Ivo Robić (1923. – 2000.) pionir je hrvatske zabavne glazbe. Prvi je trasirao put domaćim izvođačima na međunarodnu scenu. Od dječaka iz Garešnice koji je pjevao u zboru i svirao violinu u dixieland sastavu u Bjelovaru, preko terasa hotela u Crikvenici i Opatiji, otisnuo se u svijet i postao je Mister Morgen s milijunima prodanih ploča. Glazbena diva Zdenka Kovačiček proputovala je kao pjevačica Europu i osobno se uvjerila kolika je Robić bio zvijezda.
– Pjevala sam za stranu publiku i shvatila koliko je on veliko ime. Svi su znali za Ivu Robića. Opatija je bio grad koji su u inozemstvu stranci znali po Ivi Robiću. Mislim da bi mu u tom gradu trebali postaviti ogroman spomenik. Mogla bih ga usporediti s Frankom Sinatrom. Mi smo mala zemlja, a imali smo glazbeno ime koje je bilo poznato po cijelom svijetu. Bio je vrlo jednostavan čovjek. Imao je dragu suprugu Martu koja je obožavala moju kćer Tinu jer oni nisu imali djece. Svaki naš susret bio je vrlo srdačan, Marta joj je nosila čokolade i jedva čekala da se nađemo. Moram reći da su mene često pozivali na balove i koncerte u Njemačkoj i drugim zemljama u paru s Ivom, valjda zato što smo oboje pjevali svjetski repertoar i domaće pjesme – kaže Z. Kovačiček i dodaje da je Robić i sam pisao pjesme, i to vrlo kvalitetne pjesme.
Skladati je počeo još u Državnoj muzičkoj školi u Zagrebu, a uz “Samo jednom se ljubi” potpisao je autorski i pjesme poput “Srce, laku noć”, “Mužikaši”, “Rodni moj kraju”...
– On je do kraja života tako čisto, kristalno pjevao. To je bilo vrhunsko pjevanje, najviša glazbena kategorija. Osim toga, on je bio i vrsni instrumentalist, svirao je kontrabas, klarinet, klavir, saksofon... Velik umjetnik, a vrlo jednostavan i skroman čovjek. Koliko znam, sam je vozio automobil, nikad nije imao ili tražio šofera – napominje Z. Kovačiček.
Kad je 1943. otišao u Zagreb na studij prava, Robić je pjevao po ugostiteljskim objektima i na plesnjacima poput tada popularnog Tucmana.
– Ivo je bio moj uzor kad sam počeo pjevati. Bio je već popularan pjevač s dosta hitova za tadašnje vrijeme kad nije bilo radija u opsegu kakav imamo danas, bilo je i manje gramofonski ploča, a televizije još nije bilo. “Ta tvoja ruka mala” bila je jako popularna pjesma u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i uvijek se čudim kako je postala toliko popularna bez tehničke podrške kakvu pjevači imaju danas. Ivo je bio izvanredan pjevač s izvanrednom dikcijom. Kad si ga slušao, razumio si svaku riječ koju je otpjevao. Kao klinci imitirali smo tu njegovu dikciju. Ivo je bio divan kolega, apsolutno broj jedan u hrvatskoj zabavnoj glazbi. O tome nema dvojbe – kaže nam Drago Diklić kojeg s Ivom Robićem vežu samo lijepe uspomene. Prvi put su se susreli u Glazbenom zavodu.
– Kao mladić svirao sam violinu, ali ona nije bila za plesnjake, pa sam posuđivao trombon i saksofon. U Glazbenom zavodu sam tako i upoznao Ivu. Zvao me Fiko, kako mi je nadimak, a mi njega Žižek, ali nemojte me pitati zašto jer ne znam. Bio je jako skroman čovjek. Pravi muzikant. Otvoren i normalan – dodaje Diklić koji se s Robićem i privatno družio u kući u Ičićima i Zagrebu. Prisjetio se i jedne anegdote.
– Njegova supruga Marta brinula se o svemu, posebno o financijama. Igrali smo jednom zgodom jednog ljeta preferans na terasi hotela Kvarner u Opatiji. Marta je došla do nas i rekla: “Dečki, vi možete s njime igrati, to je u redu, ali ako izgubi neku lovu, tu lovu nebute nikad vidli!” – smije se.
