Tatjana Jurić: Iz iskustva znam da s bivšima ne možeš biti prijatelj

Protekla godina za Tatjanu Jurić, nekada zaštitno lice RTL-a, bila je prilično burna i puna promjena. Veliki obrati odigrali su se i na poslovnom i na privatnom planu 30-godišnje voditeljice. Nakon deset godina televizijskog iskustva oprostila se od malih ekrana i “sakrila” iza radijskog mikrofona Hit FM radija, a nakon dugogodišnje veze sa sportskim menadžerom Nikkyjem Vuksanom zaljubila se u zagrebačkoga glumca Ivana Hercega. Nakon burnog puberteta i dvadesetih godina koje naziva razdobljem proizvodnje, Tatjana kaže kako joj se čini da će tridesete biti puno mirnije i opuštenije, a možda se i uozbilji.

Iza vas je deset godina televizijskog i godina dana radijskog iskustva. Koje su prednosti tih medija?

– S obzirom na to da smo svi sada većinom u ljetnoj dokolici, moram reći da mi je radijska produkcija omogućila da cijeli osmi mjesec budem na godišnjem, što mi se nije dogodilo u desetak godina rada na televiziji... Ta dva medija, koliko su različita, toliko su i slična, ali sama činjenica da u radijskom eteru informaciju ne moraš upotpunjavati slikom znatno olakšava posao. Ne zovu radio uzalud toplim medijem, uistinu je tako - brzo te osvoji. Prije godinu dana svi su mi govorili kako je neuobičajeno da netko s televizije želi na radio, ali veselila sam se novom poslovnom iskustvu i godinu dana poslije na radiju mi je zabavnije nego prošle godine u ovo vrijeme.

Što vam nedostaje s televizije?

– Fali mi posao televizijske produkcije sam po sebi, ali ne mogu reći da mi nedostaje ta ludnica. Televizijsko sam dijete i volim posao na televiziji, ali sada toliko uživam u četiri sata live programa na Hit FM-u da ne mislim previše na nju. Osim toga, bilo bi super kad bi svaki televizijski djelatnik imao priliku uvježbavati se i na radiju - to tako pospješuje javni nastup. Zahvaljujući treningu na radiju, danas sam u eteru puno razgovorljivija, što i ne čudi jer sam na televiziji uglavnom bila zatvorena u strogu formu. To je i bio jedan od razloga zbog kojih sam željela promjenu.

Koliko ste u ovih godinu dana imali gafova u radijskom eteru i koji su slušatelji najbolje zapamtili?

– Mislim da se svi sjećaju kad mi je u radijski eter pobjegla psovka... Kako je po novom konceptu radija voditelj u programu manje-više sam i realizator, odnosno tehničar, nije bilo nikoga da me kontrolira, što je prilično nezahvalno kad se tek učiš poslu, a nema nikoga da ti da konkretnije smjernice. No, nekako me od samih početaka rada u medijima prati učenje pred svima, uvijek u udarnim terminima, i mislim da je to odlično iskustvo. Danas na radiju nemam taj luksuz biti anoniman glas, zato sam od početka slušateljima pristupila kao nova u svemu i išla korak po korak. Slušatelji su to, sudeći po reakcijama, prihvatili, i to mi je drago!

Napunili ste 30 godina, primjećujete li neke promjene na tijelu koje vam se ne sviđaju i imate li želju promijeniti ih?

– Primjećujem da mi je moje lice poznatije nego ikad. Dvadesete sam provela vrlo intenzivno, što zbog faksa, što zbog ludog poslovnog tempa, a zbog svakodnevnog nastupa pred kamerama bila sam i pod teškim naoružanjem make upa. No danas sam zadovoljna ovime što vidim, nisam od žena koje se previše opterećuju modom i ljepotom, radije platim ratu svoga stambenog kredita.

Rano ste se osamostalili, kupili ste stan sa 23 godine i teško je povjerovati da ste prije toga bili velika buntovnica. Sjećate li se neke mladenačke gluposti?

– Osim što sam zahvalna što sam preživjela te godine, svojim bih roditeljima podigla spomenik. Protrnem kad se sjetim nekih situacija iz puberteta, primjerice, tati sam ukrala automobil i usred mećave, noću, krenula se pozdraviti s dečkom koji je išao u vojsku. A bila sam tek krenula na vozački i nisam baš vladala vožnjom. Kad se toga sjetim, protrnem, ali mama mi u šali kaže da će mi moja djeca sve to pošteno vratiti. No, kako sam se rano izludirala, rano sam se i posložila i krenula u odgovorniji život.

