Robert Mareković osnovao je grupu Swingers 1999. godine inspiriran američkim swing valom. Prvi nastup ikada imali su na pozornici Tvornice, 20. studenog 1999., a na istom mjestu 2. studenog održat će veliki koncert kojim će proslaviti četvrt stoljeća postojanja. Repertoar koji se godinama gradio sastavljen je od čistokrvnog rock and rolla utemeljenog na zvuku pedesetih kakav su proizvodili Elvis Presley ili Chuck Berry, koji se miješao sa zvukom swinga i latino ritmova. Naravno, kako je Mareković bio vođa legendarnih Fantoma tako su i pjesme ove grupe dio repertoara Swingersa. Na ovogodišnjoj su svečanoj dodjeli osvojili prestižnu nagradu Porin u kategoriji Najbolji album zabavne glazbe za svoje izdanje “Zapleši Twist” (2023.). Svoj su prvi Porin Swingers osvojili 2008. godine za album “Samo jednom se ljubi – tribute to Ivo Robić”, a na oboma su nagrađenim albumima ostvarili i važne suradnje s domaćim glazbenim velikanima i divama kao što su Oliver Dragojević, Massimo, Zdenka Kovačiček i Gabi Novak. U svojoj su karijeri zabilježili brojne značajne nastupe među kojima se posebno ističe onaj s grupom Gypsy Kings te nastup na predstavljanju Hrvatske na Europskom prvenstvu u nogometu 2008. godine. Frontmen Swingersa i Fantoma Robert Mareković otkrio nam je kako je tekao njegov glazbeni i radijski put, budući da već skoro tri desetljeća na Hrvatskom radiju promovira svoj omiljeni glazbeni stil.
Swingersi 2. studenog slave 25 godina postojanja. Što nas sve očekuje na koncertu?
Očekuju vas Swingersi u deseteročlanom izdanju, izdanju boljem nego ikad. U naponu smo snage, puno sviramo, sazreli smo svirački, pjevački i scenski, i pravo je vrijeme da proslavimo rođendan, i to ne bilo kakav, već 25. Dodatni šlag na tortu su gosti, i to ne bilo kakvi gosti; Neno Belan, moj idol i veliki autor te profesionalac. Velika nam je čast da će nam se pridružiti Drago Diklić. Što reći o njemu? Hodajuća legenda, izvođač velikog glasa koji je zadužio cijelu popularnu glazbu u Hrvata, i veliki gospodin. Tu će biti i moj matični band Fantomi, koji ćemo okupiti za ovu priliku da podsjetimo publiku na vremena kad se izlazilo u Kulušić, nosilo kokotice i slušalo pjesme kao što su “Pivo, konjak, štok”, “Bijeli Cadillac”, a naravno osvrnut ćemo se i fantomske najveće hitove kao što su “Duda, Dudica”, “Sretan rođendan” i druge. Ne zaboravimo i ženska pojačanja. S nama će nastupiti i Gelato Sisters, a repertoar će se gibati od Sinatre, Elvisa, Ive Robića, Fantoma, Đavola. Bit će veselo, pjevat ćemo glasno, svirat ćemo brzo!
Swingerse ste osnovali 1999. nakon povratka swinga u Americi. Jeste li očekivali da ćete toliko dugo opstati i nastupati po cijeloj Europi?
Na poziv Dražena Vrdoljaka i Tome Ricova osnovao sam grupu, bend koji je trebao biti kućni bend kluba Tvornica, i tako je krenulo, 20. 11. 1999., upravo u Tvornici. Iako se ta priča s Tvornicom tada brzo raspala, mi smo uskoro počeli svirati po eventima, Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, te po Balkanu. Kada sam napravio Swingerse, stvarno nisam imao dugoročne planove, išlo se od svirke do svirke, od singla do singla, od albuma do albuma. Nisam nikada razmišljao do kuda bi to sve moglo doći, ni da ćemo osvojiti dva Porina za naše albume, ali eto, upornost se zna isplatiti. I tvrdoglavost, ali nemojte to isprobavati kod kuće.
Koje biste nastupe izdvojili? Zanimljivo je da ste 20 godina pjevali za Novu godinu u najprestižnijem bavarskom hotelu Bayerischer Hof?
