Grgo Šipek, umjetničkim imenom Grše, 25-godišnji je reper iz Trilja koji je svojim posljednjim albumom “Platinum” oduševio domaću underground scenu (premda ona postoji samo u teoriji i daleko je od zapadnjačkog undergrounda). Glazbeni kritičari predviđaju mu sjajnu karijeru, a stotine tisuća novih pregleda njegovih pjesama na YouTubeu nezaustavljivo se nižu iz dana u dan.
Iskreno govoreći, nesvakidašnja je pojava da gradić poput Trilja, smješten u srcu Dalmatinske zagore, iznjedri nekoga poput Grše. To bi bilo otprilike jednako nekom suludom scenariju da se u Komiži rodi najbolji izvođač gange. Netipično, ali moguće! Grše je, naime, HC reper, njegov izričaj je tvrd, brz, agresivan i prožet old school beatovima. Rime su mu oslonjene ponajviše na socijalnu tematiku i surovi egzistencijalizam, iza kojih se nazire izrazita verbalna i intelektualna širina mladog čovjeka koji, stavljajući sebe u glavnu ulogu, iz prvog lica teži tome da brutalno iskreno i s prljave ulice odgovori na izazove suvremenog društva uvelike “inficiranog” drogom, oružjem, alkoholom, nasiljem i promiskuitetom.
A spotovi? Njihovo zaštitno lice su fantomke, teleskopske palice, agresivni psi, kalašnjikovi, ekipa iza žice... Nešto poput onih najjačih old-school spotova Eazy E-a ili DMX-a. Rekli bismo – tipično za repere, ali kod Grše je malo specifičnije to da se on u pjesmama na svome novom albumu ne izruguje, nije satiričan i nije proizveo ni jednu besmislenu pjesmu koja, eto, ima dobre rime i cool ritam pa bi kao takva bila namijenjena najširim masama. A to je, podsjetimo, također tipično za repere. Grše se ne libi napisati pjesmu posvećenu Bogu, a ni pjesmu “Suza” koja je u biti njegova autobiografija smirujućeg ritma i melankolične intencije i koja je, sudeći prema komentarima objavljenim ispod pjesme, rasplakala već na tisuće slušatelja.
Mladoga Gršu pitali smo kako je sve počelo. Kako izgleda njegov život?
– Nije bilo lako. Trilj je izrazito konzervativna sredina u kojoj, kao u svakom malom mjestu, postoje obrasci ponašanja i dogme u koje se trebaš uklopiti da bi te šira okolina prihvatila. Istina, nikad nisam doživio ili čuo otvorene ili neukusne negativnosti o sebi, ali kad sam počeo objavljivati prve pjesme iz žanra bilo je sasvim očito da me susjedi gledaju čudno. Bili su zbunjeni i pomalo sumnjičavi. Nije im bilo jasno o čemu ja to pjevam i zašto to radim. Ljudi u mome kraju na takav izričaj jednostavno nisu navikli. Ali danas je sve drukčije. Kad sam se probio valjda su shvatili da nešto i vrijedim. I dalje im ništa nije jasno, ali čitaju u novinama o meni pa to respektiraju. Ma volim ja svoj Trilj i Triljane. Trilj me rodio i ostat će mi uvijek u srcu – započinje Grše svoju životnu priču.
I pradjedovi bili glazbenici
Grše je po ocu inače Zagrepčanin, a majka mu je iz Trilja. Kad su mu se roditelji vjenčali, sporazumno su odlučili sagraditi kuću u Trilju i ondje zasnovati obitelj. Gršini preci po očevoj strani bili su talentirani glazbenici. Pradjed mu je bio prva violina u HNK Split, što je ujedno i bio razlog preseljenja sa sjevera na jug Hrvatske. Pradjedov brat bio je jazz-bubnjar, a Gršin djed, inače profesor povijesti, suvereno je baratao klavirom i harmonikom. Njegovo je odrastanje bilo, kaže, sjajno. Čisti zrak, nogomet, vesela djeca, domaća hrana i zelene livade. Međutim, sve se iz temelja promijenilo njegovim odlaskom u srednju školu u obližnji Sinj.
