U braku bez ljubavi ne bih ostala ni jedan dan

Krhka vanjština 26-godišnje glumice Marije Omaljev Grbić jedina je poveznica s likom tajnice Nataše koju glumi u seriji “Dolina sunca”, jer za razliku od svoga "sapuničastog" lika Marija je odlučna i samouvjerena žena čija neodlučnost izbija na vidjelo samo kad je pitanje što odjenuti ili koje jelo naručiti u restoranu. Odlaskom na glumačku akademiju u Sarajevo iznenadila je svoje roditelje, ali i samu sebe jer je mislila da će nakon prijamnog ispita popiti kavu na Baščaršiji i vratiti se doma, no upala je i produžila svoj boravak, koji se pokazao sudbonosnim. U kafiću na akademiji upoznala je i svog supruga, sedam godina starijega sarajevskog glumca Miraja Grbića koji ju je osvojio svojim šarmom. Nakon tri godine veze vjenčali su se u Sarajevu. Zbog Marijina posla par se trenutačno skrasio u našoj metropoli i još uvijek traga za destinacijom koja bi bila njihova "dolina sunca".

Lani u telenoveli “Zakon ljubavi” glumili ste oholu i razmaženu Unu, u “Dolini sunca” glumite naivnu tajnicu Natašu. Imate li karakternih sličnosti s ijednim od tih likova?

- Najteže je sam sebe objektivno definirati. Po ponašanju, energiji i načinu držanja nisam slična ni jednoj ni drugoj. Ali drago mi je što sam nakon drske i bezobrazne Une dobila priliku igrati Natašu koja je njezina potpuna suprotnost. To je za mene odlično jer se kao glumica ne bih željela definirati samo kao ona koja igra pozitivne uloge ili obratno. U BiH sam također imala prilike igrati raznovrsne uloge, od priproste seljanke do urbane gradske djevojke. Volim se mijenjati i transformirati, to je jedna od mnogih stvari zbog kojih volim ovaj posao.

Rodili ste se u Novom Sadu, djetinjstvo ste proveli u Rovinju, studirali ste u Zagrebu. Miješaju vam li se malo akcenti?

- Naviknula sam se već pa ih sad već svjesno mijenjam kad sam u Sarajevu i igram neku predstavu ili kad igram predstave u Vojvodini... Eto iz tih mojih putešestvija barem je dobro izašlo to što sam naučila te naglaske.

Jeste li možda kao dijete imali fazu ružnog pačeta koje se poslije pretvorilo u lijepog labuda?

- Imala sam razne faze. U jednoj sam nosila naočale i to mi je najsmješnija faza koju sam prošla, hvala Bogu. Onda sam ih pri kraju osnovne škole nosila samo na nastavi. Prolazila sam razne faze, rokersku prolazim možda kasnije nego što je uobičajeno, sada.

Onda ste sigurno bili kreativno dijete bez buntovničkih faza?

- To je bliže istini jer sam uvijek voljela pisati i crtati, pisati pjesme i živjeti u svom svijetu. Baka mi je bila učiteljica pa me poticala na to. Ipak bila sam buntovna u nekim drugim segmentima, ne podnosim nepravdu i nije me sram izreći svoj stav.

Jeste li se zato prije akademije upisali na novinarstvo?

- Gluma i novinarstvo su potpuno različite profesije, ali opet slične u tome što nose sa sobom dinamičnost i neizvjesnost. Glumčev rad na sceni ili stil pisanja novinara imaju svoj pečat koji odražava osobnost i to se može nadograditi, ali se u osnovi ne može tako lako promijeniti. Novinarstvo mi se činilo najboljom mogućom alternativom glumi.

Na drugoj godini novinarstva upali ste na glumačku akademiju u Sarajevu, je li vam to bio prvi pokušaj?

- Prije nego što sam se upisala na novinarstvo, bila sam na prijamnom na akademiji u Zagrebu i ušla u uži krug. Odlučila sam 2003. pokušati na prijamnom u Sarajevu, sjela sam na vlak i došla ravno na prijamni. Prije nego što su izašli rezultati, otišla sam popiti kavu uz obvezan rahat lokum na Baščaršiji jer nisam znala da ću ostati i da ću još puno puta imati priliku uživati u ljepotama Čaršije.

Odrasli ste na moru u Rovinju, je li vam bilo teško priviknuti se na život u hladnom Sarajevu?

- Česte uzbrdice i nizbrdice u kombinaciji sa snijegom prolaznicima su davale dosta razloga za smijeh.

Kako ste se upoznali sa svojim suprugom, sarajevskim glumcem Mirajem Grbićem?

- Zaljubila sam se u njega gledajući ga u predstavama. Ima nevjerojatnu karizmu i šarm. Službeno smo se upoznali u kafiću na akademiji, a prohodali smo preko prijatelja nakon godinu dana “značajnih pogleda” i ispitivanja “što misli o meni”. Inicijativa je bila njegova.

