'Kad ćeš se udati, roditi... Borim se s predrasudama odmalena'

Martina Validžić, dugogodišnja novinarka HRT-a, svojom svestranošću i posebnim pogledom na svijet svoje brojne priloge čini uvijek jednako zanimljivim. U zabavnom je programu niz godina, no i dalje s jednakim žarom, entuzijazmom i ljubavlju radi ovaj specifični posao. Na taj način specifična je i nova emisija HRT-a “Žene povjerljivo”, čiji je autorski tim istaknuo kako je stvaraju žene za žene te će biti posvećena – ženama.

Upitali smo Martinu postoji li nešto što žene zaista dijele isključivo sa ženama, područje koje je muškarcima zabranjena zona.
“Iako u emisiji govorimo o nekim samo ženskim temama, poput menopauze, ona je odlično TV štivo i za muškarce. Kolege kamermani najbolji su mi dokaz: svaki put mi jedva čekaju komentirati emisiju. Gušt mi je raditi u ovoj emisiji jer je stvaraju sjajne žene kreativke bez dlake na jeziku, tako da ćete svašta još hrabroga čuti u idućih desetak utoraka. Moja se rubrika zove ‘Žena s terena’ i u njoj u prvom licu prolazim kroz zadane teme ili razotkrivam sebe, što nije nimalo lako. No popričala sam sama sa sobom i upitala se: ‘Martina, kako možeš očekivati od drugih da ti se otvore ako ti svoje kosture u ormaru držiš pod lokotom.’ U svakom slučaju, intrigantno i drukčije od svega što sam dosad radila.”

I sama se u životu i karijeri susretala s predrasudama baš iz razloga što je žena te kaže kako se danas s tim itekako zna nositi.
“Kad ćeš se udati, kad ćeš roditi, kad ćeš smršavjeti, zašto ne skratiš kosu, zašto si stalno u crnom, kad ćeš odrasti? Otkad sam se u osnovnoj školi gotovo preko noći izdužila u visoku djevojčicu, doživljavam predrasude zbog oversized izgleda. Kasnije su došle predrasude zbog odijevanja, jer ne može djevojka koja se fura na rock biti TV lice, a kad spojiš tjelesne dimenzije s jaknom rokericom – dobiješ veliko NE. Trebalo mi je dugo da uvjerim nadređene u svoje sposobnosti, iako sam kod nekih, neprežaljenih urednika poput Siniše Svilana i Joška Martinovića odmah dobila zeleno svjetlo. Valjda zato jer su i oni sami bili oriđinali”, govori Martina, koja smatra da na domaćim televizijama nedostaje reportera i voditelja s izraženom sposobnošću. “Često navodim primjer slavne trojke iz omiljene mi emisije ‘Top Gear’. Kod nas Jeremy Clarkson, Richard Hammond i James May ne bi tako lako dobili emisiju. Urednicima bi bili predivlji, a i nisu neki manekeni. Kod nas vrijedi pravilo – bolje da ne talasa. Čast iznimkama.”

Kako emisiju rade isključivo žene, nameće se i ono često pitanje o tome je li bolje raditi u isključivo ženskom, muškom ili miješanom okruženju.
Martina kaže kako joj je jedino važno da su svi profesionalci u svom poslu jer je neznanje i nedostatak iskustva kod osoba na visokim funkcijama ljuti i demotivira.

“Najbolja je kombinacija muške i ženske energije, zato mi u redakciji, za svaki slučaj, imamo Nou da nas iznivelira kad nas opere sinkronizirani PMS”, u polušali kaže Martina, koja na HTV-u bilježi već 15 godina rada.

“Došla sam na HTV prvo u redakciju legendarnog ‘Glamour Caféa’ urednika Siniše Svilana, zatim me i Joško Martinović vrbovao za svoje ‘Globalno sijelo’, pa su uslijedile emisije ‘Shpitza’, ‘Boje turizma’, ‘Osmi kat’, ‘Hrvatska uživo’, brojne ljetne emisije, i tako sve do danas, nema gdje me nema. Već sam osam godina na Drugom programu Hrvatskog radija, odnedavno i na Glasu Hrvatske. Novinarka sam, reporterka, sama svoja redateljica, scenaristica, radijska i povremena televizijska voditeljica. Televizijska renesansna žena. Još uvijek čekam da nadređeni nagrade moj dugogodišnji neprekidni trud stalnim radnim mjestom”, iskrena je Martina, koja već sada ima ideje za brojne projekte, od dokumentaraca, reportaža, pa čak i igranih filmova i videospotova.

“Ne znam ni broj scenarija i sinopsisa koje sam napisala za natječaje za nove emisije. Moj je mozak poput željezničkog kolodvora. Pet perona, nekoliko kolosijeka. Sve se može napraviti kao zanimljiva priča, svačiji je život zanimljiv, koliko se god nekome ne činilo tako. Samo je stvar tko prezentira priču. Zato je za televizijske novinare bitno da su vječito znatiželjni ekstroverti”, ističe novinarka koja nikada neće zaboraviti svoj najuzbudljiviji novinarski zadatak – Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, gdje je sa Sportskom redakcijom bila 40 dana i svakodnevno putovala iz grada u grad radeći reportaže i javljanja. “Bio je to odličan dril i iskustvo koje se ni sa čime ne može mjeriti”, kaže.

Martina je trenutačno i novinarka emisije #volimnedjelju te je radila u svim važnijim emisijama zabavnog programa HRT-a.
“Jedino me i zanima zabavni program. Ja sam kreativac, stoga me informativni program nikad nije privlačio. Teže je ljude zabaviti, nego informirati. A i živciralo bi me da moram nositi kostimiće, da ne smijem koristiti sleng i da se ne smijem nasmijati. I živcirali bi me političari.”

Martina je prije nekoliko godina napravila korake i na glazbenoj sceni s bendom Obrad Kosovac, a tu avanturu danas naziva eksperimentom.

“Žao mi je što nismo snimili dokumentarac o tom antibendu. Naime, već nakon druge svirke završili smo na duplerici jednih dnevnih novina, iako smo zvučali amaterski. No imali smo pomaknuti styling i scenski nastup, a i to što je jedna novinarka pokušavala pjevati u bendu zvanom Obrad Kosovac izazvalo je puno pozornosti. Primjer kako danas, nažalost, nije potreban talent za glazbu, već izgred. Nakon nekog vremena, kad smo se dovoljno izglupirali na svojim nastupima, došla je želja za stvaranjem glazbe, no niti sam poeta, niti ptica pjevica. Zato je završilo prije nego što je počelo. Jako sam samokritična i ne bih voljela nastaviti piliti po istoj grani ako ona nije dobra za potpalu vatre”, govori Martina, koju gledatelji pamte i po specifičnom modnom stilu.

“Ja imam stil?! Nisam to još znala o sebi. Moj je fizički izgled taj koji privlači pozornost. Ne opterećujem se modom, nosim ono što mi se sviđa. Ljeti sam bosonoga Indijanka, zimi Morticia Addams. Odijevam se prema raspoloženju, a jedino je pravilo koje slijedim – samo da nije bapski. Ni sa 60 neću poštivati modna pravila, ustvari, ta su mi najdraža za kršenje. Uniformiranost i sofisticiranost nisu moja šalica čaja”, zaključila je Martina Validžić.