali zahvaljujući kolegama novinarima, producentima i urednicima iz crnog i crvenog RTL-ova tima, uspije se to dobro posložiti.    
 
Jesu li vas se vaši gosti političari sjetili tijekom bolovanja, jeste li i njima nedostajali?
Jesu, gotovo svi su se javili sa željama za brz oporavak, ali to, naravno, ne znači da će kao gosti u emisiji dobiti ikakav popust.  

Hoće li biti nekakvih promjena u RTL Direktu sada kada ste se vratili i kako ste zahvalili Mojmiri što je preuzela vašu ulogu?
Eto, promjene su se već dogodile. Nakon pet godina svakodnevnog jahanja u voditeljskom stolcu, tog “konja” sada će tri dana tjedno jahati Mojmira Pastorčić koja je ovih mjeseci pokazala da zna kako se to radi i na to sam jako ponosan jer sam je svojedobno jedva natjerao da mi bude zamjena u Direktu. Ja ću se povući na četvrtak. Vjerojatno ste već primijetili da je Direkt četvrtkom drugačije formatiran i da, recimo, počinje nekom vrstom kritičkog i sarkastičnog osvrta na protekli tjedan i da dnevne vijesti i događaje dajemo samo u najnužnijoj mogućoj mjeri i to samo u kontekstu ključnih društvenih trendova.    

Prije 10 godina napisali ste knjigu, pisali ste i blogove, jeste li se vratili pisanju sada kada ste imali vremena više nego inače?
Ne, zbog toga mi je najviše žao. Od tog silnog vremena koje sam imao na raspolaganju pokaže se da čovjek zapravo ima manje vremena nego inače jer sam na sebe preuzeo sve žive kućne poslove i tek tada shvatio koliko zapravo naše supruge, žene i majke imaju posla po kući, koji mi ne doživljavamo jer mislimo da se suđe, rublje i podovi sami peru. Ali velika je vjerojatnost da sam tako bio korisniji nego da sam pisao knjigu.

Pandemija koronavirusa promijenila nam je stil života zadnja gotovo dva mjeseca, koliko su se te promjene vama svidjele ili nisu i što svi možemo naučiti iz ove situacije?
Nisam osoba za to pitanje jer sam i prije koronavirusa uglavnom bio doma, a kad je došlo do uvođenja lockdowna i hashtaga “ostani doma”, jedino što sam izgubio to je druženje s prijateljima po kafićima. Bilo mi je malo neobično da s gomilom ljudi mogu vršljati po supermarketima, a da ne smijem i ne mogu u obližnjem dućanu kupiti tenisice. Ali na kraju krajeva pokazalo se da možemo hodati i u starim tenisicama, poderanim trapericama (to je sad čak i u modi), neobrijani, neošišani, da nam ne trebaju kafići, restorani, da djeca ne moraju ići u školu i na fakultete i da smo opet svi živi i zdravi. Naravno, dok račun ne stigne na naplatu. A onda ćemo vidjeti što ćemo naučiti iz ove situacije. Vjerojatno ništa kao i dosad.       

Koliko je teško smisliti duhovite komentare i najave u RTL Direktu o kojima se kasnije i danima priča, djeluje kao da ih lako vadite iz rukava?
 Pa sad kad za pripremu emisije imam nekoliko dana nešto mi je lakše jer stignem gledati sve vijesti i pratiti događaje i na miru iz njih izvlačiti i filtrirati najsočnija zrnca gluposti, ali to je uvijek prilično naporan i riskantan posao. Televizija je jako osjetljiv medij i nešto napisano na papiru može dobiti sasvim drugačiju konotaciju kad se izgovori u eteru. Gledam kako se to događa drugima pa nastojim da se to ne dogodi meni, ali naravno da se dogodi i meni pa se ponekad dogodi da nešto što treba malo suptilnije kazati ja baš udarim riječima u mozak, a to onda zna biti bolno gledati i slušati. Stalno se preispitujem, prepravljam i popravljam kako bi toga bilo što manje, ali u našim uvjetima i takvom izazovnom formatu teško je sve uskladiti. Sad moram biti i novinar i voditelj i glumac i satiričar, a takav genij “4 u 1” još se nije rodio. Ali zato kad se dogodi da publici nešto sjedne i o tome danima priča, to vrijedi sve muke i svih grešaka.    

 Znate u svojim emisija podbosti i bivše kolege pa ste to napravili Mirjani Hrgi i Zoltanu Kaboku, jesu se naljutili i znate li kako su reagirali?
 Ma to su bila dobronamjerna podbadanja kolega koji su iz ovih ili onih razloga “prodali dušu đavlu” i stavili se u službu politike i političara. Ne mislim da je to nešto samo po sebi loše i neprimjereno, ali prelaskom na drugu stranu i ulaskom u katalog političkih ili državnih dužnosnika jednako su izloženi kritici kao i svi drugi i samo sam im to htio staviti do znanja. Možda im nije bilo drago, ali sumnjam da su mi nešto posebno zamjerili, pa znali su u što se upuštaju.     

Kada zovete političare ili poznate osobe u goste, traže li od vas unaprijed teme razgovora i traže li da se neke teme izbjegavaju i pristajete li na takve uvjete?
Pa, ako zovem ministra financija, sigurno ga neću pitati o epidemiološkim aspektima širenja virusa tako da manje-više nema potrebe da itko ikome postavlja ikakve uvjete. Bilo je u početku nekih takvih pokušaja da se doznaju detaljnija pitanja i teme, ali ja se onda pravim lud pa nikom ništa.

Rekli ste jednom da je novinarstvo precijenjen posao, zašto to mislite?
Zato što novinar danas može biti svatko, a bogami svatko to i postaje. Imate ljudi koji prate ekonomiju, a ne znaju postotni račun ili ne znaju ni okvirno koliki je hrvatski BDP, a barem četvrtina naslova je obični klikabilni fejk. Ali to je prvenstveno problem Hrvatskog novinarskog društva koje nema nikakav kredibilan kriterij za članstvo i izdavača kojima takav kriterij i ne treba.   

Zbog čega ste najponosniji na RTL Direkt i koje vas situacije podsjete da ima smisla to što radite?
 Ponosan sam što sam zajedno sa svojim kolegama i suradnicima tijekom ovih pet godina ni od čega napravio format koji je poseban ne samo u Hrvatskoj nego u Europi.  Mi smo morali raditi prezentaciju za cijelu RTL Grupu koja emitira program u desetak zemalja da vide kako smo s relativno skromnom produkcijom uspjeli postići tako veliku gledanost u terminu kada se televizije inače natječu sa svojim najskupljim projektima. Vjerojatno im i dalje nije jasno, ha-ha.