Od prošlog tjedna na Radiju 808, ali i desetak lokalnih radio postaja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, krenula je emisija "Reality Check". Riječ je o vrsti infotainment programa koji je nastao iz želje i potrebe da se što veći broj hrvatskih muzičara probije do publike, ali i da publika, putem radio stanica i raznih platformi i društvenih mreža, upozna s njihovom muzikom. Urednik i voditelj je Dubravko Jagatić, glazbeni novinar koji više od 35 godina sustavno prati domaću glazbenu scenu.
Kako je nastala emisija "Reality Check" i kako je došlo do suradnje s Radiom 808?
"Reality Check" je neki logičan nastavak sličnih emisija koje sam uređivao i vodio u formativnim i najboljim godinama Radija 101, odnosno prvih pet, šest godina u drugoj polovici osamdesetih, a potom i na Radiju 1 i na Plavom radiju, kada sam bio u prilici predstaviti brojna nova imena koja danas čine hrvatsku rock scenu. Puštao sam prve demo snimke Majki, Psihomodo popa, Jinxa, TBF-a, Laufera, Fita, Pipsa, Hladnog piva, Leta 3, Gustafa, Urbana, KUD Idijota, grupe Cortex Thrill ali i Borghesie, Laibacha, Videosexa, Discipline kičme itd. Iako sam odlaskom iz radijskog etera bio sto posto siguran da će me netko zamijeniti i nastaviti pratiti što se događa na muzičkoj sceni, tko su nove zvijezde, tko je što novoga snimio itd., to se na moje veliko iznenađenje nije desilo. Ni tada, a niti sljedećih 20 pa čak i 30 godina. I koliko god sam navijao za takvu jednu emisiju, i nerijetko to prizivao u svojim novinskim tekstovima, to se nije dogodilo. Stoga mi nije preostalo ništa drugo nego se vratiti svojoj prvoj ljubavi i nastaviti tamo gdje smo stali. Scena je prepuna sjajnih mladih talentiranih muzičara koji se nikako ne mogu svojim pjesmama probiti u mainstream medije. Pri tom je danas deset puta jednostavnije što se tiče reprodukcije kvalitete zvuka, a ne kao osamdesetih kada sam dobivao neoznačene kazete, zgužvane magnetofonske vrpce i snimke snimljene na kućnom kazetofonu. Momci koji vode Radio 808, Gordan Antić i Goran Pirš, ekipa su koja je shvatila da je dosadašnji radio kao format stvar prošlosti pa i volim radije reći da je riječ o multimedijalnoj platformi 808. Ukratko, brzo smo kliknuli i shvatili da jednako razmišljamo, zbog čega je danas "Reality Check" paralelno krenuo u programu multimedijalne platforme 808, na njihovom Mixcloud kanalu, na YouTube kanalu emisije, te u programu još deset lokalnih radio stanica kojima se dopala pilot emisija koju smo ponudili brojnim radio stanicama u Hrvatskoj i BiH. Pri tom jednako važnim smatram činjenicu da smo prisutni na Instagramu i TikToku jer da nismo i tu prisutni kao da nas nema uopće.
Idemo odmah na reality check. Kakvo je stvarno stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Stvarno stanje je više nego uzbudljivo, sadržajno i prije svega izuzetno zanimljivo. Na žalost, prosječni konzumenti glazbe u Hrvatskoj, slušatelji programa radio stanica, znaju za domaće mainstream izvođače i zapravo ne znaju ništa o sjajnim muzičarima koji su trenutno na sceni i svojom muzikom oduševljavaju publiku koja više ne sluša toliko radio stanice već se informira putem društvenih mreža. Upravo to je jedna od osnovnih ciljeva emisije "Reality Check", da što više slušatelja upoznam s brojnim muzičarima s domaće i regionalne scene koji su bezrazložno zanemareni u eteru hrvatskih radio stanica. Čast izuzecima. Iako je riječ o izvođačima koji čak i često odlaze na europske turneje, ili su dobili sjajne kritike inozemnih medija, ili uostalom u Hrvatskoj napune svaki klub u kojem nastupaju, prosječni slušatelji u Hrvatskoj za njih nikada nisu čuli. Da ne spominjem izuzetno velik broj mladih koji gotovo svakodnevno izlaze iz svojih garaža i donose jedan svježi vjetar sa sobom.
VEZANI ČLANCI:
Kako je koncipirana emisija? Kako birate izvođače koje ćete puštati u njoj, hoćete li imati i goste uživo?
Koncept je vrlo jednostavan jer je takvih kvalitetnih izvođača, koje sam malo prije spomenuo, doista ogroman broj u Hrvatskoj. Pri tom kao glazbeni kritičar tjedno dobijem par novih albuma na recenziju, a nerijetko i deset do dvadeset novih singlova, pa mi nije nimalo teško odabrati što ću staviti u emisiju. Izvođači žele doći do publike, publika želi čuti nove izvođače i tu nastupam ja da ih spojim i predstavim po nekim mojim osobnim kriterijima koji su nastajali proteklih 35 godina koliko se bavim ovim poslom. Za sada ću ostaviti koncept predstavljanja novih singlova i novih imena i neću zvati goste jer ne mogu niti da hoću predstaviti sve nove singlove koji se pojave u Hrvatskoj u sedam dana. Hoću li s vremenom nešto mijenjati, to ću odlučiti kad dođe vrijeme.
