Ljeto, svako je ljeto puno tužnih obljetnica vezanih za sudbinu obitelji Frank koja je, zahvaljujući dnevniku drugorođene kćeri Anne, kroz drugu polovicu 20. stoljeća izrasla u jednu od najmarkantnijih i najživljih slika stradanja šest milijuna europskih Židova
Anne Frank rođena je kao Annelies Marie Frank, 12. lipnja 1929. u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj, kao druga kći Otta Heinricha Franka i Edith Frank Holländer. Njena sestra Margot bila je starija tri godine. U vrijeme Annina rođenja obitelj je živjela u kući na adresi Marbachweg 307, gdje su unajmljivali dva kata. Godine 1931. obitelj se preselila u Ganghoferstrasse 24, u moderno područje Dornbuscha, zvano Dichterviertel (Pjesnička četvrt). Obje kuće još postoje. Obitelj je živjela svakodnevicu liberalnih Židova, dok je Otto radio za obiteljsku tvrtku, bankarsku kuću svog oca Michaela Franka, koju je nakon rane očeve smrti vodila njegova majka Alice, ali koja je početkom 1934. ugašena zbog teške gospodarske i političke situacija kao posljedice Prvog svjetskog rata. Margot i Anne igrale su se s djecom iz susjedstva. Neki su bili katolici, neki protestanti, a neki i Židovi.
No, kada 1932. Nacionalsocijalistička stranka u Njemačkoj osvoji 37 posto glasova i pola godine kasnije Hitler dođe na vlast, Frankovi se odluče seliti. Otto odlazi iz Frankfurta u srpnju 1933. i u Amsterdamu osniva ogranak svoje tvrtke Opekta, koja se bavi trgovinom začinima, krajem iste godine pridružuju mu se Edith i Margot, a Anne ostaje s bakom Rosom Holländer-Stern u Aachenu do veljače 1934. kad i nju dovode u Amsterdam. Nastanili su se na adresi Merwedeplein 37-2, u novom stambenom naselju u kojem su mnoge kuće bile prazne zbog ekonomske krize i gdje su se nastanile mnoge druge njemačko-židovske izbjeglice.
Sestre su brzo naučile nizozemski, stekle prijateljice i sve u svemu imale sretno djetinjstvo, sve do kraja 1938. i Kristalne noći kad roditelji više ne uspijevaju sakrivati od njih užas koji se približava.
Nakon što je Njemačka u svibnju 1940. okupirala Nizozemsku, protužidovske mjere su slijedile jedna za drugom. Od ljeta 1941., kad je Anne završila osnovnu školu, Židovima je bilo zabranjeno pohađati nežidovske škole pa ona i sestra prelaze u Židovski licej. Njemačko-židovskim izbjeglicama je ubrzo, 25. studenoga, stupanjem na snagu novog zakona, ukinuto državljanstvo, a kako nizozemsko nisu dobili, cijela obitelj ostaje bez državljanstva zauvijek. (Jedino ga poslije rata prihvaća i dobiva Otto, jedini preživjeli član obitelji.) Od 1. svibnja 1942. nose žutu zvijezdu. Za svoj 13. rođendan, 12. lipnja 1942., Anne dobiva čuveni crveni rokovnik, koji će na valu najvećeg zamislivog pogroma postati najmarkantnije svjedočanstvo tragedije europskih Židova i cijele Europe u njezinoj povijesti.
Jedna od tužnih ljetnih obljetnica je i 6. srpnja kad se Anne, iste te 1942. godine, s obitelji prelazi u tajno skrovište, nakon što je njezina sestra dan ranije dobila radni poziv za odlazak u Njemačku. Poziv za logor. Tajno skrovište bio je dio poslovnog prostora tvrtke Opekta na adresi Prinsengracht 263. Vrata između prednje i stražnje kuće bila su skrivena iza police za knjige. Zaposlenici su radili u prednjoj kući i skladištu, a samo je petero znalo za ljude koji se skrivaju: četiri pomagača - Miep Gies, Bep Voskuijl, Johannes Kleiman, Victor Kugler te otac Bepa Voskuijla koji je napravio policu za knjige. Za susjede i poznanike puštena je informacija da su pobjegli u Švicarsku. Skrovište u stražnjem dijelu kuće na kanalu u srcu Amsterdama nazvano je Het Achterhuis zbog svoje lokacije, što će postati prvi naslov njenog posthumno objavljenog dnevnika. Anne Frank tamo se sa svojim roditeljima i sestrom sklonila od 6. srpnja 1942. do 4. kolovoza 1944. Ondje se skrivalo ukupno osam ljudi: obitelj Frank, Hermann van Pels, Auguste van Pels i njihov sin Peter.
