Nakon 30 godina mogu samo reći – da se opet rodim, opet bi piva, i to opet u klapi Intrade. Jer to je za mene najbolja klapa na svitu, i to bez podcjenjivanja drugih. Nije klapa samo pivanje. To je i dobro društvo, dobra ekipa, a mi smo baš dobra ekipa... Znali smo se i posvađati i naljutiti, ali to je sve dio dalmatinskog temperamenta uz koji ide pisma koja nas je okupila i koju volimo...
Kazao je to Tomislav Bralić, čija klapa Intrade obilježava 30 godina pjevanja, a nakon spektakularnog slavljeničkog koncerta u rodnom mu Zadru, slijedi i proslava velikim koncertom sljedeći tjedan u Zagrebu 12. prosinca u Domu sportova.
– Tko je mogao virovati prije 30 godina da ćemo biti ovako popularni? Sve je počelo 1985. godine. Dok sam još bio maloljetan, čuli su me Nikica Gregov, Zdenko Knežević i Mladen Brižić. Čuli su me kako pivam na Kalelargi i pozvali me u klapu. Morao sam pitati moje doma je l' smin s njima pivat – kaže nam najprepoznatljiviji član klape Intrade, koja je ime dobila po zbirci pjesama Ljube Stipišića.
– Intrade su imanje, a sve su naše pisme ono što imamo. Kada smo počinjali, a uzor je bila popularna ženska klapa Zadranke, imali smo pismu bez gitare. A capella. Pomalo smo uključivali gitaru, pa klavir, pa je došao Zadarfest 1993. godine... Nama je svima san bio omiški klapski festival jer tamo su nastupale najbolje klape. Ako nisi bio na Omišu, nisi bio klapa, a tamo smo i upoznali mnoge naše klapske uzore, iz Šibenika, Splita, Dubrovnika... od kojih smo učili. Danas je drugačije i mlađi odmah pokušavaju napraviti pismu, a prije toga nisu prošli sve što se mora. Svaka klapa mora naučiti abecedu dalmatinskog pivanja, a ne odmah uz klavir i gitaru. To mi malo smeta – kaže Bralić te ističe da se publiku ne može prevariti.
– Nije bilo sve lako u ovih 30 godina. Trudili smo se puno, ali smo i bili bez nekih velikih planova. Nama su ispočetka vrh bili koncerti u Zadru, na Trgu pet bunara, pa u kazalištu. Onda su uslijedili festivali. Ipak, pisma "Što me tebi vuče" prominila je sve, a sićan se da smo rekli: Idemo je otpivati pa ćemo viditi što će biti – prisjetio se Bralić pohoda na hrvatski klapski, odnosno na tron dalmatinske šansone.
– Kad kažem da je to dalmatinska šansona, onda pritom naglašavam da tekst mora biti jak jer bez teksta nema ni dobre pisme. Druga prekretnica u našoj karijeri bila je pisma "Croatio iz duše te ljubim" 1997. godine. Ali ni ona nije isprva napravila bum, i ona je kao i sve naše pisme prvo tinjala, a uz nju su postale popularne i sve druge pisme. Posli je bilo sve lako, a pravi je bum bio na Poljudu 2006. godine. Te godine bio je i Lisinski. Slijedili su Dom sportova, tri puta zaredom smo punili Lisinski, Arena u kojoj smo pjevali pred 12.000 ljudi. Usto, tu su bile i turneje u Kanadi, Australiji, Americi, di su emocije publike strašno jake i to je poseban doživljaj kada se već na prvu pismu digne 5000 ljudi. Opet bih volio na turneju po svijetu iako ne volim baš putovati avionom. Pogotovo sad, a i te kontrole, čekanje mi ne odgovara – kaže nam Bralić uz osmijeh te poručuje da Intrade nije samo, on već cijela ekipa.
– Mi smo zajedno i puno si dugujemo. I najbitnije je da smo do uspjeha išli korak po korak. Drago mi je da u ovih 30 godina nema repova, nema skandala. Danas na naslovnice možeš doći za pet minuta, ali tada to nije zbog pjevanja. Nama je itekako bitno da smo poznati i da smo, uostalom, i uspjeli isključivo i samo zbog pjesme – rekao nam je prvi glas klape Intrade.
Klapa Intrade tradicionalno u prosincu pjeva u Zagrebu –bit će im to deseti koncert
– Ove godine opet idemo u Dom sportova. Neće to biti samo Zagreb. Na tim je koncertima Hrvatska u malom. To treba doživiti i to se ne može objasniti drugačije nego pismom – zaključio je Bralić. Za sljedeću godinu Bralić i Intrade najavljuju i nove pjesme. – Sada smo izdali 30 najpoznatijih, a dogodine virujen idu i nove pisme. Htio bih zahvaliti svim autorima koji nam šalju puno pismi, a mi izaberemo najbolje. I bez njih ovog uspjeha u 30 godina ne bi bilo. No, prije svega, hvala publici – rekao nam je Bralić.
Hvala klapi Intrade na prekrasnim pjesmama u kojima uzivam svaki dan. Tesko je biti daleko od doma i obitelji, ali uz lijepe hrvatske pjesme nekako se izdrzi. Svako dobro!