Okosnicu zagrebačkog benda D.I.K. čine Zoran Brajević i Davor Matoš, dva prijatelja i suradnika koji su zajedno krenuli na svoje glazbeno putovanje. Prije nekoliko godina publici su se predstavili prvim singlom, u svojoj kolekciji imaju i jednog Porina, , nije im stran niti rad na filmskoj glazbi, a pišu i radio drame.
Kakve veze s njima imaju Mira Sorvino, Jon Bon Jovi, Ecija Ojdanić i Stefan Kapičić, pročitajte u intervjuu s ovim svestranim glazbenicima.
1.Tko se krije iza imena D.I.K.?
Davor Matoš: D.I.K. je dvojac koji se, bez obzira na različite glazbene afinitete, udružio u namjeri da publici predstavi pjesme koje nezasluženo već duže vrijeme ispunjavaju samo eter naših domova i sobe naših prijatelja. Rad u 4 zida je, zbog objektivnih okolnosti, trajao predugo. Naime, životne su nas priče odvele u različite zemlje pa se prvotna ideja o osnivanju benda i zajedničkom radu nije mogla ostvariti. Osim toga kontekst života kroz to vrijeme nije podrazumijevao isključivo bavljenje muzikom, pa se muzički angažman svodio isključivo na stvaranje. Prije izvjesnog vremena su adrese ponovo postale hrvatske pa je frekventnija i konkretnija komunikacija urodila iniciranjem D.I.K.-a.
Reakcije relevantnih osoba iz svijeta glazbe potvrdile su postojanje „onog nečeg“ u našem materijalu. Okidač izlaska pred publiku bio je Porin osvojen za soundtrack „Vjerujem u anđele“ u interpretaciji Olivera Dragojevića. Za prvi singl odabrana je maštarija o prekrasnoj glumici „Mira Sorvino“. Prihvaćenost prvog singla nas je ugodno iznenadila pa su uslijedila izdanja: „Seka“, „Sjajno“, „Tanki zidovi“, Tu je negdje tekla rijeka“, „Jon Bon Jovi“ i „Zauvijek“.
U D.I.K. riznici čeka velika količina kvalitetnog materijala da bude objavljena.
2. Možete li opisati vaš glazbeni put, od samih početaka, do rada na albumu i skladanju filmske glazbe?
Davor Matoš: Spomenuli smo da je rad daleko od ušiju publike trajao duži period i da se svodio na stvaralaštvo. U tom je periodu nastao velik broj pjesama koje nije jednostavno, iz perspektive autora, posložiti u cjeline, prioritizirati njihovo izdavanje… „Mira Sorvino“ je pjesma netipičnog teksta, zahtjevnije forme, i kao takva bila je zahvalna za inicijalno testiranje slušateljstva. To je pjesma koja se ne upija „na prvu“, ona gađa zahtjevnijeg slušatelja. Rezultat Mirina plasmana pred publiku nas je razveselio jer su reakcije pokazale da ljudi žele čuti neobičnu fantaziju o glumici koja već više od desetljeća nije u fokusu javnosti. Mira daje nadu da kliše o površnosti današnjeg vremena ipak nije univerzalno primijenjiv… bar ne na publiku D.I.K.-a… Spot je većim dijelom posljedica genijalnosti Toma Vujinovića (režija, montaža, specijalni efekti) i Damira Kudina (snimanje).
Kizo je predložio ideju psihića i pacijenta, no bez njihove dirigentske palice i realizacije atmosfera ne bi nosila tu presudnu dodatnu vrijednost. Divno je raditi sa ljudima koji u svakom trenutku (a snimanje nije trajalo kratko) imaju baš sve konce u svojim rukama, a istovremeno su spremni diskutirati o svakoj sugestiji ili ideji te istu nakon toga bezrezervno prihvatiti. Dobili smo spot koji sjajno pristaje pjesmi jer, kao i pjesma, nije na prvu, danas taj spot, nakon što sam ga desecima puta odgledao, doživljavamo ponovo na nove načine… Voljeli bi da u realizaciju budućih spotova svoje prste upletu ova dva majstora.
Logičan nastavak lansiranja singlova bio je izbor pjesme „Seka“. Bazičan ritam, melodijoznost i pamtljivost osigurali su Seki strelovit uzlaz zahvaljujući simpatijama radijskih urednika, pa plasman na HR Top 40 listu u drugom tjednu njena radijskog emitiranja smatramo dokazom da je izbor Seke za drugi singl bio odličan potez.