Ispričao nam je i kako je 1956. godine došao do njega Stipica Kalogjera i rekao: “Fiko, ideš na zamjenu Robiću na terasu hotela Kvarner”.
– To je tada bio pojam, pjevati u Kvarneru u Opatiji. Dobro, idem, rekao sam. Naučio sam sve pjesme koje je Ivo imao na repertoaru. Poslije sam ih i sam pjevao. I na taj sam ga način upoznao. Ivo je kasnije pjevao na festivalima na kojima sam bio direktor. Sjajan čovjek... – kaže Drago Diklić.
Robić se s hitom “Morgen” otisnuo preko Atlantika, s namjerom da karijeru izgradi i u SAD-u. Nastupio je u “Perry Como Showu” američke TV kompanije NBC, a potom i u “Ed Sullivan Showu”, “Dick Clark Showu”... Održao je i turneju, no veći uspjeh je izostao, pa se vratio na Stari kontinent. Suradnje s Ivom Robićem za Večernjakovu Nedjelju prisjetio se i Miro Ungar.
– Ivo je bio vrlo druželjubiv i jednostavan čovjek, volio je pričati viceve i šaliti se s glazbenicima. I glazbenici iz orkestra su ga voljeli i cijenili, tim više što je i sam znao svirati klarinet i kontrabas. Nije se, doduše, s njima služio na pozornici, ali glazbenici drukčije gledaju pjevača koji i sam zna svirati. Bio je komunikativan i volio se družiti s mlađim kolegama. Svi smo bili mlađi od njega (smijeh). Nije velika razlika u godinama među nama, 15 godina je stariji – kaže.
Zajedno su nastupili na koncertu 1958. i izvodili repertoar Glenna Millera, uz ostalo i “Chattanooga Choo Choo”.
– Ivo je bio solist, a mi vokalna pratnja. Pjevali smo s njim i na televiziji, sjećam se snimanja pjesme “Ching Ching Ching” 60-ih godina, kad je on pjevao, a mi, grupa 4M, upali smo u kadar na šaljiv način. U ljeto prije njegove smrti, nastupao sam na terasi hotela Kvarner s koje se otisnuo u svijet, u Njemačku, snimati ploče za Polydor. Posvetio sam mu hommage, a među pjesmama je bila i “Stranger in the Night”, koju je unovčio. Prodao ju je Bertu Kaempfertu koji ju je onda prodao Franku Sinatri. Pouzdano znam da je Ivo napisao tu melodiju. Nije o tome govorio, ali ja sam ga izravno pitao. Nije volio govoriti o tome jer je s jedne strane to bio njegov promašaj jer je pjesma postala veliki svjetski hit. No, Kaempfert je imao mogućnost plasirati je u Ameriku jer je tamo bio ime, a Ivo to vjerojatno ne bi uspio. Bio je zapravo sretan s kešom koji mu je Kaempfert isplatio prije nego je pjesmu prodao Sinatri. Ivo nije mogao ni sanjati da će je Sinatra pjevati! Bert je imao nos za takve stvari i potpisnik je glazbe za taj Sinatrin hit – kaže nam Miro Ungar koji za Robića kaže da je bio univerzalan pjevač.
Pjevao je od šansone do rock’n’rolla.
– Tu smo slični jer i ja imam širok dijapazon repertoara. Volio nam najviše Sammyja Davisa Jr.-a koji je pjevao balade, ali i swing, jazz i rock’n’roll. Ivo je, na primjer, snimio pjesmu Billa Haleya koji je napisao “Rock Around The Clock” i “Shake, Rattle and Roll”. To je bila pomodna stvar i Ivo se nije libio snimiti i takvu pjesmu. Snimio je i pjesmu “Uvelo lišće”, koja se u originalu zove “Les feuilles mortes” na tekst francuskog pjesnika Jacquesa Préverta. Izvodili su je francuski šansonijeri, a Sinatra ju je snimio pod nazivom “The Autumn Leaves”. Baš tu pjesmu ću otpjevati na 100. obljetnicu Ivina rođenja u Opatiji, i to na tri jezika, francuskom, hrvatskom i engleskom. Otpjevat ću na tom koncertu još jednu pjesmu koja odskače od onoga što je Ivo inače pjevao, pjesmu “Buona Sera Signorina” koju je lansirao Louis Prima. Ivo ju je snimio – najavljuje Miro Ungar.
