Dok neke mame svaku nedjelju imaju rezerviranu za druženje s obitelji, voditeljica RTL televizije, 30-godišnja Antonija Stupar Jurkin taj dan radi punom parom. Zaštitno lice emisije “Exkluziv vikend” ima malo drugačiji životni ritam i u njemu se, kaže, zasad odlično snalazi. Pet dana u tjednu posvećena je svojoj jednogodišnjoj jedinici Paoli, koja je postala prava mala šefica u obitelji.
– Paola je baš svoja! Nije ni na mene ni na tatu. Ponosna sam mama jer je jako napredno dijete, priča i sve razumije. Nedjeljom, kad sam na poslu, čuva je tata, a kad on ne može, uskaču bake. U veljači je proslavila prvi rođendan. Nije to bila velika proslava jer Paola još nema svojih prijateljica. Ovaj put smo tortu naručili, a sljedeće se godine možda odvažim pa je sama napravim – iskrena je Antonija.
Jedna od najljepših televizijskih voditeljica priznala nam je kako je na malim ekranima završila igrom slučaja, i to na nagovor jedne svoje prijateljice.
– Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da mi je ta audicija na RTL-u bila najhrabriji životni potez. Nisam baš vjerovala u sebe, no imala sam sreće. Danas obožavam posao kojim se bavim. A moram priznati da sam se u životu htjela baviti svačim. Prvo sam htjela biti manekenka pa sam nekoliko mjeseci radila u Milanu, nakon toga sam išla u glumačku radionicu, završila sam i tečaj za stjuardese. Da nije bilo televizije, zasigurno biste me viđali na avionskim letovima – kaže Antonija.
– I dok sam bila dijete eksperimentirala sam s raznim slobodnim aktivnostima. Bila sam vrlo živo dijete i jako društvena. Plesala sam, bavila se atletikom, trčala, skakala u vis, čak i gađala iz zračne puške. Tata mi je lovac pa me naučio. I bila sam prilično dobra u tome – kroz smijeh je rekla voditeljica dodajući da je itekako svjesna jedne činjenice:
– Izgled mi je pomogao u životu, neću to poreći. No, to ne znači da se nisam borila, samu sam sebe uvijek gurala naprijed. Nije mi trebao netko da mi da vjetar u leđa. Kad nešto zacrtam, onda to i napravim, nema te sile koja će me zaustaviti. Jako sam tvrdoglava osoba, to najbolje znaju moj suprug i obitelj – objašnjava Antonija. Prva velika ljubav dogodila joj se u prvom razredu srednje škole i pretvorila u najljepšu ljubavnu priču.
– Više ni sama ne znam koliko smo godina Ivan i ja zajedno. Čini mi se oduvijek. Poznajemo se od malih nogu, zajedno smo odrastali u Odri, no nismo se igrali kao djeca jer je on bio dvije godine stariji od mene. Zbližili smo se u gimnaziji. Ako me pitate čime me privukao, reći ću – svime. I nisam pogriješila kad sam pomislila da je on onaj pravi za mene. U ovih trinaest godina koliko smo skupa dogodilo nam se toliko lijepih stvari. Nismo materijalisti, ne trčimo za novcem, najvažniji su nam naš obiteljski sklad i sreća – objašnjava Antonija. Na pitanje što je Ivan najljepše učinio za nju otkako su zajedno, kroz smijeh odgovara:
– Žena sam kojoj su važne sitnice. Nekome drugom to ne bi bilo ništa posebno, no meni je super što mi muž svako jutro odlazi po svježi kruh i namirnice za doručak. Takve male stvari me baš vesele – priznaje. S kuhačom u ruci, kaže, još se nije posebno iskazala. Kuha tko stigne, a najviše pomažu bake. Za razliku od gastronomije, Antonija bi o majčinstvu mogla pričati satima. Paola je njezin centar svijeta.
– S obzirom na to da imam dovoljno vremena za svoje dijete, dan nam rijetko prolazi u žurbi i nervozi. Popustljiva sam i smirena mama, ali pritom vrlo pedantna. I naravno da sam zabrinuta oko svega, ali mislim da je zabrinutost kod majki sasvim normalna stvar, to se i ne treba naglašavati. Paola je super dijete, ima svoj ritam i nije previše zahtjevna. Najvažnije je od svega da hoće slušati. Ponekad ima i teških trenutaka kad bih se od muke najradije uhvatila za glavu, ali su vrlo rijetki. Ujutro idemo u šetnje prirodom, igramo se, čitamo, pjevamo. Kao i svaka mama, ponekad pretjerujem u kupovini dječje robice. A tko bi mogao samo proći pokraj tih slatkih stvarčica u dućanu – iskreno će Antonija. Posljednjih je mjeseci uz posao i majčinske obaveze ipak uspjela odvojiti neko vrijeme samo za sebe.
– Sve su mi prijateljice posljednjih mjeseci postale mame, tako da imamo tema za razgovor kad se nađemo na kavi. Osim toga, Ivan i ja izdvojimo i trenutke samo za sebe, odemo u kino ili na bazen. Organizirani smo. Kad mi treba pomoć, znam da mogu računati na svoga supruga. Naravno, ni kod nas nije uvijek sve idilično. I mi se ponekad svađamo kao i svi drugi bračni parovi. Idemo dan za danom. I mene uhvate moje žute minute kad se nekako moram osloboditi negativne energije koja se nakupila u meni zbog nečega. Tada plačem, vrištim kad mi dođe ili jednostavno odem s frendicama na kavu, i to je to – otkriva Antonija. Iako se u životu ne drži principa, jednog majčina savjeta uvijek se sjeti.
– Osmijeh i lijepa riječ sva vrata otvaraju. Iz iskustva znam da je bila u pravu.
jako organizirana žena ...