David Skoko gledatelje HRT-a od 4. listopada vodi na putovanje diljem Hrvatske te posjećuje neke od najistaknutijih domaćih vinara od Slavonije i Baranje, Zagorja i Plešivice do Zadra, Krka, Pelješca te naravno Istre. Kulinarsko-putopisni serijal "Motor, loza, kuhača" ima devet nastavaka koje je režirao Radislav Jovanov Gonzo, Tanja Tušek je scenaristica, producentica je Inja Korać, dok je direktor fotografije Toni Renaud, a montažu potpisuju Anita Jovanov, Tomislav Pavlic i Žarko Korać. Chef Skoko ispričao nam je što možemo očekivati od ove zanimljive kombinacije dokumentarne serije i zabavnog formata koji uključuje gastronomiju, enologiju i putopis.
Što se sve skriva iza imena emisije "Motor, loza, kuhača" i što gledatelji mogu očekivati?
Iza imena se skriva definitivno motor jer u svakoj epizodi putujući Hrvatskom vozim drugi motor i ljepota je u tome što su sve to stari i prekrasno restaurirani motocikli koje su nam ustupili klubovi oldtimera. Kako sam motorist, ali ne jedan od onih koji vole jurnjavu, više volim uživati u prirodi i okolišu dok se vozim, bio mi je poseban užitak na ovaj način snimati emisiju. Išli smo po cestama koje su pitoreskne i prekrasne, a posebna je draž kada kroz takvu prirodu prolazite na starom motoru. Na ovom putovanju posjećivali smo vinarske obitelji i moram ispraviti netočan navod koji sam negdje pročitao, u kojem je pisalo kako smo posjećivali najbolje vinarije. Naime, to je netočno napisano jer nismo išli prema tome da posjetimo nužno najbolje vinare, nego one koji imaju najzanimljiviju obiteljsku priču jer je obitelj okosnica ovog serijala. Tako i loza u nazivu emisije ne označava samo vinovu lozu nego i onu obiteljsku jer svagdje smo vidjeli da je obiteljsko nasljeđe jako važno, pogotovo kod kultura koje su višegodišnje, kao što je vinova loza. Svaki vinar s kojim smo razgovarali govorio je o budućnosti svog posla kroz obitelj i oni danas sade vinograde čije će plodove brati njihova djeca. Kada je riječ o kuhanju, morali smo biti spremni kuhati u svim novonastalim situacijama i nismo znali kakva će nas kuhinja dočekati na određenoj lokaciji i iz tog smo razloga odlučili da s nama putuje jedan stari šporet na drva. Ja sam na lokacije išao motorom, a cijela je produkcija išla kombijem i nosili su stari šporet... Snalazili smo se s tom našom kuhačom i šporetom gdje god je trebalo.
VEZANI ČLANCI
Kako ste osmislili recepte za ovaj serijal?
Okvirno smo unaprijed odlučili što ćemo kuhati kod obitelji čije smo vinarije posjetili, ali na licu mjesta smo katkada recepte malo prilagodili. U svakoj epizodi imam malo istraživanje što je tamo tipično lokalno da se mogu uhvatiti baš za te namirnice i pripremiti ih. Bio je to malo izazov jer nikada nisi siguran hoćeš li naći namirnice koje si zamislio. Ali ja sam poprilično fleksibilan što se toga tiče i nisam opterećen svojim idejama, više sam opterećen mogućnostima tako da smo se prilagodili svemu, pogotovo što se ribe tiče. Naime, bilo je tu iznenađenja jer je bilo riječnih riba za koje prije nisam znao i nisu komercijalno priznate i baš sam se jako zabavio prilikom njihove pripreme jer sam naučio nešto novo. Do ovog snimanja nisam znao za riječne ribe deveriku i tolstolobik, to su bijele ribe koje ribiči cijene, ali najčešće nemaju neku komercijalnu primjenu. A to mene pali – ono što nitko ne bi, e to ću ja pripremiti i ove ribe su mi otkriće.
Nakon što ste obišli cijelu Hrvatsku i naše vinare diljem zemlje, možete li nam reći kakva su hrvatska vina?
Hrvatska vina su stvarno fina, neka od tih vina stvarno zaslužuju biti u vrhu svjetske vinske ponude. Neću reći da su sva vina fantastična, ali recimo na jugu Dalmacije, na Pelješcu sam pio stvarno ozbiljna vina, dok mi bijela tamo nisu bila najnaj. Recimo, najbolja pjenušava vina su mi bila na Plešivici, najsvježija i najukusnija bijela vina sam kušao u Slavoniji i Zagorju. Fantastičnih slavonskih vina sam pio i izbila su me iz cipela. Isto je bilo s određenim vinima iz Zagorja, tamo sam popio najbolji sauvignon u životu i definitivno je tu nestala neka predrasuda o zagorskim vinima kao o nekim kiselišima. I Rimljani su tamo radili vina, a oni su dobro znali što je dobra pozicija za vina tako da nije to bez veze. Jako su me oduševila i slatka vina koja sam pio u Baranji, u mjestu koje se zove Zmajevac. Tamo je više od 200 starih vinskih podruma koji su velikim dijelom zapušteni, a ondje je prije 200-300 godina bila velika kultura vina i savršena lokacija za uzgoj vinove loze, o tome prije nisam imao pojma jer me put tamo nikada nije doveo. Na svakoj lokaciji doživjeli smo nešto posebno što su nam otkrivali naši domaćini, koji su jako ponosni na svoj kraj.
GALERIJA Atraktivna zvijezda "Spasilačke službe" izgled je uništila ovisnošću, sad je neprepoznatljiva
Možemo li reći da je poanta serijala i oživiti tradiciju okupljanja za obiteljskim stolom, što je posljednjih godina postalo rijetkost?
Apsolutno da! Što sam stariji, sve sam veći tradicionalist i jako cijenim obiteljske vrijednosti i one se najbolje gaje za zajedničkim stolom i najljepše se prenose na taj način. Imam sreću što moji roditelji nas i dalje rado okupljaju za obiteljskim stolom, gdje se nađu tri do četiri generacije i družimo se i slušamo mudrosti starijih i gledamo tu naivnost i želju za učenjem mladih i živimo svi zajedno. Odrastao sam u obitelji s čvrstim i kvalitetnim obiteljskim odnosima i osobno mi je lakše u životu jer imam kvalitetne obiteljske odnose i mogu se osloniti na njih, kao i oni na mene. Zato mislim da je najbolje, pogotovo tamo gdje postoje kvalitetni obiteljski odnosi, ostati na svome i graditi posao na već postavljenim temeljima i možda će biti teško, ali to je sigurnije i prirodnije nego kretati sam. Malo nas je kapitalističko društvo navelo da više trčimo za novcem nego za moralnim vrijednostima i to nas udaljava od obitelji, a kroz ovu emisiju sve je posvećeno obiteljima i našoj prekrasnoj zemlji u kojoj živimo, ali i od koje živimo.
VIDEO Tajči se dirljivom objavom prisjetila supruga koji je prije šest godina izgubio borbu s rakom
Predrasude o Zagorju i Zagorcima mogu imati samo polupismene, odurne persone kojima fali jedna oveća pilana dasaka u glavi. No, živimo u državi gdje je vrijeđanje Zagorja i Zagoraca poželjno i smatra se zabavnim sadržajem. Žalosno.