Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je kao poznato lice domaće zabavnoglazbene scene i estrade, ali da je prošlost imala samo malo drugačije namjere, karijera mu je mogla krenuti u sasvim drugačijem smjeru. Ostaje zapamćen kao veliki zabavljač iznikao u danima najveće konkurencije na jugoslavenskoj estradi. No, kao suvremenik Dade Topića, Ratka Divjaka i drugih, šezdesetih godina bio je jedan od glavnih protagonista rock-scene u Osijeku. Sve do dolaska Majki, Vatre i drugih Slavonaca u žižu popularnosti, Slavonija nije imala tako jako ime kao što su bili Dinamiti.
Da je Krunoslav Kićo Slabinac napisao samo jednu pjesmu – "Zbog jedne divne crne žene", ostao bi zapamćen po klasiku kojemu i današnje crnke vjerojatno duguju zahvalu za priznanje, s obzirom na to koliko je od tada sve otišlo na stranu plavuša. No, valja reći da mu je prvi hit bila upravo "Plavuša", što je nagovijestilo da će čitava karijera Krunoslava Slabinca biti rastegnuta između suprotnih polova estrade. Počeo je šezdesetih kao roker u Dinamitima, a dekadu kasnije, u sedamdesetima, postao prvak zabavnoglazbenih festivala, pa je mogao tvrditi da je bio jedan od rijetkih koji je postizao uspjehe na oba suprotstavljena polja domaće scene i putem postati protagonist koji je u karijeri spojio naizgled nespojivo, rani rock'n'roll, bećarce i slavonske tambure.
Rođen 1944., Krunoslav Kićo Slabinac bio je savršen kandidat da ga, iako je kao dijete svirao tamburicu i glumio u dječjem osječkom kazalištu, zarobi duh Elvisa Presleya i novog rock and roll zvuka. Pa je već krajem pedesetih bio stalan gost s gitarom na plesnjacima, imitirajući Elvisa. S prijateljima je osnivao grupe Tornado i KonTiki, a te amaterske postave kasnije su dovele do osnivanja osječkih Dinamita, jednog od prvih domaćih rock-sastava šezdesetih. O koliko se dobroj ekipi radilo, govori podatak da je bubnjar Miroslav Šaranović otišao u Sarajevo i postao član Indexa, dok je na mjesto bubnjara u Dinamitima stigao Ratko Divjak.
U jednu od vodećih postava tadašnjeg rocka nakon Kiće Slabinca dolaze Dado Topić i gitarist Josip Boček, a u svojoj teoriji da je bio jedan od pionira rocka u Jugoslaviji, Kićo je govorio i o podatku da su Indexi od njih još 1967. kupovali pojačala. Već je i za Dinamite rekao da su svirali sve, od rocka do šlagera, jer tada su se dobrim muzičarima smatrali oni koji su mogli sve svirati, što je bio i predložak kasnije solo karijere Kiće Slabinca u kojoj je izvodio baš sve. Zgodan je podatak da je rane Dinamite na gaži u Poreču 1967. spazio njemački turist i organizirao im audiciju u klubu Hit House u Minhenu, gdje su nekoliko mjeseci prije svirali Rolling Stonesi, a nekoliko tjedana kasnije The Kinks. Do početka angažmana, koji su dobili i uz podršku iz njemačke (ženske) publike koja ih je prije toga gledala na moru kod nas, Kićo je zanat pekao pjevajući solo u klubu Havana House cijele noći. No, snove o međunarodnoj rock-karijeri nakon samo nekoliko tjedana njemačke avanture prekinuo je poziv za jedan drugi rok, onaj vojni, pa je Slabinca JNA dovela u tadašnji Titograd, a inozemna karijera ostala na vječnom čekanju. Čekati je ostala i rock-karijera, jer su Dinamiti s Dadom Topićem prašili sve ono o čemu je nekoliko godina prije maštao Krunoslav Kićo Slabinac. Preselio se u Zagreb i na tadašnjoj verziji "The Voice", zvanoj "Tražimo debitanta" osvojio prvo mjesto s pjesmom po kojoj će ostati zapamćen, "Plavušom" koju je ranije izvodio s Dinamitima. Te 1969. nastupao je u Kulušiću s pjesmama Toma Jonesa i Elvisa Presleya, nakon čega ga Nikica Kalogjera pozvao da nastupi na "Splitu '69" s pjesmom "Samo zbog ljubavi", a Slabinac prije toga za Jugoton snima solo verziju "Plavuše" koja postaje golemi hit.
Te 1970. Slabinac ulazi u dekadu koja će mu donijeti najveće uspjehe i pobjeđuje na "Opatiji '70" pjesmom "Više nećeš biti moja" u konkurenciji s Mišom Kovačem, Gabi Novak, Josipom Lisac, Leom Martinom, Daliborom Brunom i drugima. Iste godine osvaja nagrade na festivalima Beogradsko proljeće, Melodije Kvarnera i Slovenske popevke. Imao je još jedan hit, "Vjenčanja neće biti", a na kraju 1970. izabran je za pjevača sezone ispred Arsena Dedića i Lea Martina. Te godine izgubio je na domaćem Eurovizijskom natjecanju, ali je pobijedio iduće 1971. i otputovao u Dublin, bez većeg uspjeha. Veći uspjeh dogodio se odmah potom, pjesmama "Tri slatke riječi" i evergrinom "Zbog jedne divne crne žene" 1972., snimljenom uz pratnju Opatijskih suvenira u aranžmanu Ivana Iće Kelemena.
Slabinac ovaj uspjeh prosljeđuje još jednim velikim hitom "U dugim noćima", pjesmom koja je na beogradskom Festivalu festivala proglašena pobjedničkom. Godine 1975. objavljuje prvi album "Hej bećari" sa slavonskim bećarcima i postiže uspjeh koji će mu odrediti daljnju karijeru na zabavnoglazbenoj sceni, a 1979. dolazi i nastavak "Seoska sam lola". Godine 1981. albumom "Rock and Roll" s obradama standarda podsjeća na početke, tada ponovo aktualne u poplavi novog rockabillyja koji je vladao svjetskom pop-scenom. Osamdesete je proveo kao uspješni predstavnik domaće zabavnoglazbene scene, snimajući slavonski repertoar, a inicirao je i ideju o albumu božićnih pjesama "Christmas with Kićo (Svim na Zemlji mir veselje)" koji se 1983. i kod nas i u inozemstvu prodao u velikoj nakladi. Albumski nastavak "Rock and Roll 2" objavio je 1985. ali mu se do tada karijera glavnim tokom ipak čvrsto zabetonirala u predvidljivim estradnim vodama. Pobjeđivao je na zabavnoglazbenim festivalima i povremeno se u novogodišnjim televizijskim show-emisijama vraćao zabavnoj izvedbi rock and roll standarda, za koje je uvijek tvrdio da su mu u krvi jednako kao i bećarac, iako mu je bećarac, osim u ranoj fazi karijere, dominirao karijerom.
"Otišo je naš Kićo polako,...otišo je s mirisima jutra!!!!"😪