Tajanstveni lovac iz Potjere naučio pisati s 4 godine, a jedna greška ga je skupo koštala

U “Potjeri” možda jest najmlađi stažem, ali po dobi Mladen Vukorepa najiskusniji je lovac popularnog kviza. U duši kvizaš pun znanja, a po zanimanju inženjer elektrotehnike. Odmalena je, kaže, bio napredniji od prosjeka te je uz minimalnu pomoć već s četiri godine čitao i pisao.

– Puno toga u školi lako mi je polazilo za rukom, što je dvosjekli mač jer neće sve stvari u životu biti lake i neki se odlikaši znaju saplesti već na prvoj većoj životnoj prepreci. Kao klinac bio sam zaigran i radoznao, a radoznalost je najvažnija osobina svakog kvizaša – započinje samozatajni Vukorepa, kojeg često opisuju kao introverta. I on je pandemijske dane proveo radeći od kuće.

Premda je iza njega gotovo sto epizoda omiljenog kviza, i danas se sjeća prvog snimanja “Potjere”.

– Bio sam prilično ukočen i zaokupljen svim detaljima na koje moram paziti; kako i kojom brzinom ući kroz tunel, kako sjesti, koliko i kada govoriti, kamo gledati, paziti na svjetla, jingleove, ne govoriti prerano, probati reći nešto pametno i duhovito mimo samog odgovaranja na pitanje... – prisjeća se snalažljivi lovac, koji pritom otkriva da je Tarik bio vrlo susretljiv i pomagao mu da preživi vatreno krštenje. Na naše pitanje kako sada gleda na promjenu voditelja u kvizu, odgovara samo s pohvalama – i Tarik i Joško odlični su voditelji, iako su različitih osobnosti.

– Mislim da se Joško dobro snašao jer je broj njegovih kritičara nakon prve emisije bio bitno manji nego nakon najave da će zamijeniti Tarika – objašnjava Vukorepa koji, priznaje nam, i dan-danas iz navike umalo pozdravi Tarika umjesto Joška. Imao je prilike susresti se s boljim i lošijim kvizašima, ugodnijim i neugodnijim suparnicima, ali više ne broji jer, kaže, sad ih je već gotovo 400.

– Moram priznati da mi većina protivnika ne ostane u sjećanju. Ostanu najviše oni čiji su nastupi bili jako dobri, jako loši ili jako zanimljivi na neki način... a posebno oni iz emisija s dramatičnim završnicama, bilo u moju, bilo u njihovu korist – kaže nam Vukorepa, koji svakom natjecatelju pristupa ljudski, nikad nikoga ne omalovažava, a tome ga je naučio pokojni Mirko Miočić, čija je treća obljetnica smrti bila 15. ovog mjeseca. – Mislim da je posljednji susret s njim bio na jednom pub-kvizu u Zagrebu, a kad sam saznao za Mirkovu bolest, povremeno bismo se čuli telefonski. U našem posljednjem razgovoru nagovarao me da se konačno prijavim kao natjecatelj u “Potjeri”, na što sam mu odgovorio da čekam da se on vrati u emisiju... – prisjeća se 51-godišnjak i nastavlja: – Nažalost nikad nije. Mirko je kao osoba bio jednostavan, pristupačan i društven, a kao kvizaš briljantan i vrlo nezgodan kao protivnik – opisuje ga nostalgično samozatajni lovac, čiji je put na toj šarolikoj sceni počeo još u trećem razredu srednje škole na “Brojkama i slovima”. Tada nije bilo interneta, a na TV-u su se vrtjela samo dva kanala i nije bilo lako doći do informacija kao danas. – Sada je to bitno drukčije, a stvorila se i kultura pub-kvizova čime je drastično narastao broj igrača, razina njihova znanja, a samim time su i pitanja postala teža. Pravi igrač nikad nije zadovoljan postignutim znanjem i uvijek želi naučiti nešto novo. A naslovi dođu kao posljedica tog stečenog znanja, uz nešto sreće koja je i ovdje potrebna – zaključuje Mladen, prisjećajući se jedne skupe greške s natjecanja zbog koje je s tročlanom ekipom izgubio čak 40 tisuća kuna per capita.

– U finalu su bile tri vrhunske ekipe, a uz mali broj pitanja svako je moglo biti presudno. Zbog krivog odabira, umjesto prvog, na kraju smo osvojili treće mjesto – pomalo tužno priznaje, a na pitanje partijaju li kvizaši više nego što bi itko rekao ili je za taj dojam zaslužan njegov kolega Dean Kotiga, smije se. – Ne znam što se vama čini i kakve predrasude imaju ljudi prema kvizašima. Među nama ima i partijanera i introverta. Mislim da se kod „zablude“ ipak radi više o ovom drugom. Dean živi „200 na sat“ – pripominje Mladen, a o jedinoj lovkinji Morani Zibar ima samo riječi hvale.

– Moranu sam poznavao i prije nego što sam se priključio ekipi “Potjere”, a prijateljstvo se produbilo kad smo postali kolege. Ne srećemo se često mimo kvizaških prigoda, ali kad se to dogodi, uvijek se dobro zabavimo – govori lovac. Kad je riječ o gorućem aktualnom pitanju o čipiranju i cijepljenju, ima jasan stav.

– Cjepiva, kao i bilo koji lijek, mogu imati i nuspojave. Ono što je bitno jest to da lijek puno više pomaže nego odmaže. Teorije zavjera kreću se u rasponu od potpuno nevjerojatnih i karikaturalnih do nekih koje nisu nemoguće. Nastojim kritički odvagnuti svaku informaciju na koju naiđem, a to preporučujem i drugima – staloženo poručuje. Potezom kolege Sučevića Međerala, koji je nedavno osvanuo na listi kandidata Radničke fronte koja ide u utrku za parlament, iskreno je ostao zatečen.

– Iznenadilo me njegovo aktivno uključenje u politiku premda je i prije pokazivao simpatije prema toj političkoj opciji. Izgleda da se stanje u Hrvatskoj vraća u „normalu“ s obzirom na teme kojima se političari opet bave – objašnjava i na naše pitanje smatra li da će zbog toga Krešo imati problema na HRT-u vješto odgovara: “Iskoristit ću najčešći odgovor u ‘Potjeri’ – dalje”. Na samom kraju razgovora osvrnuo se na “novo normalno” zbog pandemije i njezina utjecaja na sve nas. – Neke će se stvari sigurno promijeniti. Ja sam se naivno nadao da smo izvukli neke pouke iz ovoga te da ćemo se okrenuti budućnosti i promijeniti stvari nabolje, ali po jednom mojem ranijem odgovoru iz ovog intervjua čini se da nismo – tvrdi Mladen.