Audio zapis je dovršen u studiju Tonija Eterovića kojem zahvaljujemo na prijateljskom pristupu, sustavnosti, staloženosti, savjetima i sugestijama. Kompletan je proces stvaranja bio prožet Tonijevom izuzetnom profesionalnošću do samog dovršetka audio mixa. A spot… spot je bio posljedica okupljanja D.I.K.-a na Silbi, prekrasnom otoku zadarskog arhipelaga. Umjesto anegdota sa snimanja zanimljivost - večer prije no što je snimanje trebalo započeti ekipa se družila u silbljanskom okupljalištu u koje svake večeri dolazi svatko tko u tom trenu boravi na Silbi i željan je druženja. U društvu je bila djevojka naglašeno preplanula tena, obrijane polovice glave, obučena poput Indijanke sa velikom tetovažom preko cijelih leđa i jednom od najljepših osmjeha koje smo u životu imali prilike uživati.
U jednom trenutku večeri smo zaključili da čitavo vrijeme razmišljamo o tome da spomenutu djevojku angažiramo kao glavnu ulogu u spotu. Nakon razgovora s našom morskom vilom i njenog pristanka da se pridruži ekipi i sudjeluje u snimanju spota odustali smo od kompletne razrade spota koja je bila napravljena do tog trenutka i odlučili krenuti u spontano bilježenje trenutaka na raznim lokacijama po Silbi, a rezultat zabilježenog možete vidjeti u spotu pjesme „Seka“.
Godinu dana nakon objave odličnog singla "Sjajno", D.I.K. konačno izdaje i dugo iščekivani videospot! Priča je nastala u glavama režisera Luke Rukavine i snimatelja Damira Kudina. Dugo su se brusili detalji i bilo je sjajno kad se ekipa napokon okupila i kad je kamion pun opreme potrebne za zahtjevno snimanje “one shoot” spota bio istovaren na lokaciji. Kao glavni protagonisti spota pojavljuju se glumci Ecija Ojdanić i Stefan Kapičić, čiji su talent i profesionalnost oduševili cijelu snimateljsku ekipu. Mnogi će, nakon što odslušaju pjesmu o rastanku i pogledaju priču koja je prati, ostati zatečeni detaljima. Jesu li likovi muškarca i djeteta stvarni ili su tek imaginacija, jesu li nestali i postoje samo u njenoj glavi, smijemo li vjerovati u sretan završetak, postoji li kraj ljubavi ili je ona grubo prekinuta. Pitanja su to koja će si zasigurno postaviti svi koji pogledaju ovaj videospot.
Autor teksta i glazbe svih dosadašnjih singlova grupe D.I.K., kao i singla „Tanki zidovi“ je Zoran Brajević, a aranžman, produkciju i mastering „Zidova“ napravio je Jerko Marić. "Tanki zidovi" je projekcija svjeta iz perspektive nepoznate žene koju je napisao stranac s druge strane zida. „Pjesma je nastala prema stvarnim događajima. „Napisao sam je prije tri godine, a inspiracija je bila susjeda s prilično turbulentnim životom čiju sam priču slušao preko tankih zidova", otkrio je Kizo.
U singlu „Tu je negdje tekla rijeka“ D.I.K. dočarava slavi ljubav, a metafora tijeka i prolaznosti naglašena je bogatim aranžmanu za koji su zaslužni Toni Eterović i Zoran Brajević. Produkciju pjesme potpisuje Eterović, dok je redatelj videospota Ivan Lukić, kreativac od formata. Glavne uloge tumače bivša pjevačica našeg pratećeg benda i vođa beskrajno simpatičnog benda Izlet, Toni Kumerle.
Posljednji singl D.I.K.–a popraćen spotom jest "Jon Bon Jovi", šaljiva pop pjesma koja govori o želji da barem na jedan dan osjetimo kako je to biti u koži rock legende. Jon Bon Joviju je u to doba izlazio novi album pa smo se s njim dogovorili da požurimo sa izdavanjem singla kako bi mu pomogli oko reklame u Hrvatskoj. Na kraju smo ga uspjeli namamiti iz hotela uz pomoć ljepotice (Nika Gulin), oteti i odvesti na skrovito mjesto te ga prisiliti da sluša našu glazbu.
Vječno zahvalni Vedranu Ciprijaniću (Picksiebner) za perfektno utjelovljavanje Bon Jovia i sve ostalo čime je pomogao da spot bude sjajan!
Posljednji izdani singl je pjesma „Zauvijek“. Autor pronalazi osobu života i po prvi puta počinje rabiti vrlo kompleksnu vremensku kategoriju – zauvijek. Sve teče prema očekivanjima, no, kao što je navedeno u stihovima “dođi k meni, možeš piti, možeš jesti”, autor pod utjecajem aktualnih kulinarskih TV emisija, radi grešku i osobi života pripremi večeru. Iz njemu neshvatljivih razloga, ona nakon toga nestaje iz njegovog života. Autora nakon događaja hvata sjeta, te se vraća pisanju tužnije konotiranih stihova. Autor glazbe, teksta i aranžmana je ovaj puta Zoran Brajević.