Kako su vam roditelji reagirali na odluku da uopće odete u Sarajevo, jesu li prigovarali što ste se udali relativno mladi?

- Nije im bilo jasno kada sam rekla da idem na prijamni u Sarajevo. Tata je rekao mami: 'Ružo ne brini, neće je primiti'. Na moju sreću to nije bilo tako i što im je drugo preostalo nego da i oni budu sretni. Miraja su upoznali jer smo svako ljeto i blagdane bili u Rovinju, a do svadbe su se i sprijateljili s njegovim roditeljima, tako da se oboje osjećamo kao da smo proširili obitelj. Prije nego što sam ga upoznala bila sam čvrsto uvjerena da ću se udati tek kad navršim 35 godina. Udala sam se deset godina ranije.

Jeste li i inače u životu tako odlučni i sigurni u sebe?

- Neodlučna sam u nebitnim stvarima, na primjer što odjenuti taj dan, što kuhati ili što naručiti u restoranu, ali u ostalim životnim stvarima dosta sam sigurna u ono što želim. Imam svoje ciljeve, ali i da se ne ostvare, ovo što imam više je nego dovoljno.

Je li vas iznenadilo kad je suprug istetovirao vaše ime iznad srca, razmišljate li o tome da mu vratite na isti ili barem sličan način?

- On je to učinio i iako mu prigovaram zbog toga naravno da mi to laska i da je to još jedan plus u našem odnosu u kojem on ima već ima milijardu pluseva. Nemam tetovažu, jedva sam uši probušila tako da ne znam kako da mu se odužim.

Je li u vašem slučaju to što oboje radite isti posao prednost ili ne?

- Meni je drago što smo oboje glumci jer mu s manje riječi mogu objasniti što je bilo na poslu taj dan. Lakše možemo utješiti i motivirati jedno drugo, iako ne smatram da je isto zanimanje presudno za uspjeh braka ili veze. To vjerojatno više ovisi o ljudima u vezi, a ne o njihovim zanimanjima.

Što biste napravili da vam se kao Nataši iz serije dogodi da dan prije vjenčanja saznate da vas budući suprug zapravo ne voli?

- Sviđa mi se taj motiv koji je spisateljica Dijana Pečkaj Vuković napravila po uzoru na princezu Dianu koja je isto dan prije vjenčanja saznala tu okrutnu istinu i ipak se udala za princa Charlesa. Sigurno ne bih nastavila tu farsu, to je silan udarac i nipošto se ne bih udala kad bih saznala takvo što. Možda bi slijedio fizički obračun.

Je li vam se možda, kao vašem liku iz HTV-ove serije, dogodilo da vam je prijatelj priznao ljubav?

- Nikad mi se to nije dogodilo, pretpostavljam da to nije nimalo ugodna situacija i da bi vjerojatno značila kraj jednog prijateljstva.

Kakav je vaš stav o seksu za jednu noć, jeste li pobornik toga?

- Moj odgovor je - tko voli nek izvoli!

Jeste li onda možda ikad posjetili neki striptiz-bar, privlače li vas takva mjesta?

- Iskreno, ne privlače me baš, niti sam ih ikad posjetila.

Jeste se ikad napili sa suprugom, jeste li uopće vidjeli sva njegova lica?

- U tri godine veze i dvije braka vidjela sam ga u svim izdanjima, uglavnom su nam prijatelji zajednički tako da većinom izlazimo s istim društvom. Odgovor na ovo pitanje bio bi puno zanimljiviji da ga on piše, jer kao i svaka žena mogu misliti koliko lica promijenim tijekom dana.

Živite li sada odvojeno, s obzirom da ste zauzeti snimanjem sapunice?

- Miraj je veći dio vremena u Zagrebu i u Sarajevo odlazi samo kad treba odigrati neku predstavu u Narodnom kazalištu ili kad snima. Upravo sada je na snimanju serije “Lud, zbunjen, normalan”. Većinu vremena provodimo skupa u Zagrebu i uopće se ne želimo navikavati na odvojeni život i na rutine jedno bez drugog.

Čujete li već sad otkucaje biološkog sata?

- Hm, ne znam je li mi je već počeo otkucavati biološki sat. Znam da bih htjela imati veliku obitelj jednog dana, ali točno kada, ne bih vam znala reći...

Možete li se prisjetiti jednoga dobrog provoda?

- To je teško pitanje jer je bilo odličnih provoda, ali ako moram birati onda su to nezaboravne zabave na plaži s mojim društvom iz Rovinja.

Neke naše slavne osobe poput voditeljice Tatjane Jurić imale su problema s nasrtljivim obožavateljima, jeste li imali takvih iskustava?

- Imam svoja dva susjeda koji me uhode, jedan ima četiri, a drugi šest godina i to su jedine dvije osobe koje me prate. (smijeh)

Možete li se lako rasplakati, što vas uopće rastužuje?