– Da, priznajem, bio sam nestašno dijete. Uhvatio me čudan pubertet i onaj klasični period samodokazivanja. Ne bježim od toga da sam svašta radio, sa svačim eksperimentirao, da sam se odavao porocima i da sam se, iako još uvijek mlad, nekih loših stvari nagledao za dva života. No, sve to posljedica je odrastanja i puberteta. Ni jednu sekundu života ne bih mijenjao jer su me sva ta iskustva obogatila, oživotvorila i oformila kao čovjeka. Mislim da nije problem pokleknuti u životu. Puno je veći problem ne dignuti se ili se barem ne pokušati dignuti – kazuje Grše koji danas živi u Splitu i ima zaručnicu.
U tom smislu ga pitamo vidi li se dugoročno u gradu pod Marjanom i kako komentira potentnu splitsku hip-hop scenu predvođenu TBF-om, Vojkom Vrućinom i Krešom Bengalkom.
– Split je predivan grad, cijeli život sam na neki način sanjao o životu u Splitu. Taj grad me fascinira, impresionira i jako motivira. Sunce, more, zdrav način života i urbana razvijenost. Taj grad ima sve. Mislim da mi ne treba ništa više – kaže Grše i nastavlja:
– Splitska hip-hop scena na mene je najviše utjecala. Kad bih trebao konkretno reći tko je to bio, onda su to nesumnjivo Dječaci i Kiša metaka. Fascinirale su me njihove rime i općenito način pristupa temama. Baš su bili osvježenje. S Vojkom Vrućinom sam u dobrim odnosima, puno mi znače njegovi savjeti i kritike. Nevjerojatno je iskren i direktan i to kod njega cijenim. Često njemu prvome pošaljem neku svoju pjesmu, a ako mu je loša, on bez problema kaže: “Stari, ovo ti je smeće”. Takvog prijatelja treba imati – kaže Grše, dodajući da je nakon lansiranja albuma “Platinum” s njim kontaktirao i Saša Antić, kantautor i frontmen TBF-a. Naime, u poruci mu je čestitao i poželio da sjednu na kavu što prije kako bi se upoznali.
Odgovarajući na pitanje o splitskoj i zagrebačkoj hiphop sceni, Grše odgovara:
– Neusporedivo je to, vjerujte mi. Mnogi misle da je splitska scena najjača na ovim prostorima, ali varaju se. Da, imamo i imali smo TBF, Dječake, Kišu metaka, Vojka V., Krešu Bengalku, Žuvija... Ali sve je to preslabo da bi se kompariralo sa Zagrebom ili Srbijom. Naš splitski rap je možda najprepoznatljiviji, ali zasigurno nije i najjači. U Zagrebu ili Beogradu ima puno više novca, puno više publike i puno više mjesta na kojima se može nastupiti. Uglavnom, scena je veća i jača. Ali kad bismo pričali o kvaliteti glazbe, onda je Split svakako prvak Hrvatske i Balkana. TBF je još 1990. povisio letvicu i standard hip-hop glazbe, a tu su letvicu kontinuirano podizali svi koji su nakon njih dolazili. Naše su rime literarno i stilski superiorne zagrebačkim reperima koji fokus uglavnom stavljaju na ritmiku i beat.
Split je pun droge i nasilja
Bila je to odlična prilika da ga pitamo je li (i koliko) TBF na njega uopće utjecao. Premda prema svom glazbenom narativu Grše najviše vuče prema Kreši Bengalki.
– Slušao sam i TBF, naravno, ali TBF nikad nije bio underground bend, a opet nije ni bend za široke mase, ali baš svi znaju neku njihovu pjesmu ili hit. To znači da su uspjeli, da dobro rade svoj posao. Zamislite samo, oni su već 30 godina na sceni i još djeluju. Dakle, TBF je kao takav stariji od mene. Nema se tu što reći osim veliki respekt Saši, Mladenu i Luki – kaže naš sugovornik.
A pitali smo ga i je li Split doista grad slučaj kao što se to često može čuti nakon uličnih obračuna narkomiljea.
