Nominacija me dirnula. Sebe nisam nikada doživljavao kao glumca koji će biti priznat nominacijama i nagradama i onda, kad te takva vijest dočeka zbilja nespremnog, prorade emocije. Pala je suza, priznajem, što ću… – iskren je Slavko Sobin kad ga se pita kako je doživio svoju nominaciju za Večernjakovu ružu.
Od koga u konkurenciji najviše strahujete?
Od uzora se ne strahuje, njima se teži. U nevjerojatnom sam društvu. Znaju oni svi koliko im se divim i više od nagrade želim s tih četvero ljudi što više u budućnosti dijeliti kadar.
Nominirani ste za ulogu u seriji Crno-bijeli svijet. 1984. ste godište, niste se ni rodili u vrijeme u kojem je Zagrebom palio lik koji glumite. Tko vam je dao najviše dragocjenih podataka o vremenu novog vala?
Nema te informacije koja mi je trebala, a koju Goran Kulenović nije mogao ispaliti kao iz topa. Naravno, pitao sam i roditelje, svako malo bih ih prekidao na poslu pitanjima tipa: “Ček, je l’ bi Žungul reka baza?” ili “Tata, daj neku sočnu psovku od tada…” Ali način na koji ti likovi, a s njima i Žungul žive, nije pitanje godine u kojoj se to događalo, nego stanja uma koje je bilo manje iskvareno silnom količinom informacija i brzinom dostupnosti… Baš mi se čini da se lijepo družilo.
Što vam iz razdoblja 90-ih, vremena kada ste vi odrastali, najviše nedostaje?
Djed i baka.
Snima se druga sezona serije. Kakav je tempo?
Za sad laganini. Ja sam na rasporedu intenzivnije od ožujka. Što je dobro jer puno se Žungul nešto pipka i skida da bi to snimao sada!
Znači li pojačan angažman u Zagrebu da ste se preselili iz rodnog Splita ovamo ili ne možete bez splitskih rituala?
Više vremena provodim u Zagrebu, ali jurim kući kad god mogu. U Zagrebu smo već, čini mi se, cijelu vječnost bez sunca, a to na mene kao Dalmoša stvarno počinje loše utjecati. U principu, dom mi je tamo gdje mi je posao, koliko god to strašno zvučalo. Ajde, smirit ću se za koju godinu, valjda.
Završili ste American Dramatic Arts u Los Angelesu. Kako ste završili na studiju u inozemstvu?
Slučajno. Guglao sam akademije po Americi i naišao na tu, prijavio se, prošao i o’šao. To je bilo prije mature tako da nisam ni išao na neki drugi prijamni.
Zašto ste se poslije diplome ipak vratili kući? Jedna scenaristica rekla vam je da se vratite u Ameriku sa 37 jer nitko ne piše uloge za 19-godišnjeg terorista...
Istekla mi je viza! A ovo drugo je istina! Izgleda da je bila u pravu jer počinjem dobivati tu i tamo neke manje uloge u američkim projektima. Pomalo… Znači još, koliko, šest godina lufta imam?
Vjerujete li u monogamiju i u vječnu ljubav?
Nije to pitanje vjeruješ li i ili ne, nego želiš li to. Ja želim. Ljubav zahtijeva neprestan rad, trud i ulaganje.
kako mediji u hrvatskoj od svih domaćih srba rade zvijezde..kao i u yugi...