- Možda zvuči kao predizborna kampanja, ali do suza me može dovesti kad vidim kako umirovljenik kopa po smeću ili kako radnicima bez plaće dijele otkaze. Sebe smatram staloženom osobom, no zna mi se dogoditi da zaplačem kada je netko bez razloga bezobrazan prema meni.

Imate li ikad izljeve ljubomore?

- Na početku veze moram priznati da smo i jedno i drugo bili ljubomorni u granicama normale, naravno. Ne znam kako se to izgubilo, vjerojatno smo s vremenom postali sigurni jedno u drugo, a ljubomori stvarno nema mjesta u našem odnosu. Iskreni smo si, poštujemo se i prije svega volimo.

Ljeti ste znali pomagati roditeljima u pizzeriji u Rovinju, kako ste se snalazili u posluživanju gostiju?

- Kada bi mi netko rekao da uskočim i pripomognem u nečem, ja bih se jednostavno sakrila ispod šanka. Jednostavno nemam žicu za konobarenje. Da me život prisili, bez problema bih radila bilo koji posao jer sam odgojena na način da je svaki posao koji je pošten - dobar posao.

Kako se onda snalazite s kuhačom?

- Veliki sam gurman i volim jesti. Samim tim kuhanje mi ide jako dobro, ali nažalost ono se svodi na nekoliko provjerenih recepata koji se brzo naprave. Kada pravim nešto kompliciranije jednom rukom kuham, a drugom držim telefon s mamom na liniji. Ona mi daje savjete koliko čega dodati i koliko dugo kuhati. Zbog nedostatka vremena sve češće jedem samo tjesteninu i brzu hranu. Morat ću ubuduće malo pripaziti na prehranu.

Je li vas možda Mirajeva majka naučila spravljati neke bosanske specijalitete? Kako se uopće slažete sa svekrvom?

Ona meni nije sve kriva, a ni ja njoj nisam nevješta. Imamo lijep odnos koji je uvijek ljepši kada mi ona skuha neki ukusan bosanski specijalitet.

Prije snimanja vaš jedini uvjet bio je da vas ne fotografiramo u kupaćim kostimima. Znači li to da bi vam bio problem razodjenuti se pred kamerama? Jeste li imali takvih ponuda?

- Ma ja sam vam to rekla zbog hladnoće (smijeh). Već smo snimali scene na bazenu u kupaćem kostimu u “Zakonu ljubavi”. Nikada me još nitko nije pozvao za ulogu u kojoj bih se trebala razodjenuti tako da ne znam što bih rekla. Mislim da je u takvom slučaju ključno imati povjerenja u redatelja.

Postoji li nešto čega se panično bojite? Plašite li se možda svinjske gripe koja je sada u zamahu?

- Uz dužno poštovanje, mediji kao da su jedva dočekali da se pojavi recesija, ali i svinjska gripa. Ne može se više upaliti televizor, internet ili teletekst, ili otvoriti novine, a da te dvije riječi ne bodu oči. Mislim da se stvorila atmosfera umjetno izazvanog straha i kolektivne histerije koja negativno utječe na podsvijest i svijest svih nas.

Uskoro će Božić, što priželjkujete naći pod borom?

- Obožavam prosinac, tada mi je rođendan i Božić pa je i najveća vjerojatnost da ću dobiti neki poklon. Najčešće sam ja ta koja dijeli poklone, ali se nadam da će mi se ovog Božića posrećiti, dovoljna je samo gesta.

Imate li već sad plan gdje dočekati Novu godinu?

- Prošle godine je Miraj u Sarajevu organizirao doček na kojem je bila hrvatska i bosanska glumačka ekipa. Došli su Helena Minić i Jadranka Đokić i dobro smo zatulumarili. Ove godine još nismo ništa konkretno organizirali, možda opet napravimo tulum u Sarajevu kao lani, možda odemo u Rovinj, a možda ostanemo i u Zagrebu, tko zna.

Kako ste se navukli na kompjutorsku igricu "World of Warcraft"?

- Kolege su igrali tu igricu u kojoj se online može povezati puno poznanika pa sam se tako i ja malo navukla. Trudim se igrati je zbilja malo, da ne zanemarim društveni život. Mislim da je normalna mjera tri sata igranja tjedno jer duže od toga zbilja nije vrijedno sjediti ispred ekrana, znam to razumno dozirati.

Koju ulogu još niste igrali, a silno želite da vam je netko od redatelja ponudi? Ovo je idealna prilika da im to suptilno šapnemo.

- Hm, ima ih jako puno, žao mi je neke izdvojiti jer bih onda morala neke preskočiti. Voljela bih glumiti u dramama Tennesseeja Williamsa jer su njegovi ženski likovi vrlo kompleksni pa time i velik izazov za svaku glumicu.

Za kraj, jeste li već pronašli svoju "dolinu sunca"?

Još tražim svoju "dolinu sunca". No Miraj i ja voljeli bismo se pod stare dane skrasiti u Rovinju.