'Tonči i Vjekoslava Huljić napravili su pjesmu mog života, isplakao sam dane i noći'

Nakon pet godina pauze estradni veteran Zlatko Pejaković vratio se ovog ljeta na otok Vir i održao sjajan koncert u kojemu je uživala publika na punom Trgu svetog Jure. Godine, očito, nisu naštetile nekadašnjem članu Lavina, Čarobnjaka, Dinamita, Zlatnih akorda, Korni grupe i na kraju dijelu megapopularnog sastava Tri mušketira, koji je svojedobno poharao pozornice Hrvatske i Slovenije. Pejaković je pored toga imao uspješnu solo karijeru. Raspoloženi, elegantni i rasplesani Pejaković koji je na Dan Općine Vir 29. kolovoza proslavio 73. rođendan, našalio se u vezi svojih umirovljeničkih godina najavljujući pjesmu "150 godina", pa je poručio: "Ovo je Manolićeva i moja pjesma. Nećete me se riješiti, živjet ću 150 godina". U razgovoru za Večernji list, pjevačka legenda govorio je kako je proveo ljeto, najavio iznenađenje koje nije još htio otkriti a koje priprema na jesen sa suprugom te priznao kako mu je pjesma "Rijeke tiho teku..." najdraža i zašto ali i kako još uvijek ne vidi svog mogućeg nasljednika na estradnoj sceni.

Kako ste proveli ljeto? Odmarajući se ili radeći?

Moram priznati da je bilo polu radeći, a polu odmarajući se. Ali ipak manje odmarajuće. Malo je bilo naporno ovih završnih dana, bio je to krešendo do bola. Dosta sam vremena proveo na moru, tako da smo i ovog ljeta napravili jednu dobru turneju, dobar izlaz među publiku. Moj zavjet, da se sretnem sa što više moje publike je za ovo ljeto ispunjen.

Bio sam na vašem zadnjem koncertu na Viru. To je nevjerojatno, bez obzira na to što je bio kraj sezone, okupili ste na tisuće ljudi koji su došli iz cijele okolice? Fasciniralo me to što sam vidio da svi, stari i mladi, pjevaju s vama?

Pa 55 godina na sceni vuče za sobom i taj fenomen. Ljudi mogu zavoljeti jednu vrstu glazbe, pa onda drugu vrstu, a onda se sjete i dođu na glazbu svoje mladosti. Ja mislim da je to bilo tako i ove godine taj životni, kako bih rekao, "puls" Zato što se svaki puta vračaš malo na staro, pa na novo. Novo ti se možda ne sviđa, a "sve je bilo ljepše kad si bio mlad"...tako da mi jednostavno plutamo od mladosti do starosti. Ne kažem da su svi ljudi, koji su bili tamo, bili stariji, vidjeli ste i mlade, djecu, koji su pjevali moje pjesme. Tim putem ja i idem. Moja publika pokriva vrtiće, osnovne škole, srednje škole, fakultete, sva radna mjesta i staračke domove. A ja sam naprosto prilagodljiv.

VEZANI ČLANCI: 

Dva i pol sata pjevali ste svoje hitove, a publiku ste i zabavljali. Dođe li vam ta zezancija tako u tom trenu na sceni ili se za to pripremite prije nastupa?

Ništa se unaprijed ne pripremam. Sve to dođe u tom nekom određenom trenutku, to naprosto izleti iz moje glave, to je jednostavno sa mnom. Ja sam po prirodi veseljak, a scena izvuče najbolje iz mene. Uvijek se dogodi neki šlagvort, koji će te povući da napraviš nešto smiješno, jer sam suhoparan koncert nije dovoljan. A kad se ja veselim, želim da se svi oko mene vesele. Ljudi te žele vidjeti kao čovjeka koji zna napraviti štimung...a ono na Viru je bio štimung.

Dva i pol sata pjesme, cijelo vrijeme ples, jeste se umorili? Od kuda vam toliko kondicije, energije ...snage?