U prvoj emisiji pustili ste izvođače poput Baby Babylon, Luul ili Rebeke koji imaju odlične pjesme, a opet ih se ne može baš čuti u programima hrvatskih radijskih postaja, koje većinom domaću glazbu emitiraju nakon ponoći. Zašto je to tako?
To je pitanje na koje ja pokušavam pronaći odgovor proteklih 30-tak godina. Riječ je o tri odlična izvođača i autora muzike, sjajnih skladatelja i skladateljica i još na stotine takvih talentiranih muzičara kojima su vrata etera u Hrvatskoj zatvorena. Dosta je teško prihvatiti činjenicu da većina muzičkih urednika nema sluha niti znaju prepoznati dobre pjesme ali izgleda da je tako. Pri tom treba imati na umu da danas i imati vlastito mišljenje i stav o nekoj novoj pjesmi nije baš popularno jer se uvijek nekome možete zamjeriti ako vam se ne sviđa njegova ili njezina muzika. Također možemo govoriti i o manjini koja ima najviše koristi od jednih te istih izvođača koji se vrte na domaćim top ljestvicama već 30 i više godina. Puno je tu razloga ali umjesto da tražimo zašto je nešto loše, idemo se okrenuti prema naprijed i ponuditi publici zaista puno odličnih novih pjesama i mladim autoricama i autorima. Publika će sama odlučiti što im se sviđa a što ne, samo im nitko ne nudi izbor. Dakako, i brojne formatirane radio stanice teško mogu pristati na neka nova imena jer žele samo provjerene hitove, zaboravljajući da ih zapravo upravo oni stvaraju. Na žalost, najčešće je to muzika osamdesetih zbog čega prosječan konzument muzike u Hrvatskoj danas ne zna nabrojati 10 bendova iz 2000-tih, 2010-tih i 2020-tih godina. Hrvatski slušatelji uopće ne poznaju novu muziku. Kako stranu tako niti domaću jer nemaju vremena tražiti je po bespućima interneta a radio stanice koje povremenu slušaju neće im ponuditi nikakav izbor s nove svjetske ali i hrvatske i regionalne muzičke scene
GALERIJA Atraktivna zvijezda 'Spasilačke službe' izgled je uništila ovisnošću, sad je neprepoznatljiva
Kako komentirate činjenicu da mladi u Hrvatskoj danas više slušaju trap izvođače iz Srbije, a jedini koji se uspijevaju probiti na Billboardovu ljestvicu su Grše i Vojko V?
Mladi slušaju muziku koju vole, koja im godi i uz koju se dobro provode. Pri tom ih nije briga odakle je tko. Ja sam gotovo siguran da bi situacija bila potpuno drugačija na Billboardovoj ljestvici da su svi ti novi izvođači koje sam spominjao redovito u eteru hrvatskih radio stanica pa bi i publika mogla birati iz daleko veće ponude od postojeće od 50 imena koja se vrte iz godine u godinu. Tada bi na Billboardovoj ljestvici bilo daleko više izvođača različitih muzičkih žanrova. I mi smo rasli uz moto Partibrejkersa: "Hoću sad i hoću sve". I oni danas hoće sad i hoće sve iako vjerojatno nisu čuli za Partibrejkerse, ali imaju neke svoje heroje koji se nama uopće ne moraju sviđati. Neka svatko uživa u muzici koju voli. Ne znam zašto ljude brine tko sluša kakvu muziku.
Iza vas je karijera od 35 godina u kojoj sustavno pratite i promovirate domaću glazbenu scenu. Čini li vam se da je to ponekad kao borba s vjetrenjačama?
Zapravo i nije jer se vidi pomak u tih 35 godina mada je u pravu i onaj tko kaže da ja već 35 godina tupim jedno te isto i promoviram neke nove, mlade muzičare čije vrijeme tek dolazi. Puno je tih mladih, novih muzičara bilo na početku karijere koje sam imao prilike prvi promovirati puštajući njihove pjesme i jasno i glasno reći što mi se sviđa a što ne. Neki od njih danas su stvarno među najpoznatijim muzičarima na hrvatskoj muzičkoj sceni i osjećam se ponekad kao neka zaboravljena babysitterica koja ih je mazila i pazila dok su bili mali.
Počeli ste na Radiju 101, pa na Radiju 1. Sjećate li se kako je to izgledalo na početku, pogotovo u vrijeme kada je 101-ica bila na vrhuncu popularnosti?
