Tekst je zaboravljao kada su mu u publici sjedili roditelji i brat

Mamin odgovor kako i glumci primaju plaću bio je dovoljno poticajan tada šestogodišnjem Kristijanu Ugrini da odlučno izjavi kako će i on biti glumac.

– Dok smo brat i ja doručkovali, mama nas je bez našeg znanja snimala i te snimke slali smo djedu s tatine strane koji je 1954. emigrirao u Čile. Na jednom od tih audiozapisa je i moje pitanje dobivaju li glumci plaću za svoj rad. Kad sam doznao da dobivaju, odmah sam znao čime se želim baviti – prisjeća se Kristijan djetinjstva koje je proveo na zagrebačkom Gornjem gradu i Trešnjevci. Njegovi roditelji zaljubili su se jako mladi i vjenčali se. Kiki se rodio tjedan dana prije 20. rođendana svog tate. Mladi bračni par često se selio iz jednog podstanarskog stana u drugi, a činjenica da imaju dva mala sina nije se sviđala svim stanodavcima.

– Kako su nas često izbacivali, došli smo na Gornji grad živjeti kod mamine tete koja je meni bila moja treća baka. Smjestili smo se u jednu sobu koja je danas dječja soba mojih klinaca – govori glumac prisjetivši se još jednog detalja iz ranog djetinjstva. Sjetio se kako su stvari na Trešnjevku selili u tada popularnom fići obiteljskih prijatelja, a posebno mu se u sjećanje urezalo kako je u jednoj turi vožnje od centra do Trešnjevke fićo bio pun samo njegovih i bratovih igračaka. Iako je prije upisa u osnovnu znao što će biti kad odraste, roditelji su ga odlučili tek s deset godine upisati u učilište u Zagrebačkom kazalištu mladih.

– Roditelji su odlučili kako u ZeKaeM mogu ići tek kad budem mogao sâm ići tramvajem do centra. Tata me jednom doveo, pokazao mi je gdje je kazalište i platio prvu članarinu i to je bilo sve jer bilo je pravilo da, ako igraš u profesionalnim predstava, nemaš honorara, ali ne moraš ni platiti članarinu. Ja sam odmah upao i samo jednu članarinu sam platio – kaže Ugrina. Prvu filmsku ulogu dobio je već sa 12 godina u Zafranovićevim “Večernjim zvonima”. Priznaje kako ga je trema znala svladati na pozornici i to samo kad je znao da ga u publici gledaju roditelji i brat Robert. Tekst je tako zaboravio na jednoj smotri kada je s dramskom skupinom u osnovnoj školi glumio u predstavi “Sadako hoće živjeti”.

– U toj predstavio jedino sam ja imao tekst, dok su ostali oko mene samo nešto radili rukama i u jednom trenutku zablokirao sam i rasplakao se. Publika je zapljeskala, ja sam se pribrao i nastavio dalje. Tekst sam zaboravio i na prijamnom za Akademiju, ali sam tada odigrao na kartu značajne pauze i tako prikrio da sam zaboravio tekst – ispričao je neke od anegdota iz svog 30-godišnjeg staža na kazališnim daskama. U srednjoj školi Kristijana je lakše bilo naći u školskom dvorištu nego u klupi, no to se nije previše odražavalo na konačan uspjeh, iako mu se dogodilo i popravni ispit.

– Morao sam ići na popravni iz latinskog jezika. Tada smo znali odgovarati uz pomoć malog mikrofona koji bi se stavio u uši i morao se podesiti na određenu frekvenciju na walkmanu. No, meni se ta frekvencija zdrmala na putu od klupe do ploče i na kraju sam slušao Nove fosile dok sam odgovarao i naravno – pao sam, ali sam na popravnom dobio tri – kroz smijeh govori glumac. Akademiju je upisao iz drugog pokušaja. S Mladenom Vulićem i Marijem Mirkovićem završio je u klasi Toma Durbešića koji mu je uz Zvjezdanu Ladiku bio najznačajniji mentor u otkrivanju glumačkog svijeta.

– Sjećam se da smo svi bili dugokosi na klasi i zahtijevali su od nas da se ošišamo kao da idemo u vojsku, ali mi smo iz dišpeta to odbili – veli Ugrina. Prvu značajniju ulogu ostvario je u filmu “Priče iz Hrvatske” redatelja Krste Papića. Ipak, i danas ga svi najbolje pamte kao voditelja dječje emisije “Hugo”.

– Moj sin Kosta Kai rodio se mjesec dana prije nego što se “Hugo” počeo prikazivati, tako da su on i godinu dana mlađa Korana prošli sve faze emitiranja “Huga”. Kad sam dolazio po njih u vrtić, svi bi klinci nasrnuli na mene i Korani i Kosti nisam mogao ni cipele zavezati. Njih dvoje čekali bi sa strane dok ta nevera ne prođe i tata se vrati. Uslijedila je faza hvalisanja s upitom: “Je l’ znaš ti tko je moj tata”, a završilo je s time da bi me Korana, dok bismo šetali ulicom, zezala. Doviknula bi mi: “Ej, Hugo, mogu li se slikati s tobom” – ispričao je Kiki.

Šesnaestogodišnji Kosta Kai i petnaestogodišnja Korana iz Kristijanova prvog braka s glumicom Ksenijom Marinković danas su u dramskoj skupini ZeKaeM-a i osim glume privlači ih glazba. U osnovnoj glazbenoj školi završili su klavir, Kosta svira u tri benda, a Korana sve više pokazuje interes da nauči svirati saksofon, dok najmlađa Marijeta pokazuje interes prema plesu, glumi, ali izrazila je želju biti i frizerka poput mame Tamare Punde, s kojom je Ugrina u sretnom braku od 2007.

Dječje okruženje kod kuće i na poslu održavaju veseli duh glumcu i potiču ga na kreativna razmišljanja. Iz jednog takvog rodila se i ideja o predstavi “Bonton”, zbog koje je nakon Huga dobio i novi nadimak – Bontonček.