U svom domu u Parizu u 70. godini umrla je Nuša Marović, legendarna hrvatska manekenka. Izgubila je bitku s rakom i ostavila nam sjećanje na slavno doba mode u kojem je ona imala zasluženi status top modela. Nekad najpopularnija naša manekenka svoj je profinjeni ukus i stil mogla njegovati do kraja života jer ih je stekla u vrijeme kad su manekenke hodale s arhitektima i ljudima od ukusa, a ne s nogometašima i izbrijanim agresivnim poduzetničkim facama.
Pamtimo Nušin rad za slavnog Guy Larocha što ju je odvelo u Pariz gdje je izgradila dugogodišnju karijeru u modnom poslu. I život je i rad podijelila između Pariza i Zagreba, osobito kad je u 42. godini manekenski posao zamijenila menadžerskim, a taj biranjem modela za butike. Njezini brojni intervjui govore nam i danas o njezinu modnom znanju, ostajući dobrom podukom o smjeni modnih generacija u kojima pojmovi ostaju isti, ali im se značenje mijenja. Kao što pojam elegancije danas znači nešto sasvim drugo nego u vrijeme kad ju je u Splitu otkrila i na scenu HNK postavila poznata kreatorica onog doba Marica Krivić.
Nuša je možda prva od manekenki koju smo znali po imenu i prezimenu.Na ondašnjoj medijskoj sceni nije bilo ,kao danas,časopisa koji bi to pratili.Nekako sramežljivo je to počeo Plavi vjesnik krajem šezdesetih.Sjećam se još Irene Uhl,Branke Habek(dok je bila cura od Arsena Dedića u predGabyjevsko vrijeme) pa Mojca Platner (bivša žena danas poznatog Čede Komljenovića), te jedno 2-3 godine kasnije Jasna Mihalinec-Bilobrk. (ah ona mi se sviđala-a danas ju znam susresti jer imamo doktora u istoj ambulanti). ah,tempi pasati.