Bilo je to vrijeme kada je Radio 101 preuzeo palicu od tada vrlo slušanog Radija Velika Gorica i uveo neke revolucionarne promjene u eteru. Tada je Radio 101, odnosno Omladinski radio, bio najzabavniji, najrevolucionarniji, najekstremniji i najslušaniji mediji. Radio 101 je bio medijski svjetionik slobode izražavanja i istovremeno visoka škola novinarstva. Kako radijskog novinarstva tako i novinarstva i produkcije uopće. Novac je bio sporedan jer su se prije zarade ljudi trudili napraviti što bolji program, želeći se pokazati i dokazati, a to im je bilo omogućeno. Danas gotovo nepoznata disciplina. Na žalost, paralelno je funkcionirala i jedna manja skupina ljudi koja je upravo zahvaljujući tim divnim kreativnim ljudima koji su stvarali program, odlučila prije svega na njima i njihovom radu i kreativnim idejama dobro zaraditi. Tako su se jedni dobrano obogatili, a većina se razišla bez para u džepu, tek uz sjećanja na jedan fenomenalno formativno razdoblje, jedno prekrasno, gotovo bezbrižno vrijeme i posao koji su s najvećim zadovoljstvom tada radili. Gorka i tužna je to priča sa stotinama predivnih, zabavnih i smiješnih epizoda i momenata.
Tijekom karijere radili ste intervjue s mnogim poznatim glazbenicima. Sigurno je bilo zanimljivih anegdota?
Nije mi nikada palo na pamet približno pobrojati koliko sam intervjua u životu napravio ali mislim da možemo govoriti o puno stotina ako ne i tisuća intervjua. Naravno da je bilo svakakvih anegdota. Od prestanka rada baterije u diktafonu na početku jednog velikog i važnog intervjua, preko jedne zvijezde koja je željela da joj preko telefona pročitam svaku rečenicu koju je izrekla u intervjuu i potom je na glas analizirala svaku od njih. To su samo neki novinski intervjui. Radijski su pak posebna priča. Od popularnih muzičara koje je pojela trema u studiju pa nisu imali hrabrosti zasvirati, jednog intervjua u kojem je jedan popularan pjevač odlutao mislima i dobrih se deset minuta pokušao koncentrirati, pa do onih koji su umjesto u mikrofon odgovarali potvrdnim kimanjem glavom.
Možete li usporediti radijsku ali i glazbene scenu nekad i sad? Je li digitalizacija pomaže ili odmaže?
Radio stanica nekada nije bilo kao što ih ima danas. Ako se ne varam riječ je o približno oko 150 radio stanica danas u Hrvatskoj. Krajem osamdesetih je bilo tek nekolicina radio stanica ali velik broj kreativnih pojedinaca koji su u dostupnom eteru uređivali svoje sjajne radijske emisije. Sloboda kreativnog izražavanje je na neki način bila veća nekada nego danas iako je danas puno više alata za kreativne ideje nego nekada ali nema te platforme koja bi omogućila realizaciju tih ideja. Digitalizacija jako pomaže. Današnje generacije teško može shvatiti kakav je to bio posao kada sam trebao posebnim malim ljepljivim trakama lijepiti pjesme sa magnetofonske vrpce na magnetofonsku vrpcu i pri tom paziti da se cijeli kolut ne raspadne kako bi se emisija mogla emitirati. Ili brojne kazete snimljene na svakojake načine koje sam dobivao neoznačene, eventualno uz prigodno pismo. Digitalizacija danas gotovo svakom kreativnom pojedincu ili pojedinki omogućava da sklada svoju muziku, producira je i distribuira u cijeli svijet a da se pri tom niti ne makne iz svoje sobe. Danas jednu pjesmu zajedno rade muzičari od kojih jedan sjedi u Zagrebu, drugi u Berlinu, treći u Madridu, a četvrti u Sindeyu i oni imaju zajednički bend čije pjesme se vrte širom svijeta. Ogromna je to razlika koju teško mogu razumjeti današnji mladi muzičari koje pak ne razumiju stari muzičari. Da bi kao muzičar danas došli do slušatelja potrebno je „nahraniti“ na desetke raznih medija s pravim i pravodobnim informacijama. Nekada je bilo dovoljno muzičaru da donese svoj novi singl na Radio 101 i za sedam dana bi već svi pričali o novom singlu odličnog novog benda.
Koji su vam daljnji planovi, imate li ideje i za neke druge emisije?
Da imam! Jako je puno ideja za brojne emisije kakve nedostaju u hrvatskom eteru ali nedostaje novaca da se one realiziraju. U njihovu slušanost nimalo ne sumnjam pa bi svako ulaganje gotovo sigurno vratilo uloženi novac. Stoga poziv svima koji se pitaju u koga ili što bi danas bilo pametno uložiti novac. Moj telefonski broj je dostupan a poznat je autoru intervjua.
VIDEO Mikulić podijelila status koji joj je suprug posvetio za 18. godišnjicu braka: 'Još da su točne godine'
Tko može brže u pjevače ili nogometaše,eventualno iznajmljivače ili izrabljivače,Ako sam preskočio neke unosne poslove neka netko dopuni.