Da, sve do korone smo nastupali ondje, svirali za igrače Bayerna, predsjednika Bavarske, doručkovali s Giorgiom Armanijem, u isto vrijeme u hotelu smo bili s Tomom Cruiseom te Robbiejem Williamsom, lijepe uspomene. Najdraža priča vezana uz taj hotel mi je da je ondje Freddie Mercury, u kadi tog hotela, napisao jedini rockabilly hit za grupu Queen, “Crazy Little Thing Called Love”. Izvodit ćemo tu pjesmu i u Tvornici. Od ostalih nastupa mogu spomenuti kako smo svirali za austrijsku groficu u dvorcu koja ima pistu za orlove, dijelili pozornicu s bandom Gypsy Kings u Slovačkoj, spontano nastupili s velikom gospel atrakcijom iz New Yorka, Harlem Gospel Choir, predstavljali Hrvatski radio na Europskom nogometnom prvenstvu u Švicarskoj, to je sve čega se sad mogu sjetiti.
Kako ste zavoljeli rockabilly i rock-glazbu? Vjerujem da su roditelji “krivi” za to?
Je, tata konkretnije. Kad je bio mlad, jako je volio Fatsa Domina, i trošio je svoju neveliku plaću na ploče, pa sam se tako preko njegovih ploča zaljubio u glazbu pedesetih i šezdesetih godina, The Hollies, Beatles, Bobby Solo... Kriv je i za moju fascinaciju Elvisom Presleyjem, iako nismo imali nijednu njegovu ploču kod kuće (jedina se otopila na suncu). Uvijek je govorio o jednoj velikoj faci, i to mi se kao klincu nepovratno usjeklo u pamćenje. I imao je pravo, prve Presleyjeve ploče sam kupio u Nami na Kvatriću s deset godina i shvatio, Elvis je najveća faca ikad!
Kao srednjoškolac nastupali ste s grupom Rockin’ Kids, a imali ste i program “Blue Moon” u Kulušiću. Po čemu pamtite ta vremena?
Da, moja matična grupa bila je Rockin’ Kids, u kojoj je u tim vremenima nastupao sa mnom i Danilo Šerbedžija. Nastupao sam kao srednjoškolac na tom legendarnom programu u Kulušiću, kao DJ, noseći velike dvije torbe s pločama po noćnim autobusima. Pamtim kako je taj program s glazbom pedesetih i šezdesetih bio uistinu popularan, nije to bila underground zabava, za taj program su se kupovale karte unaprijed, ljudi su švercali s kartama za “Blue Moon”. Pamtim to kao vrijeme u kojem bila kvalitetnija glazba po klubovima, pamtim više osmijeha, više socijalnih vještina, tada Bogu hvala nije bilo mobitela; sve je bilo toplije i neposrednije. I puno se plesalo, ne dizalo ruke u zrak.
GALERIJA: Pogledajte kako se Martina Tomčić mijenjala tijekom godina, razlika je vidljiva
Kako je došlo do osnivanja Fantoma?
Uz rockabilly furku je nekako pod normalno išlo osnivanje bendova. Kako su svi ostali u društvu znali nešto svirati, a ja nisam, a kako su svi znali da sam fasciniran Elvisom, predložili su mi da budem pjevač. Krenulo je s Rockin’ Kids grupom, ali nakon što su me potjerali iz iste, osnovao sam svoju grupu, prva dva člana bili smo Krešimir “Na rubu znanosti” Mišak i ja. Nastupivši pod imenom Voodoo Cats u KSET-u, zainteresirali smo poduzetnika koji je volio glazbu, Željka Tutunovića, uz kojeg se kasnije vezalo puno kontroverzi, ali on nam je pomogao u tim ranim danima, da dođemo do svoje prve ploče, i postanemo poznati.
Na prvom albumu Fantoma imali ste nekoliko hitova poput “Duda, dudica”, “Pivo, konjak, štok”, “Bijeli Cadillac”. Je li vas iznenadio toliki uspjeh benda?
Kao klinac sanjaš svakakve snove, ali nisam mislio da će dečko iz radničke obitelji iz Novog Zagreba, ikad postati poznat. Sve je došle relativno brzo, nismo se ni snašli pošteno, već smo se razišli nakon treće ploče. Ali tih zajedničkih pet godina, godina odrastanja, ljudskog i glazbenog, nešto je što me definiralo, i naučilo da to što brzo odeš gore, ne znači da još brže ne možeš doći do dolje.