To je adrenalin. Kad se popnem na pozornicu, sve što je do tada postojalo, tog trenutka prestaje. Problemi, brige, drame i komedije, sve staje. Počinje fešta. Ljudi su došli na moj koncert da zaborave svoje probleme i da se tih par sati opuste, da plešu, pjevaju, luduju. Ja im to moram dati. Nastupao sam sa temperaturom 40, imao bolove napada išijasa, iz kola hitne sam izlazio na pozornicu, nitko nikada ništa od toga nije primijetio i znao. Uvijek sam na pozornici davao i dajem cijeloga sebe, jer je to mjesto mog najdražeg i najprirodnijeg postojanja. Kroz dugi niz godina stekao sam ogromno povjerenje moje publike i to nikad neću izdati. Na sceni sam ja istinski ja i ljudi mi vjeruju, a to je neprocjenjivo.

Od kuda vam kondicija? Je l' vježbate?

Ma ne. Nekada volim prošetati malo, potrčati, ali to nije to u principu dovoljno da se bude takav na pozornici. Potreban je adrenalin za takvo nešto. Ako ga čovjek ima u sebi, on je takav i gotovo. Ti kad komuniciraš sa publikom, taj adrenalin prenosiš i na njih. To je čudesan lijek. To je uvijek dvostrana igra između mene i publike. Jedno od drugog uzimamo i dajemo.

Idete li sada na odmor ili nastavljate sa turnejom?

Ja ću sada malo odmoriti. Imam dogovorena još dva tri nastupa sada u rujnu ali nije to ovako kako smo imali preko ljeta. Mislim da trebam malo odmoriti, sakupiti snagu za nova ludovanja.

Što možemo očekivati u budućnosti, što planirate raditi? Imate li nešto u planu čime ćete iznenaditi publiku?

Imam!, ali ne bih još o tome govorio. Ja ću zakukurikati kao pijetao kad budem imao što reći. Naravno da je u pripremi novi album i još puno nekih malih slatkih iznenađenja.

Da li vam i supruga Maja Maria nešto piše sada?

Da, da..supruga je i ranije radila na mojim albumima, a jedan cijeli dalmatinski je sama napisala i tekstove i glazbu.Radi i na mom novom albumu, a ujedno je završila i svoj kantautorski album sa 11 pjesama. Ona ima taj specifičan "rašpa" vokal što je izdvaja i čini prepoznatljivom. Govorili su za nju da je ženski Bebek. Napravila je jednu veliku pauzu, ali konačno je odlučila da iziđe van sa albumom. Ima odlične " ženske" pjesme, sa pametnim tekstovima i ja sam super zadovoljan njenim radom. Evo jedna mala ekskluziva za vas: napravila je duet koji smo otpjevali ona i ja.

Od starog rokera do zabavne muzike,u jednom ste bili fenomenalni u drugom savršeni, kako ste uspjeli?

Dobro ste rekli. Da sam bio fenomenalan, jesam. Da sam sada savršen...ali zašto sam sada savršen? Jer sam prošao ono da sam bio fenomenalan. "Fenomenomenalno osjećam se....." Nije to neka mudrolija, neki bunt u mojoj glavi. To je jednostavno tako. Svoju muzičku karijeru počeo sam 1967. godine kao pjevač u osječkim vokalno-instrumentalnim sastavima Lavine, Čarobnjaci i Dinamiti. Pjevao sam i u rock grupi Had, kao i u Korni grupi. Čak sam i glumio u mjuziklu "Jesus Christ Superstar", a od sredine sedamdesetih godina gradio sam svoju uspješnu solističku karijeru.

Gdje ste imali svoj prvi nastup?

Nastupio sam u dvorištu moje zgrade u Osijeku samo sa 7 godina, pred stanarima koji su me gledali s 20 prozora, a pjevao sam 'Que sera sera', pjesmu iz filma koji je u to vrijeme bio jako popularan, i dobio ogroman aplauz od svih njih. Već tada sam znao da želim cijeli svoj život pjevati.

Kako gledate danas na estradnu scenu? Da li vi kao iskusni pjevač vidite možda nekog svog nasljednika?

