- Tragikomična slika "novog svijeta" u kome svi mi danas živimo, to me privuklo komedijama Vjekoslava Dominija i scenariju Hrvoja Hitreca - kaže redatelj Neven Hitrec o porivima da snimi najnoviji film “Čovjek ispod stola”, čija će se zagrebačka premijera održati večeras (ponedjeljak). Mozaična priča o grupi likova u rasponu od dna do više srednje klase hrvatskog društva isprepletena je oko rušenja provincijske tržnice na kojoj treba izniknuti novi trgovački centar.
- Dobro napisani dijalozi, neobična ljubavna priča, sočni karakteri gradskih gubitnika, svijet prigradske tržnice osuđene na rušenje koja je, kao i njeni stanovnici postala smetnja „napretku“ i „boljoj budućnosti“ - kaže Hitrec i dodaje:
- Ispod crnog humora i svakodnevnih, naizgled banalnih situacija na tržnici i oko nje nazire se atmosfera i realnost Hrvatske danas.
“Ispod stola”, jasno, metafora je za živote nas većine?
- Svi se pomalo osjećamo kao ljudi gurnuti ispod stola dok pravi život, onaj koji se može živjeti punim plućima, teče negdje drugdje.
Realizam u velikoj mjeri dodiruje u stilizaciju.
- Film je namjerno vizualno i ritmički stiliziran, baš zato da bi se napravio kreativni odmak od priča koje čitamo u novinama i agresivne atmosfere i žutila koje nas okružuje. To je kultivirani film sporijeg ritma, dugih pokreta kamere, s finom atmosferskom glazbom skladatelja Darka Hajseka. Ljubavni i obiteljski odnosi mnoštva likova mogu čak podsjećati na one u sapunici, ali se ipak radi o stiliziranom komentaru toga žanra. Film kod gledatelja može izazvati čudnu mješavinu osmijeha i pokoje suze. Priznajem da su za moju odluku da film usmjerim prema emotivnijim vodama bile presudne glumačke probe s glavnim glumcima, mladim Lukom Petrušićem i Jelenom Lopatić.
Koje su bile specifičnosti izbora glumaca za film u kojem praktički nema glavnih likova?
- Glumci koje sam birao za životopisne karaktere prodavača na tržnici, alkića, kamatara, ljubavnica, provalnika i prostitutki morali su biti sve samo ne obični, stereotipni filmski ljepotani. Bili su mi potrebni glumački karakteri koji će svojom pojavom uvjerljivo dočarati unikatnost svakog lika, koji će već samom pojavom biti na granici stilizacije. Pokojni Vanja Drach koji igra posebnu ulogu zagonetnog beskućnika u jednom je razgovoru rekao da glumac mora osjetiti povjerenje redatelja. Ja sam izabrao darovitu glumačku ekipu koja je opravdala moje povjerenje.