O skladnjau filmske glazbe će Kizo...
3 . Zorane, dobotnik ste Porina za filmsku glazbu (film "Vjerujem u anđele"). Pripremate li slične projekte i suradnje?
Zoran Brajević: Takvi projekti su uvijek aktualni i meni izuzetno interesantni, međutim, moj angažman oko radio-drama te igrano-dokumentarnih emisija oduzima toliko vremena da, uz redoviti posao, vremenski gledano, jedva stignem spojiti kraj s krajem. No, iskreno, volio bih opet raditi na filmskoj glazbi.
4. Osim glazbu za bend i film, pišete i radio drame? Kako je to počelo?
Zoran Brajević: Počelo je baš onako kako je jednom počelo i pisanje glazbe: jer najradije radim baš one stvari koje ne moram raditi, tj., one stvari koje od mene baš nitko ne očekuje. No, to je tek drugi razlog. Prvi i glavni razlog je malo kompliciraniji i, u stvari, direktno je vezan za to koje me teme zaokupljaju u pjesmama... Iste one koje me zaokupljaju u životu, ali mislim da nije bitno koja je tema prisutna u pjesmi, već kako se s tom temom bavim ili nosim kroz pjesmu. E sad, (moj) glavni problem kod pjesme jest – u trajanju pjesme. U četiri minute treba stati sve: Uvod, zaplet, rasplet, poanta, a ne dao bog da se dogodi neki obrat, a istovremeno treba izbjeći banalnost i predvidljivost. Meni je to očajno teško, međutim kada vrtim radijske i televizijske kanale, primjećujem da i mnogi drugi autori imaju isti problem.
Malo mi je laknulo kada sam pročitao rezultate jednog istraživanja u Daily Mailu: „Danas pjesme traju duže nego pjesme iz druge polovice dvadesetog stoljeća! 1960. godine je prosječno vrijeme pjesme bilo tri minute, a danas, nakon cca. 55 godina, prosječno vrijeme pjesme poraslo je za čitavu minutu, pa u prosjeku pjesma danas traje – četiri minute.“ To sve što sam do sada rekao, samo znači da je moj problem, u stvari, globalni problem: Svi autori žele duže pjesme i – malo pomalo – to se ostvaruje. (Inače, sve je krenulo od one fantomske inkvizitorske odredbe prve Eurovizije iz 1956. godine: Maksimalno trajanje pjesme: 3 minute. Francuzi su već 1957. rekli da im je to premalo, ali Englezi ( a tko drugi) su inzistirali na 3 minute…)
No, uglavnom, i tako sam došao do radio-drame jer ona, u startu, traje 45 minuta. U zabavnoj glazbi, onim gore navedenim – malo pomalo – tempom, taj će luksuz autori imati tek u cca. 3996. godini.
I tu je odgovor na pitanje: Koje me teme zaokupljaju? Pa čak i ako fulam temu, u 45 minuta mogu promijeniti temu. Zato volim radio-drame. Iskreno, tu slobodu bih htio imati i u glazbi. (Najnoviji problem je što mi je i 45 minuta malo knap, ali BBC (a tko drugi) je u svojem standardu postavio maksimalno trajanje radio-drame na 48 minuta, pa svi mi u Evropi slijedimo taj vremenski okvir. Ali sad, kad napokon odu iz Evrope, nadam se da ćemo povećati ove vremenske okvire, kako za pjesme tako i za drame.)
5. Kakvi su planovi za D.I.K. u budućnosti? Pripremate li objavu albuma ili ste se opredijelili isključivo za singlove?
Davor Matoš: D.I.K. u pripremi ima jako puno materijala i jedva čekamo konačno postat slavni, poznati i bogati da možemo u miru i bez presinga raditi na prenošenju tog materijala publici.
Ideja o albumu se rasplinula tijekom vremena... Shvatili smo da forsiranje forme ima smisla ako se tijekom plasiranja singlova dogodi neki megahit pa se, s komercijalnog aspekta, isplati požuriti sa izdavanjem formata za prodaju. No, realno gledajući, sama činjenica postojanja albuma ne donosi ništa bendu koji je još uvijek, budimo realni, nedovoljno poznat da bi ljudi pohrlili u prodavaonice kupiti tu „ukoričenu“ zbirku naših uradaka.
D.I.K. će, kao i do sada, uporno i tvrdoglavo plasirati singlove i truditi se da svaki novi bude sve bolji i bolji. Nakon zaokruženog ciklusa razmislit ćemo o izdavanju albuma. Konačno su počele koncertne aktivnosti pa nas očekujte u svom gradu vrlo skoro!