Rekli ste da ste od brata Miroslava naučili kako ustrajati u svojim planovima i biti disciplinirani. Kako vas je tome naučio?

– Već kao mala, gostujući na tadašnjoj televiziji Z3, zaljubila sam se u posao koji danas radim. Vrlo rano sam osvijestila čime se želim baviti i svu svoju energiju usmjerila sam prema tome. A kako sam odrasla uz brata sportaša koji je živio pravi disciplinirani sportski život, brzo mi je ta njegova ustrajnost pokazala da se uz rad i malo sreće želje ipak ostvaruju.

Sudjelovali ste u “Plesu sa zvijezdama”, jeste li nakon toga zanemarili plesni talent i objesili cipelice o klin?

– Objesila sam ih o klin iako sam htjela naučiti još dva plesa, jive i tango. Jive mi je dobro išao i odlično je odgovarao mom temperamentu, a tango je tako seksi i morat ću ga naučiti. Sve u svemu, ne bih više ponovila to iskustvo jer je iscrpljujuće - u 14 dana moraš svladati plesne korake koje profesionalci uče godinama, a uz moju bolesnu kralježnicu, svaki sam korak morala izvesti s puno opreza. Ali, bilo je prezabavno i rado se toga sjetim!

Nakon ispadanja rekli ste kako vam je intuicija govorila da ćete taj dan ispasti. Oslanjate li se često na intuiciju?

– Pamtim dvije velike stvari kod kojih nisam slušala samu sebe i pogriješila sam. Jedna je bila poslovna, a druga privatna. Zato danas volim i poštujem tuđe mišljenje, ali druge pitam tek kad se dogovorim sama sa sobom.

Volite putovati i upoznavati nove kulture i ljude. Postoji li neko mjesto kojim biste mogli zamijeniti Zagreb?

– To bi bilo jedno malo karipsko selo u kojemu imaš dojam da dan traje puno dulje, vrijeme stoji, priroda je božanstvena i tempo je takav da te ništa ne može izbaciti iz takta. Tamo bih pobjegla, ali samo povremeno jer ipak volim svoj Zagreb i život koji ovdje imam.

Prije pola godine izjavili ste da je prerano da procijenite u kojem smjeru ide vaša veza s glumcem Ivanom Hercegom. Što sada, nakon pola godine, možete reći o toj ljubavi?

– Nakon pola godine mogu reći da ne želim puno govoriti. Uz njegov ludi poslovni tempo s jedne strane i uz moj malo manje ludi te uz neke završne studentske obveze, uistinu idemo polako, koliko god to nekome bilo čudno, i još se upoznajemo. Mediji mogu to forsirati koliko žele, a mi ćemo i dalje svojim ritmom.

Jeste li s bivšim dečkima ostali u dobrim odnosima, je li to uopće moguće?

– Da ste me to pitali prije par godina, rekla bih da je i te kako moguće, ali sada mi se čini da sam bila u krivu. Imala sam samo tri duge veze, nikad nisam bila cura od velikih promjena i stvarno vjerujem da je ljubav nepotrošna kategorija. Iskustvo me dosad demantiralo, ali još slijepo vjerujem da postoji osoba koja će s tobom biti u dobru i zlu. Vjerujem u to, no ne opterećujem se time. Kako kažu puno mudriji ljudi, bolje putovati sam, nego s krivim.

Kad bi vam intuicija rekla da je dečko s kojim ste u vezi onaj pravi, biste li ga zaprosili?

– To sam već jednom učinila, ali iz čiste zafrkancije. Čak mi je i tata pomogao u toj akciji. Inače, i ljubavi i u poslu, pustila sam da mi sve odluke koje sam trebala donijeti dođu prirodno, da se dogode same od sebe. Netko kaže kako je bolje donijeti krivu odluku u pravi trenutak nego dobru u krivo vrijeme, ali ja nisam osoba od forsiranja i volim da stvari idu svojim tijekom. Ne stihijski, ali opušteno.

Maštate li o tome kako će izgledati vaša svadba?

– Ne, ni kao mala nisam maštala o tome i ne znam zašto se stvara velika frka oko vjenčanja. Možda na to tako gledam zato što sam godinama svaki dan nosila lijepe haljine i bila našminkana, sređivali su me, pa sam ja svoje svadbe u tom smislu odradila već puno puta i to mi ne bi bio stres.

Ne skrivate koliko vam godi promjena posla, ali razmišljate li o povratku na male ekrane u budućnosti?

– Trenutačno guštam u radijskom eteru, ali zašto ne? U budućnosti se vidim i u radijskoj, ali i u televizijskoj produkciji. Do nekih boljih televizijskih vremena, guštat ću u poslu na radiju.