Fantome ipak danas svi znaju najviše po pjesmama “Sretan rođendan” i “Sretan Božić svakome”. Kako su one nastale? Zanimljivo je da ste tekst za “Sretan Božić svakome” napisali usred ljeta?
”Sretan rođendan” sam napisao kad sam imao devetnaest godina, i nismo je snimili za prvu ploču, ostala je za drugu, no tadašnji menadžer Vladimir Mihaljek predložio je da ostatak teksta, osim refrena koji je ostao isti, napiše iskusni tekstopisac, Stevo Cvikić, tako je i bilo. Tako nam se zvao i drugi album, “Sretan rođendan”. Kad je nastala Hrvatska, nije bilo baš božićnih pjesama, a ja sam obožavao Božić i blagdanske pjesme, i tako mi je došla ideja da napravim obradu pjesme “Merry Christmas Everyone”, i stvarno sam pisao taj tekst na temperaturi od 35 stupnjeva. Bez klime. Ali to je tako, po ljeti pišete božićne pjesme, na jesen ih snimate, i objavljujete za Božić. Sjećam se da su mi se jako rugali za stih: “Pas će mačku poklonit značku”, ali eto, danas taj stih klinci jako vole, a i neka mi netko javi bolju rimu za mačku, ako je ima, ha-ha.
Kako ste počeli raditi na HRT-u? Zanimljivo je da ste prvo bili na televiziji?
Da dvije sezone sam vodio dječje emisije, od kojih je jedna bila “Hrtić Hitić”, a nakon kratkog vremena provedenih na Radio Sljemenu, pravu radijsku karijeru počeo sam na Drugom programu Hrvatskog radija, 1998., s emisijom “Povratak u budućnost”.
Punih 26 godina vodite glazbene emisije na Hrvatskom radiju. Koliko se radio promijenio od tada, a koliko zanimanje slušatelja za ovu vrstu glazbe koju vi prezentirate?
Ono što se generalno promijenilo su formatirani radiji, koji ograničavaju radijske voditelje i glazbene urednike. I ne čini dobro slušačima. Ali, vremena su površna, takvi su generalno i radiji. Hrvatski radio se još drži, ima luksuz pretplate i tamo se radi još na kvalitetan način. Što se tiče glazbe, onu koju ja prezentiram kroz svoje tri emisije, ona ima široki dijapazon, od rocka, bluesa, funkyja, disco ritmova, bossa nove, sambe, šansone, i ne primjećujem da mi ponestaje publike, dapače.
Kako gledate na aktualno stanje na domaćoj i svjetskoj glazbenoj sceni?
Ima dobre glazbe i kod nas i vani, ali ono što nude top-ljestvice, to je odraz vremena, glazba je uvijek odraz vremena, a vrijeme je površno, bez pravog sadržaja, a takve su i top-ljestvice. Kad se na svjetskoj sceni pojavio novi popularni bend unatrag 20 godina? Samo tri producenta štancaju hitove, od kojih nijedan neće preživjeti sezonu.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Imate li kakve hobije?
Obožavam stare hollywoodske filmove, pogotovo film noir četrdesetih godina prošlog stoljeća, veliki sam navijač nogometnog kluba Liverpool, s njim sam prošao pola Europe i bio čak na njihova tri finala Lige prvaka, vježbam, volim putovati u Ameriku, obožavam Havaje i tak. Vegetarijanac sam.
Što planirate dalje u karijeri? Pišete li nove pjesme?
U stvari sa Swingersima nisam nikada napravio kompletni autorski album i upravo sam ga napisao i završio. Snimanje će početi u siječnju. Imam još jedan projekt koji nije vezan za glazbu, volio bih ponovo i glumiti, ideja nikad ne nedostaje, vidjet ćemo, mirno sigurno neću sjediti.
VIDEO: Psihomodo pop održao slavljenički koncert! Na pozornicu doletjeli grudnjaci, a publici su pripremili ovo iznenađenje
"... a naravno osvrnut ćemo se i fantomske najveće hitove kao što su “Duda, Dudica”, “Sretan rođendan” i druge." Drugih nije ni bilo, zato i ovo naglo/nagli završetak nakon dva nabrojana "hita" - "i druge". Još mi pada na pamet "Pepermint". Meni oduvijek iritantan i lik i (bivša) grupa mu. Ka' da je zapea u '50.-ima i '60.-ima. I ne mrda iz njih. Ni glazbeno ni životno.