Kada se na današnji dan prije pet godina ubio američki pisac i novinar Hunter S. Thompson mnogi su stupovi američkog društva mogli odahnuti, no zemlja je ostala bez čovjeka koji je vrlo originalno, često vrlo apokaliptično i nimalo biranim riječima, govorio što mu je na duši. I ne samo njemu nego većini slobodoumnih Amerikanaca koji razmišljaju svojom glavom umjesto da preko masovnih medija upijaju laži koje se svakodnevno serviraju.
Rođen 1937. godine, najpoznatiji po romanu „Strah i prezir u Las Vegasu“ (prema kojem je Terry Gilliam snimio odličan film s Johnnyjem Deppom), bio je poznat i kao tvorac novinarskog stila „gonzo“ u kojem autor stavlja sebe u središte svih zbivanja i kroz svoju prizmu komentira događaje. U Thompsonovu slučaju to je često značilo prizmu alkohola, droge, oružja, psihodelije...
Kada je umro Richard Nixon, napisao je nekrolog pod nazivom „Bio je lopovčina!“, za predsjednika Busha napisao je da ima instinkt „bube balegarke“, a osobito je bio okrutan prema TV propovjednicima, objašnjavao je da koristi „teške riječi“ da bi teleevangeliste prikazao kao „smeće svijeta“.
Mnogima najdraži Thompsonov citat iz 1988. godine temeljni je „gonzo“: „Postoje vremena, a to su ova u kojima živimo, kada čak i raditi dobro djeluje kao loše. Što kažete, primjerice, o generaciji koju uče da je kiša otrov, a seks smrt? Ako voditi ljubav može biti fatalno, a proljetni pljusak može pretvoriti kristalno čisto jezero u crni otrov, ne preostaje nam puno drugoga nego da sjedimo pred TV-om i beskonačno masturbiramo. To je čudan svijet. Neki ljudi postaju bogati, dok drugi jedu govna i umru.“
U nas su prevedene dvije knjige (uz „Strah i prezir“, njegova knjiga o „Hell’s Angelsima), nažalost, ne i zbirke njegovih novinarskih radova koje je pisao za Rolling Stone.