Ne znam.. gledam tako neke filmove, nasljednici čekaju kada će im roditelji umrijeti...ne bih sada o nasljednicima. Oni su jednostavno nasilni vladari. Ako mu je otac bio vladar, onda i on mora biti vladar. Nije to istina. Priroda svakog čovjeka napravi drugačijim. Ne znam još, ako ste mislili na mlade pjevače koji su sada, a da su meni slični ...ne znam...

Ne želite nikoga imenovati?

Imenovao bih ga ja..da ga znam. Ali ne znam nekog da je toliko sa životom u pjesmi. To je jako teško biti.

Ako povučemo jednu paralelu, nekada kada ste vi počeli pjevati i pjevači danas?

To su velike razlike. Jako malo ima onih koji će cijeli svoj život posvetiti tome. Jeste da su oni tu u tom zanatu, ali nisu u njemu sto posto. Ima ih jako, jako malo. Oni će pjevati dok su još mladi, sagraditi će si kuću, napraviti nešto od sebe, ali ovako da budu djelom i duhom unutra to je malo teže, jer ih privlači neka sigurnost nakon toga. Ovo je nesiguran posao.

Bili ste jako dobar prijatelj i kolega sa Jasminom Stavrosom. Koliko vam je bilo teško kada je umro a i ona slika, malo estradnih pjevača koji su došli na njegov sprovod?

Ja sam došao. Nikada to ne bih mogao propustiti. Sav sam se skupio da ne izrazim emocije koje sve imam u sebi, što se tiće njega. Njega je bilo teško shvatiti. On je isto jedan kompliciran glazbenik koji je počeo sa bubnjevima. Da je ostao na njima bio bi prvak svijeta. Išao je sa dušom u sve. Na nastupima je pjevao po 3 i više sata...koliko je god trebalo i koliko je to publika tražila i širio je tu jednu radost života.

Kornelije Kovač vas je isto puno hvalio prije smrti. Kada god je javno pričao o vama rekao je da ste vi jedan fenomen? Kakva je bila suradnja s njim?

S njim je to bilo, ne mogu reći nikakvu drugu riječ osim zabavno i poučno. Iz početka ga nisam toliko percipirao, ali kasnije kad sam vidio da je čovjek cijeli in, cijelim bićem u glazbi, tada sam dobio velikog prijatelja u glazbi. Taj me je prijatelj naučio puno, puno stvari koje se događaju u ovom našem muzičkom svijetu.

Zlatko, imate puno hitova, sjajnih pjesama?

Kornelije je isto jako zaslužan za to jer me je naučio što je dobra pjesma. Dobra pjesma je ona koja dira ljude. Također, neizostavni autori, koji su napisali moje najveće hitove su i Mario Mihaljević, Tonči Huljić, Dražen Zečić, Branimir Mihaljević i drugi.

Koja je pjesma koja direktno vas dira i koju uvijek volite pjevati?

"Rijeke tiho teku..."

Zašto?

Zato što je meni rijeka Drava jedan sinonim za život u Osijeku. Bezbrižan život u mom Osijeku. Za moje početke, za moje roditelje, za moje prijatelje, neke stare ljubavi, Tonči i Vjekoslava su napravili pjesmu mog života. Kada su napravili pjesmu, isplakao sam dane i noći……

Kada se danas osvrnete unatrag, što vam je bilo najljepše, a što najteže u vašoj glazbenoj karijeri?

U mojoj dugogodišnjoj karijeri ima dosta teških, ali i jako puno lijepih stvari koje su mi se dogodile, ali generalno govoreći, najljepše sam se uvijek osjećao i još se osjećam kad sam na pozornici i pjevam, kao i kad u studiju snimam nove pjesme. Sve ono između, kao što su vožnja, nespavanje i neka druga događanja nisu ono što najviše volim i njih teže podnosim.

VIDEO: Aleksandar Stanković: Već 14 godina se borim s depresijom, skroz sam bio dezorijentiran uoči jedne emisije