Tomo Ricov: 'I dalje mislim da je rock'n'roll pedesetih najuzbudljivija glazba u povijesti'

Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint i direktor Weekend Media Festivala, u radijskom i DJ svijetu već je više od 40 godina. Sudjelovao je u pokretanju muzičkog festivala Garden, bio je direktor Terraneo festivala. Pokretač je i suvlasnik klubova Pepermint, Johann Franck, Kic Klub i Boogie, Sol. Kao organizator programa i Dj vodio je glazbene programe u klubovima Kulušić, Lapidarij, Gjuro 2, Aquarius, Tvornica te mnogim drugim u Zagrebu u razdoblju od 1987. do 2008. Kao radijski urednik i voditelj vodio je programe na radio stanicama: Radio 101, Radio 1, Radio Velika Gorica, Cibona, Plavi Radio i Yammat FM u razdoblju od 1985 do danas. Danas ga na Yammat FM-u slušamo srijedom u emisiji "Chimi Chaga" koja je pokrenuta s ciljem da se čuju stvari koje se ne vrte nigdje drugdje u hrvatskom eteru. Tomo je na Yammat iz "radijske mirovine" došao na poziv Alena Balena, pokojnog osnivača i direktora Yammat FM-a, koji se s Ricovom poznavao dugi niz godina. Teško je definirati koje je glazbeno usmjerenje Chimi Chage; ima tu dancefloor jazza 60-ih, soula, Brazila, latina, disca, rhythm'n'bluesa, swinga, yu funka, pa je Tomo osmislio unikatni naziv za taj eklektični mix - groovijana.

Kako ste zavoljeli glazbu? Čitao sam da ste jednom rekli kako je prekretnica bila kada ste na radiju čuli Little Richarda?

Imao sam možda 11 godina kad sam čuo Lucille Little Richarda na radiju. Nikad ništa uzbudljivije nisam čuo u životu. Želio sam još. Počeo sam istraživati, što nije bio baš lak posao u doba prije interneta, i saznao za ostale rock'n'roll pionire, Chucka Berryja, Jerryja Lee Lewisa, Elvisa, Genea Vincenta i ostale. I dalje mislim da je rock'n'roll pedesetih najuzbudljivija glazba u povijesti.

VEZANI ČLANCI 

Kako ste postali DJ, kako ste shvatili da imate taj dar?

Dogodila mi se izvanredna stvar, moja strast je postala trend. Na početku moj ukus u glazbi je bio čudan, moji vršnjaci u osnovnoj školi su slušali Abbu, Boney M ako su bili "šminkeri" ili Deep Purple, Doorse…. ako su bili "hašomani". Bilo je i par punkera. Osim mene nitko nije slušao r'n'r pedesetih. Odjednom se početkom osamdesetih pojavio rockabilly revival i shvatio sam da nisam sam na svijetu, da imam istomišljenike. Nakon punka, zajedno s novim valom i ska, rockabilly je postao uber cool subkultura, s uber cool izgledom, kokoticama, creepersicama, bejzbol jaknama i kožnjacima. Ja sam jedini već imao ploče, htio sam to puštati u klubu pa sam sam organizirao prvi rockabilly party u Zagrebu, 1985. Party je bio u klubu Koma, klub studenata medicinara na Šalati. Zapravo je to bio prvi event koji sam radio. Dogovorio sam band, multimediju (video kazetu "Američkih grafita", scenografiju je radio prijatelj Antas, danas poznati zagrebački scenograf (Wurlitzer Juke Box od kartona). Oblijepili smo grad plakatima koje je napravio Antas i došlo je 800 ljudi, Klub je pucao po šavovima. Kako sam kao klinac stalno visio u klubovima, posebno Lapu i Kulušiću, već sam kužio način na koji trebam raditi. Od prve večeri sam skužio da je to to, želim biti DJ. Vrlo rano sam ostvario svoju životnu želju.

Kada se spomene vaša DJ karijera, stariji će se prvo sjetiti Kulušića i legendarnih večeri Tom Tom Club, koje ste radili s Tomom In Der Mühlenom. Po čemu vi pamtite ta vremena, zašto je baš Kulušić bio toliko popularan da je i preko tjedna bio pun?

