Glamur, konji, jahači s palicama, šampanjci Veuve Clicquot... Da su svežnjevi novca u džepovima, osjetio bi se i miris novca na rovinjskoj plaži Porton Biondi. Ali novac je u bankama. No ovi ljudi troše, nije da samo gledaju kako im bankovni računi rastu. Ispred polo-igrališta parkirani su Bentleyi, na rukama skupocjeni Rolexi i Hubloti, a u konjušnici konji vrijedni milijune eura...
Za stolom, u bijelim kožnim foteljama, sjede Večernjakov novinar i prvi igrač turnira Uwe Zimmerman, gospodin koji se u ove dvije godine prometnuo u frontmena Rovinj Beach Polo Cupa.
– Sine, donesi nam dva macchiata – kaže sinu Maximilianu, s kojim igra za momčad – Bentley. Dečki su u majicama s ružičastim kragnama, brane titulu od prošle godine. Aktualni prvak stiže s kavama, a otac Uwe govori:
Top uvjeti – u rangu Dubaija
– Sjećam te se od lani... Ali ove godine turnir je na najvišem svjetskom nivou, igralište je poput najmodernijih u Europi. Uostalom, ovako na pijesku, igramo i u Dubaiju – veli Uwe.
Upravo su se vratili iz Južne Afrike, gdje su na turniru igrali s ljudima koji se bave...
– Dijamantima. Igraju kraljevske obitelji. Pa polo igra i Sylvester Stallone. Igrao sam i s Tommyjem Leejem Jonesom, ali i vlasnikom Coca-Cole... Ali, štos je pola druženje. Obiteljska atmosfera. Pa evo, igraju oba moja sina, ali i supruga Kristina – kaže Uwe.
I – tko je najbolji, pitam dok gledamo otvaranje turnira.
– Kod nas doma? Pa ja! Polo mogu ravnopravno igrati i stari i mladi. Znaš, neki konji su nam zaista i postali poput obitelji. Nakon 20 godina, koliko imam neke konje, ostaju kod mene. Ne mogu više sudjelovati u utakmicama, ali zbližili smo se, ne bih mogao bez njih. Brinut ću o njima sve do kraja – kaže, a ja pitam koliko su stari ovi konji na kojima u Rovinju igra polo:
– Od četiri do petnaest godina.
A kad osvojite turnir, što dobiju životinje za nagradu prvaka. Vama pokal, a njima?
– Mrkva! I to najveća vreća koju možemo pronaći. Znaš, zanimljivo je da postoje tri Hrvata koja igraju polo. Stranih su korijena, a jedan je čak i predsjednik polo-saveza Meksika. Ima čovjek hrvatsku putovnicu. Pa i ja se trudim promicati zemlju u svijetu, evo sad sljedeći turnir na koji putujem, u New York, igram u SAD-u za momčad “Rovinj”. Neka se čuje za ovo divno mjesto... – kaže Zimmerman, a mi pitamo dalje pa nas zanima mogu li polo igrati i ljudi koji nisu ekstremno bogati?
– Evo, igračica Alexandra Bencikova, direktorica je u jednoj banci u Slovačkoj. Sport jest za elitu, šik je, skup... Ali samo zato što je potrebna logistika. Konji, putovanja, igrališta, protivnici koji si to mogu priuštiti. Ali nije samo za bogate, i oni s manje novca mogu se okušati. Ipak, nije kao nogomet koji mogu igrati svi, ili tenis. Čak je i golf pristupačniji. Polo je tu ipak najekskluzivniji. Nikad to neće biti sport za mase...
Govori kako su pravila teška, kako je prve tri godine igrao a da nije uspio sve pohvatati. Slična su kao u prometu, postoje pravila prolaska, nema presijecanja linija.
– Arena je puno manja od one na kojoj se igra veliki polo pa svi mogu vidjeti izbliza što najbolji na svijetu mogu napraviti, njihovu vještinu i umijeće – kaže jedan od najboljih polo-sudaca Mark Holmes i dodaje:
Skupa posudba iz Berlina
– Pa i prekršaj se sudi prije nego što se dogodi. Jer da se dogodi, a konji mogu doseći i 50 kilometara na sat, bio bi to kraj. Konj ima 500 kg, igrač još 70, a kad bi se sudario, ma neću ni pričati...
Za stol sjeda i čovjek koji je u Rovinj došao čak iz Brazila. Marcus Schalldach. Iz iste je momčadi kao otac i sin Zimmerman. Bentley.
– Od Sao Paula do Frankfurta otprilike 14 sati, pa još malo više od sat vremena do Zagreba. Prvi sam put ovdje, ali pričalo mi je društvo da će mi se put isplatiti – govori dok skida polo-kapu i naočale.
– Brazilac sam, ali nikad nisam bio dobar u nogometu, malo nas je takvih kojima je nogomet problem – smije se.
– Problem je bio samo dovesti konje iz Brazila do Rovinja. Samo je avionska karta, za jednog konja, oko 10 tisuća eura. A za utakmicu trebaš imati pet ili šest konja. Jer jedan može igrati najviše pet minuta. I onda smo se snašli pa unajmili konje u Berlinu za otprilike tisuću eura dnevno po grlu.
Nastavljamo dalje s pitanjima o cijenama konja, a on kaže:
– Kreću od 20-30 tisuća eura. Nije to kao u konjičkom sportu, recimo skakanju preko prepona, gdje imaš jednog konja pa je on zvijezda, spektakularan, takvi znaju stajati i više od milijun dolara. Polo se može igrati dugo. Počeo sam s 35 godina, danas imam 46. A čovjek u Brazilu, moj poznanik, igra s 84 godine! Ima jedan mlađi, njemu su 82. Ma dok god možeš jahati, možeš i igrati. Uglavnom, baš je bio i princ Harry u Brazilu na turniru, igrao sam u momčadi protiv njega...
Ima li kakvih anegdota s turnira?
– Ponekad, kada su zaista turnir napeti, velika rivalstva, onda čak znaju i spavati u konjušnicama kako rivali ne bi omamili konje preko noći, dali im neki lijek koji bi ih usporio... U Rovinju, naravno, toga nema. Tu smo svi obitelj...
Prije početka turnira u gužvi, na tribinama, čekala se najveća zvijezda. Ove godine na turnir nije došla gospođa Trump, ali je dolazak na natjecanje koje traje do nedjelje najavila grofica Eilika Habsburg, a u subotu navečer koncert će održati Tony Hadley.
Konačno, ovaj turnir, osim elite, zapravo je pozivnica u naš istarski biser.
– Hoteli su puni, najbolji Monte Mulini i Lone. Samo ovaj vikend imat ćemo 6000 noćenja. A polo-turnir, to je ono što u ovom gradu želimo. Vrhunski turizam, a polo je pun pogodak... – kaže David Flam, jedan od direktora Maistre.