Mjesec dana nakon beogradske premijere i nakon što već igra u mnogim europskim zemljama, film "Toma" redatelja Dragana Bjelogrlića od četvrtka igra i kod nas. Bjelogrlić je svojim dosadašnjim redateljskim radovima "Montevideo, Bog te video", a pogotovo sa "Senkama nad Balkanom" visoko podignuo letvicu produkcije u susjednoj zemlji, pa su svi sa zanimanjem pratili kako će napraviti biografiju najvećeg boema i jednog od najomiljenijih narodnih pjevača bivše Jugoslavije.
Bjelogrlić majstorski igra na emocije, pa ćete definitivno zaplakati gledajući ovaj film, bez obzira voljeli ovu glazbu ili ne. No, najveći problem ovog filma, za razliku od sličnih djela u Americi, je što glavni glumac nije i pjevač.
Milan Marić (31) nesumnjivo je jedan od najboljih mladih glumaca u Srbiji, no izgledom uopće ne podsjeća na Tomu. To se pokušalo nadomjestiti protetikom, pa u filmu ima veliki nos, kakav je imao i pokojni Zdravković. No, Milan nije pjevač, i tu se gubi dio čari. Sve pjesme u filmu otpjevao je Aco Pejović, koji je i dosad na svojim koncertima znao izvoditi Tomine pjesme, a i u filmu je to napravio fenomenalno, potpuno dočaravši Tomin stil i boju glasa. Problem je što njegova boja glasa ne odgovara Marićevoj, pa je očito da ne pjeva isti čovjek. Naravno da je ovo pomalo romantizirana biografija Tome Zdravkovića, pa su u filmu izostavljene dvije od četiri njegove žene.
Već je s Olgicom postao otac, a zatim je bio oženjen za Milicu. U filmu se pojavljuje Nada, koju je upoznao na izboru za miss. Ona je vjerojatno dobila prostora kako bi se u filmu vidjelo i malo erotike. Logično, najviše prostora u filmu dobila je Tomina četvrta supruga Gordana (Sanja Marković), koja je s njim bila i najduže.
Nakon Tome, druga najvažnija uloga u filmu je ona Silvane Armenulić, pjevačice koja je Zdravkoviću prva dala šansu, i koja mu je do kraja života ostala najveća i neprežaljena ljubav. Tamara Dragičević zaista podsjeća izgledom na pokojnu Silvanu, no ni ona ne pjeva. Glas koji čujemo u filmu je glas Suzane Branković, pjevačice koja je bila članica Beauty Queens, i koja je pratila Mariju Šerifović na njenom pobjedničkom nastupu na Euroviziji.
Glazba je ipak najbolji dio ovog filma, a za to je zaslužan Željko Joksimović, koji je udružio snage s Predragom Živkovićem Tozovcem. Mnogi možda ne znaju, no duet "Ponoć je", kojeg u filmu izvode Toma i Silvana je pjesma napisana za ovaj film. Tozovac i Joksimović su majstorski pogodili duh prošlih vremena i glazbeni stil Tome Zdravkovića, stoga nije čudno da ova pjesma na YouTubeu ima već više od šest milijuna pogleda.
Najemotivniji trenutak u filmu je kada Toma na klaviru izvodi ogoljenu verziju svog velikog hita "Za Ljiljanu" i posveti ga teško bolesnoj supruzi svog liječnika Alekse (Petar Benčina). Prava je istina da je ta pjesma posvećena glumici Ljiljani Blagojević, a liječnik Aleksa i njegova supruga Ljiljana su izmišljeni likovi. Zato se u filmu pojavljuje niz poznatih zvijezda tadašnje zemlje, većinom u manjim rolama. Jedna od njih je i Lepa Lukić (Olivera Bačić). Premda glumica izgledom podsjeća na nju samoj Lepi se nije svidjela jer u filmu psuje kao kočijaš, a to, rekla je Lukić, nikad nije radila. Ljubiteljima narodne glazbe i tog perioda bit će drago prisjetiti se još nekih zvijezda. Tu su i Predrag Živković Tozovac, Predrag Gojković Cune, Zdravko Čolić, Mika Antić, Zoran Radmilović, te na samom kraju Kemal Monteno i Davorin Popović, koji u jesen 1991. u sarajevskoj Skenderiji s Tomom pjevaju "Što te nema". Dok će mnogima to biti emotivno, zasigurno će biti i onih koji će reći: "Aha, evo plaču za Jugoslavijom". Doživljaj će ovisiti o osobnoj perspektivi, ali svakako je riječ o filmu koji je postao nezaobilazna tema na društvenim medijima.
VIDEO: Sanja Doležal otkrila je lijoj draža 'Košulja plava' ili 'Za dobra stara vremena'
Dnevna doza Srbije. Tko nema ništa svoje, stalno piše o Srbiji. Tamo se uvijek nešto dešava, za razliku od Hrvatske.