Kulušić je puno više od samo kluba. On je bio neka vrst hrama glazbe. Njegovo zlatno razdoblje počelo je novovalnim koncertima početkom osamdesetih i ultra popularnim DJ večerima u drugoj polovici osamdesetih. Nevjerojatna strast prema glazbi koju su imali DJ-I i publika je to što je izdvajalo Kulušić od drugih klubova. Danas mi je nevjerojatno da je klub bio krcat srijedom navečer kad je bila specijalizirana Prince večer pod nazivom Lovesexy. Ja sam počeo u Kulušiću s Blue Moonom. U jednom trenutku radio sam petkom (Blue Moon), subotom (Pop Music) i nedjeljom (Tom Tom Club). Svaki od tih programa bio je u neku ruku kultni, Blue Moon bio je vrhunac hrvatske rockabilly scene, teenagerski Pop Music bio je toliko popularan da se stajalo satima u redu ujutro da bi se kupile karte za večernji program, a Tom Tom Club (hip hop, funk, disco) pretvorio je nedjelju u glavni dan za izlazak u Zagrebu.

Kako ste tada nabavljali novu glazbu?

Na sve moguće načine, svaka dva tjedna išlo se u Beč ili Graz, nekad u Italiju. I naravno, svatko tko je putovao igdje dobio je popis od mene.

Kako ste počeli raditi na radiju?

Počeo sam na Omladinskom radiju, poznatijem kao Stojedinica. Kad je počeo s radom, još tamo u studentskom domu na Savi, ušetao sam se u redakciju i rekao da želim svoju rock'n'roll emisiju. I dobio sam je. Zvala se "Rock'n'Roll Party", kao i moj prvi party koji sam organizirao.

Radili ste na Stojedinici u njenim zlatnim dobima, tijekom 90-ih. Čega se danas prvo sjetite iz tog razdoblja?

Radio sam i na Savi i kad smo se preselili u centar grada. Pamtim po nevjerojatnoj slobodi izbora glazbe, do tad ste imali samo ustajale službene radio stanice.

Radili ste i na drugim radijskim postajama, gdje ste svi bili i što ste radili?

Najbolji mi je bio Radio 1, koji je bio u izlogu KIC-a početkom 90-ih, radio sam još na Velikoj Gorici, Ciboni, Plavom 9…

U eter ste se vratili dolaskom Yammata na nagovor pokojnog Alena Balena. Je li vas Alen trebao dugo nagovarati?

Ne baš, više me nagovarao da ne odem kad bih imao zasićenje.

Slušamo vas srijedom u emisiji "Chimi Chaga". Koja je koncepcija emisije, kako birate glazbu?

Na početku htio sam puštati nešto što ja zovem gruvijana, manje poznatu soul, latin, Brazil i jazz glazbu šezdesetih i sedamdesetih te suvremenu glazbu na tom tragu. S vremenom sam počeo ubacivati i disco, rockabilly… ovisi kako sam rapoložen. Nastojim ljudima otkriti nove izvođače, novu glazbu koju nemaju prilike čuti na formatiranim radio stanicama.

Još uvijek nastupate i kao DJ, možete li usporediti kako je danas biti DJ s onim kako je bilo prije 40 godina? Nekad ste na nastupe nosili kofere s pločama, a danas je dovoljan mali laptop?

Još manji stick… Fizički je baš naporno puštati s vinilnih ploča ali to je i najveći gust. Nikad nisam mogao puštati s laptopa. I dalje sam vinilni fanatik, stalno kupujem nove ploče. Sad je fakat lako biti DJ, zato je i inflacija istih, u prvom redu jer je lako doći do glazbe. To je i problem pa unatoč nepresušnom izboru glazbe, skoro svi puštaju istu glazbu.

Koji su vam daljnji planovi za emisiju, imate li i novih ideja?

Htio bi napraviti novu špicu, za sad ne mijenjam format.

VIDEO Život Tine Turner obilježile su tragedije, a najviše su je shrvale smrti sinova Craiga i Ronnieja