– Ma kakva apokalipsa, to je sve predstava, ne vjerujem u proročanstva. Mi ćemo tog dana napraviti show za naše obožavatelje da se malo provesele u ova tmurna vremena. Nećemo raditi nikakav performance jer ne želimo kopirati druge izvođače. Bilo bi smiješno da nastupamo golih stražnjica poput članova Leta 3. Ipak su njihove guze njegovanije od naših – rekao nam je 34-godišnji pjevač TBF-a Mladen Badovinac. Naime, 21. prosinca 2012., kad prema mayanskom kalendaru završava jedna i počinje druga etapa svijeta, grupa TBF u Tvornici kulture sprema koncert na kojem će, bez sumnje, zapjevati i hit \"Smak svita\". Taj je koncert već rasprodan, a zbog interesa dečki su dodali i nastup dan poslije.
Nije htio biti arhitekt
Mladen priznaje da ga često gažiranje pomalo i zamori.
– Zna nas malo \"satrati\" nespavanje i duga putovanja, ali nikad ne dolazi do pada kvalitete izvedbe, barem ne s naše strane. Nekoliko puta nam se dogodilo da nestane struje ili neki luđak izreže kabel, ali takve nas nepredviđene situacije samo još više dignu. Tada urlamo bez mikrofona i sviramo akustični set – smije se pjevač koji dugogodišnji uspjeh na domaćoj estradi objašnjava uloženim trudom, ali i srećom.
– Nema kompromisa. Ne podilazimo publici. Radimo iz gušta i najbitnije nam je da se pjesme nama sviđaju. No i to ima svoj vijek trajanja jer jednom kad završimo album, više ga ne slušamo – kaže pjevač koji inspiraciju za stvaranje posuđuje iz raznih glazbenih žanrova. Odmalena ga je privlačila glazba. Iako su njegovi roditelji nadali da će krenuti njihovim stopama i postati arhitekt, poticali su ga da slijedi svije snove.
– Tata mi je kupio gitaru pa sam na njoj nešto drndao. To je bio prvi instrument koji sam primio u ruke i najdraži, ali nisam dobar gitarist. Eventualno mogu zabaviti petero ljudi na rođendanu – govori Mladen. Iako ga danas znamo po žestokim rimama koje baca s bine, pjevač je u mladosti imao drukčije hobije. Roditelji su mu stalno radili, ali na sreću baka je živjela u blizini.
Rockom protiv nježnosti
– Odrastao sam uza žene, dvije sestre i rodice, pa sam bio osuđen na igru s curicama. Zahvaljujući njima naučio sam igrati i gumi-gumi, ali nisam bio dobar u tome – smije se. Bio je povučeno i sramežljivo dijete i trebalo mu je vremena da se naučio opustiti uz ljude.
– Nisam se želio gurati i nametati. Znao sam se prepustiti tuđim mišljenjima i stavovima, ali jednog dana takav život je postao suviše naporan za mene. Lupio sam šakom po stolu i odlučio \"rokati\", a taj stav se prenio i na ponašanje na bini – kaže pjevač kojeg žalosti što na estradi ima tako malo dobrih bendova.
– S obzirom na to koliko ljudi svira, očekuje se više impresivnijih stvari, a glazbenici izdaju albume s jednom dobrom pjesmom – kaže Badovinac koji za doček s momcima iz TBF-a nastupa na splitskoj rivi.
NEMA NAM POMOĆI, No.:1