Dubravko Majnarić, legendarni dugogodišnji urednik Jugotona, kaže nam da mu je Ivo Robić jedan od najstarijih suradnika otkako se profesionalno bavi tom vrstom posla. Bio je skoro 20 godina glazbeni direktor ili glavni i odgovorni urednik zagrebačkog Jugotona, a Robić je bio suradnik prve kategorije. Jedan je od prvih koji je snimio LP ploču za tu diskografsku kuću.
– Bio je vrlo dobar, usuđujem se reći u ono vrijeme najbolji pjevač kojeg smo imali na ovim prostorima. Naravno, to je bilo prepoznato i u inozemstvu. Svirao sam harmoniku i imao sreću što sam bio član njegova orkestra od 1958. do 1963. godine. Svirali smo svake ljetne sezone u hotelu Kvarner u Opatiji i snimili mnogo gramofonskih ploča. Bio je idealan suradnik i imao sam priliku svjedočiti njegovim prvim svjetskim uspjesima nakon snimanja za Polydor i angažman u SAD-u – kaže D. Majnarić koji je upoznao i Kaempferta.
Jedne ljetne sezone, bilo je to misli 1958. godine, taj njemački skladatelj i producent, tada glavni glazbeni producent u Polydoru u Hamburgu, sa suprugom je proveo dva tjedna u Opatiji.
– Imao je običaj u Kvarneru rezervirati prvi stol do orkestra i vrlo se brzo sprijateljio s nama glazbencima. Čak nam je napisao i nekoliko aranžmana. Ivo mu je dao svoju kajdanku da je pregleda, a ovaj je u njoj vidio neke zanimljive kompozicije za koje je rekao da će ih lansirati na europsko i svjetsko tržište. Neke Robićeve kompozicije je kupio i stjecajem okolnosti došle su na repertoar svjetski poznatih pjevača. Kakvi su bili poslovni odnosi između njih dvojice znaju samo oni i odvjetnik, no bili su vrlo fer i svatko je ispunio ono što je dogovoreno.
Robić i Kaempfert snimili su LP i 14 singlica za Polydor. Od tada su pjesme poput “Muli Song”, “Mit 17 fängt das Leben erst an”, “Rot is der Wein” ...
– Ivo je bio jedan od najvećih pjevača tzv. entertainmentskog žanra i mogao bi se usporediti s najvećima u Europi i svijetu. Uz Petera Alexandera bio je jedan od najpopularnijih pjevača u Europi. Kad se uređivala njegova ostavština i soba u Muzeju grada Zagreba, imao sam čast sa Stjepanom Mihaljincem pripremiti je za potrebe Muzeja, od trofeja do osobnih stvari, koji se mogu razgledati – ispričao nam je D. Majnarić koji je nakon odlaska iz Jugotona bio i umjetnički direktor Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”. I tada je surađivao s Robićem.
– Jednom prigodom pregovarao sam s Ivom o koncertu i upitao ga: “Reci mi, Ivo, koliki je tvoj honorar?” Odgovorio mi je: “Ti to najbolje znaš i prepuštam ti da sam procijeniš. Naravno da sam mu dao najveći honorar koji sam mogao prema tadašnjem pravilniku – kaže.
Ivo Robić je svirao u istoj zgradi u Hamburgu u kojoj su istovremeno svirali i Beatlesi.
– Bio je to zabavno-plesni centar u kojem je u gornjim prostorima pjevao Ivo sa svojim orkestrom, a u suterenu su nastupali Beatlesi, u svojoj prvoj postavi – napominje.
Inače, u nekim glazbenim krugovima navodi se da je Kaempfert imao ulogu u usponu Beatlesa koje je 1961. angažirao da nastupe s Tonyjem Sheridanom na albumu “My Bonnie” u Hamburgu. Kaempfert je potpisao ugovor s Beatlesima i s njima snimio dvije pjesme. U to je vrijeme u Njemačkoj nastupao i Ivo Robić nakon čije je smrti 2000. godine ostala velika praznina.
– Usuđujem se reći da nakon Ivine smrti još nisam vidio pravog nasljednika u tom žanru. On je doista bio hrvatski Frank Sinatra – zaključuje Majnarić.
VIDEO Kate Middleton otkrila tajnu svoje vitke linije: Redovito vježbam, a s djecom skačem i na trampolinu