Dana 28. ožujka 1944., Anne i njezina obitelj slušali su BBC-jev program koji je ilegalno prenosio Radio Oranje, glas nizozemske vlade u egzilu. Gerrit Bolkestein, nizozemski ministar obrazovanja, umjetnosti i znanosti, iz progonstva u Londonu je poručio da nakon rata želi skupiti svjedočanstva Nizozemaca koji su dospjeli pod njemačku okupaciju. Anne je odmah počela prerađivati i uređivati svoj dnevnik i prilagođavati ga budućoj publikaciji. Sačuvala je i originalni dnevnik koji sadrži više intimnijih trenutaka.
VEZANI ČLANCI
Slušajući Radija Oranje i BBC, Otto je pratio napredak savezničkih snaga. Imao je malu kartu Normandije koju je označavao s crvenim pribadačama. U utorak, 6. lipnja 1944., Anne je u dnevnik napisala: "Je li to stvarno početak dugoočekivanog oslobođenja?". Bilo je, ali ga oni nažalost nisu dočekali. Dva mjeseca nakon dolaska saveznika u Normandiju, policija je pronašla skrovište obitelji Frank. Dugo se smatralo da ih je netko izdao, to do danas izaziva prijepore, no postoje i vrlo uvjerljiva istraživanja da su otkriveni fatalnom slučajnošću.
Jedna od četiri osobe koje su krile Annu i obitelj dvije godine, koja je cijelo to vrijeme riskirala život nabavljajući na vrlo kompliciran način hranu, bila je Miep Gies, koja je umrla 1910. u 101. godini. Ona je bila rođena je u Beču kao Hermine Santrouschitz i sa 13 godina se, zbog krize i neimaštine u Austriji, preselila u Amsterdam. Tako se od 1933. zatekla u tvrtki za trgovinu začinima Otta Franka. Kad se 1941. odbila upisati u nacističku partiju, prijetila joj je deportacija u Austriju, što je izbjegla udajom se za svog momka Jana Giesa, koji je srećom bio Nizozemac. Na kraju je, nakon što su obitelji Frank i Van odvedene iz skrovišta, još jednom riskirala život kad je nudila mito za njihovo puštanje, ali bilo je prekasno - već su bili deportirani. Ona je sačuvala Annine papire i bilježnice, nadajući se da će joj ih vratiti poslije rata. Nije ih čitala jer je bila odana djevojčici i poštovala je njenu intimu. Poslije je mislila da bi zapise, da ih je pročitala, morala uništiti zbog straha za pomagače koji su unutar stranica otkriveni. Dnevnik je poslije rata predala Anninu ocu, jedinom preživjelom iz obitelji. Sve počasti koje je dobivala u životu, uključujući Pravednika među narodima, izazivale su joj nelagodu. Nije se smatrala herojem, govorila je da su mnogi drugi više riskirali život, iako je jasno da je to bilo zato što ih nije preboljela. To se jednostavno ne može preboljeti.
Dugo se smatralo da je Anna Frank preminula 31. ožujka 1945. godine, samo nekoliko dana prije ulaska savezničkih snaga i oslobođenja nacističkog koncentracijskog logora Bergen–Belsen. No istraživanja koja su objavljena 2015. utvrdila su da je umrla već u veljači 1945. godine. O toj djevojčici znamo sve, a istovremeno ne znamo ništa. Njezin dnevnik jedna je od onih knjiga koje će svom čitatelju objasniti svijet u kojemu se zatekao. Prema Anni Frank se, kao prema kompasu, orijentira poslijeratna Europa. Ima nam spasa dok god je tako.
VIDEO Nakon što je potvrdila da se razvodi, Ella Dvornik rastužila pratitelje novom objavom na Instagramu