– Od toga ne treba bježati niti to skrivati. Split je pun droge, nasilja i bandi. I o tome ja, recimo, pjevam kroz svoje rime. Na jedan način sociološki opisujem stanje kakvo jest u okolini koja me okružuje i makar ono bilo destruktivno, negativno, loše... Eto, mi reperi se time bavimo – kaže smiješeći se Grše.
Zanimljiva je činjenica da je Gršin brat bio bubnjar u uspješnom sinjskom rock-bendu M.O.R.T. Roditelji su, kaže Grše ponosno, od prvog dana stajali iza njega i njegovih ambicija.
– Imao sam sreću što su mi roditelji liberalni i imaju razumijevanja za mene i glazbu kojom se bavim. I danas su mi velika podrška i jako sam im na tome zahvalan. Nije sa mnom bilo lako, u pubertetu sam bio neshvatljivo tvrdoglav, ali oni su stalno bili tu. Namučio sam ih, priznajem.
No vratimo se glazbi. Gršina najslušanija pjesma zove se BADR HARI iz 2019. godine i na YouTubeu prikupila je četiri i pol milijuna pregleda. Ukratko, to je pjesma koja ga je najviše obilježila i dala naslutiti u kojem će smjeru krenuti. Međutim, boji li se da svojim rimama kakve postoje u toj pjesmi može negativno utjecati na slušatelje labilnijeg karaktera?
Nabrijani klinci
– Da, bojim se toga. Događa se često da mi nabrijani klinci šalju slike iz teretane gdje se nabrijavaju uz moje pjesme. Ne, ne i ne. To je pogrešno. Većina ljudi misli da ja u svakoj pjesmi i u svakom stihu opisujem sebe. Ne! Ponekad jesam, a ponekad nisam. To je sve pitanje umjetničke slobode. Jedina potpuno autobiografska stvar je “Suza” s novog albuma. Sve ostalo su razni miksevi u kojima sam inspiriran svojom okolinom, životom, ali i u koje unosim dosta fiktivnih elemenata kako bi se rime najbolje poklopile i kako bi se dobio što bolji izričaj i iskustvo slušanja. Klinci moraju shvatiti da ja i reperi općenito na ovim prostorima ne afirmiramo život o kojem pjevamo, već ga samo opisujemo jer nema tko drugi.
A može li živjeti od glazbe?
– Koronavirus je znatno utjecao na glazbenu i zabavljačku industriju. Preko noći se sve promijenilo. Ja sam uvijek bio u nekom pokretu, nastup, proba, koncert, Tvornica, Zagreb, Split, Dalmacija... Toga više nema, a to znači da više nema ni živog novca. Nikakve državne mjere nisam koristio niti me to zanima. U vrijeme one najžešće prošlogodišnje pandemije bio me zaposlio jedan prijatelj pa sam fizički radio da nadomjestim dio izgubljenih prihoda. Trenutačno imam prihode koji su otprilike ekvivalentni prosječnoj hrvatskoj plaći, dakle preživljavam i nadam se da će pandemija što prije završiti.
Grše je neposredno nakon srednje škole boravio i nešto više od godinu dana u Njemačkoj gdje je radio za jednu tvrtku koju drži Hrvat, a bavi se kontrolom leta u zračnim lukama. Što se dogodilo da je odlučio napustiti Njemačku?
– Brate, pukao sam. Eto što. Magla, kiša, hrpa ljudi, a nikoga ne znaš. Katastrofa. Radiš po 16 sati dnevno da bi doslovno imao za režije i nešto hrane. Kraj tebe nisu prijatelji ni roditelji. Osjećaš se poput robota kojeg melje stroj za mljevenje mesa. To nije imalo smisla pa sam se vratio. Nedostajao mi je rodni kraj, obitelj, moji ljudi...
Gršin album “Platinum” i pripadajuće spotove možete preslušati i pregledati na YouTubeu.
VIDEO Pogledaj i ovo: Grše nam je odgovorio na 10 brzopoteznih pitanja
Cim je reper znas daje mazlum bez mozga a tomu se vidi i na glavi.