Andyja Catoa i Toma Findlayja upoznala je zajednička prijateljica, kasnije Catova supruga. Bilo je to instant prijateljstvo koje traje već 20 godina a za kojeg su kao Groove Armada ostavili neizbrisiv trag na sceni elektronske dance glazbe. Superstylin', At the River, My Friend hitovi su koji se i danas vrte na radio postajama, a ovog ćemo ljeta na The Lost Disco festivalu u The Gardenu u Tisnom od 17. do 20. ovog mjeseca moći uživati u glazbi koju će puštati upravo Tom Findlay. Pred nastup na festivalu razmijenili smo Tomom nekoliko pitanja i odgovora.
Već je 20 godina kako je Groove Armada na sceni. Dance glazba zaista je uhvatila zamah, ali nekako je dojam kako nije još prihvaćena kao što bi to bilo s hip-hopom.
Nisam siguran da je to točno, sve i da jest, mislim da je za plesnu glazbu dobro da bude odmah do mainstreama. Povijest plesne glazbe je kontrirati općem kulturnom pokretu a dobro je za scenu kada ima u sebi barem još malo takvog duha.
Koji je period bio ključan u usponu dance glazbe?
Kada govorimo o povijesti dance glazbe mislim da se moraju istaknuti 90-te kao ključne godine. U smislu etabliranja dance glazbe. No opet mislim da se radi o procesu te se u ovom trenutku toliko dobrih stvari događa u dance glazbi da se slobodno može reći kako se taj ključan period zapravo uopće još nije dogodio.
Groove Armada imala je tri nominacije za Grammyja, no nagrada je uvijek pobjegla. No, je li nagrada, pa čak i tako velika kao što je Grammy, doista važna za žanr ili umjetnika?
Pa mogu reći kako su nominacije za mene bile sasvim dovoljne. Pravi je duh dance glazbe na podiju, u halama i na festivalima. Otišao sam na jednu od tih ceremonija dodjele Grammyja i vjerujte mi da tog duha tamo nema i nije mi se ta nagrada učinila važnom za nas kao sastav ili dance glazbu u širem smislu.
Koji single i koja ploča su bili ključnima za Groove Armadu, koje to smatrate u osobnom smislu?
S 'At the River' smo stekli priznanje, to je naš prvi single koji su puštali na radiju u Velikoj Britaniji. Superstylin' je za nas sve promijenio i pretvorio nas u sastav koji je mogao na glavnim festivalskim pozornicama nastupati s vjerodostojnošću. Kada govorimo o albumima onda je 'Black Light' vjerojatno onaj na koji možemo biti najponosniji.
Koje suradnje držite najuspješnijima za Groove Armadu?
Pa bilo ih ne nekoliko. Iznimno sam ponosan što sam mogao raditi s Neneh Cherry te Richiejem Havensom. Oboje imaju, odnosno u Richiejevom slučaju imali su, prekrasne duše, te smo postali i prijateljima, iz tih je suradnji proisteklo nešto doista magično...
Recite nam više o svojim posjetima Hrvatskoj. Odakle ideja da nastupite na The Lost Discu? Je li ovo prvi puta da ste ovdje?
Mislim da sam ovdje već drugi puta. Volim ovu zemlju i volim Tisno gdje će se The Lost Disco održati, za mene je šansa da nastupim solo i pustim poneku neobičnu stvar koju doista volim.
Što je sljedeće za Groove Armadu, radite li na nečemu novom?
Dolaze nam dva nova Extended Playja, dva remiksa za Paula Simona i London Grammar. A onda ćemo razmisliti kako ćemo proslaviti naših 20 godina u industriji.
Hoće li to možda ponovo biti neki live, mislim da je onaj iz 2000. bio doista dobar.
Možda!
Postoji jedna zanimljiva priča oko pjesme I see You Baby. Napisana je na Ibizi kada je to mjesto bilo najpopularnije. Ionako postoji stalna asocijacija elektronske dance glazbe i partijanja. Je li to dobro ili loše?
Pa teško je razdvojiti to dvoje. Mislim kako na glazbu barem do neke mjere utječe mjesto na kojem je snimana ili prostora u kojima je izvođena.
Također čini se da nema dobne granice u elektronskoj dance glazbi, neki od najboljih svjetskih DJ-a su u svojim 40-ima ili 50-ima. Tko se zapravo mijenja, DJ ili njegova publike? Ili je sve uvijek isto?
Ipak mi se čini kako postoji dobna granica, velika većina DJ-a su u svojim 20-ima i 30-ima i oni doista žive tu scenu. Za nas, mi je vjerojatno više ne živimo kako smo to nekada činili, ali još volimo glazbu a svoje poznije godine mogu nadoknaditi iskustvom, strašću i razumno dobrim sjećanjem toga što je partijanje nekada bilo.