Ugo Korani: Serija je odlična reklama za HGSS – jedinu službu u Hrvatskoj koja funkcionira

Početkom listopada HRT je počeo prikazivati novu seriju “Gora”, čija radnja prati tim gorskih spasilaca, i njihove akcije spašavanja i njihov privatni život. U svakoj epizodi oni se bave novim slučajem potrage i spašavanja, iza kojih nerijetko stoje ilegalne aktivnosti, prirodne nepogode, nemar i nepromišljenost, ali i teme poput vječno nepripremljenih turista koji u neadekvatnoj odjeći i obući kreću u osvajanje planinskih vrhova. Seriju je za HRT proizvela produkcijska kuća Antitalent, scenarij potpisuju Maja Pek-Brünjes, Dora Šustić, Daria Stilin i Rene Gallo, redateljski potpis u seriji imaju Mladen Dizdar, Aldo Tardozzi i Radislav Jovanov Gonzo, a sve njihove ideje i zamisli pred kamerama su u djelo pretočili izvrsni glumci, među kojima je i Ugo Korani. Ovaj 29-godišnjak, kojeg su kritičari opravdano prozvali jednim od najperspektivnijih glumaca mlađe generacije, u seriji igra Ozrena i otkriva nam kako je bilo na snimanju koje se velikim dijelom odvijalo u prirodi, kakav je njegov lik i jesu li mu nagrade koje osvaja za svoj rad teret ili ga guraju naprijed.

Kakve su prve reakcije na seriju “Gora” i na vašu ulogu u njoj? Jeste li gledali prvu epizodu, s obzirom na to da ste tijekom snimanja serije izjavili da niste sigurni hoćete li se moći gledati na ekranu?
Gledao sam prve dvije epizode na Sarajevo Film Festivalu. Tamo su reakcije prisutnih bile pozitivne, a i meni se činilo da prve dvije epizode stoje. Koliko sam uspio pročitati komentare svojih omiljenih bezimenih autora na portalima, reakcije su podijeljene. Od onih koji ništa ne razumiju do onih koji su oduševljeni i čekaju iduće epizode. Ne može se udovoljiti svačijem ukusu niti bi to trebao biti razlog za snimanje serija. Ono što sigurno znam i zbog čega sam miran pred negativnim komentarima jest da su svi ljudi koji su radili na seriji dali 101%. Na kraju, mislim da je serija odlična reklama za HGSS – jedinu službu u Hrvatskoj koja funkcionira.

Kako biste opisali Ozrena i što i tko vam je najviše pomogao u pripremi ovog lika? Koliko je u ovom slučaju bila važna i fizička priprema za ulogu gorskog spasioca?
Do prije nekoliko dana bio je u postupku javnog savjetovanja prijedlog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske po kojemu bi planinarski domovi bili dani na upravljanje županijama, odnosno javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode. Jednostavnijim rječnikom – moglo bi se dogoditi da planinarski domovi postanu ugostiteljski objekti (ne isključujem ni mogućnost hotela), a time izgube svoju pravu svrhu – pružanje sigurnog skloništa planinarima. Ozren bi se protiv toga pobunio. Tako bih ga opisao.

VEZANI ČLANCI

Najveći dio scena sniman je u prirodi i već nakon prve epizode jasno je da će gledatelji uživati u predivnim prizorima Gorskog kotara i Ravne gore. Koliko je bilo izazovno snimati na ovim lokacijama i je li bilo situacija kada nije sve išlo po planu?
Gorski kotar je čudo i pravo bogatstvo. Nevjerojatna ljepota i mir. Budući da je 70% serije snimano u prirodi, vremenski uvjeti nas nisu uvijek mazili. No ovdje opet moram spomenuti ljude koji su radili na setu. Sve ovo što gledatelj vidi mukotrpan je rad ekipe iza kamere bez kojih ove serije ne bi bilo. Hvala im!

Tijekom snimanja glumačka ekipa surađivala je s članovima HGSS-a, što vam je bilo najbitnije da prenesete gledateljima vezano za njihov posao i što ste vi naučili o prirodi i gorskim spasiocima radeći na ovoj seriji?
Najbitnije što bi gledatelji trebali shvatiti jest to da su HGSS-ovci obični ljudi koji u bilo koje doba dana i noći ustaju, spreme se i odlaze spašavati ljude potpuno dobrovoljno. Uopće, da netko nešto radi besplatno u ovom pomahnitalom društvu koje bi vlastitu majku prodalo za još pet eura je nevjerojatno, a saznanje da spašavajući tuđi život riskiraju svoj mora ostaviti čovjeka bez teksta i pobuditi u njemu osjećaj divljenja.

U medijima vas se često oslovljava kao jednog od najperspektivnijih glumaca mlađe generacije, potvrda tome je i nagrada “Vladimir Nazor” za uloge u predstavama “Braća Karamazovi” i “Višnjik”, jesu li nagrade i pohvale teret ili vas guraju naprijed, kako ih doživljavate?
Za to kako me se oslovljava u medijima mogu samo citirati The Dudea iz filma “Veliki Lebowski”: “It’s just your opinion, man”. Nagrade mi nisu ni teret ni poguranac. Nisam neosjetljiv, naravno da mi nagrada “Vladimir Nazor” imponira, ali ne mislim da oko toga treba raditi veliku priču. Ove godine dobio sam je ja, iduće netko drugi i tako dalje. Hoću reći da nagrade nisu garancija da će svaka iduća uloga biti jednako uspješna i ne želim si taj teret staviti na leđa. Više sam puta rekao i ostajem pri tom mišljenju da su moja jedina prava nagrada ljudi s kojima radim.

Teško je danas pronaći osobu koja nema društvenu mrežu, ali vi spadate baš u tu kategoriju, zašto odbijate pristupiti tim virtualnim zajednicama?
Imam u imeniku brojeve svih ljudi koje bih pratio na društvenim mrežama pa ako me zanima kako su i što rade, uvijek mogu okrenuti njihov broj. Osim toga, devedeset posto vremena na Facebooku proveo sam skrolajući unedogled. Gdje si bio – nigdje, što si radio – ništa. Ne mislim da su društvene mreže same po sebi loše, ali jednostavno nisu za mene.

GALERIJA Gledali ste seriju "Naša mala klinika"? Evo kako su glumci izgledali na snimanju prije 18 godina

Vjerujem da vam je serija “Gora” dala dobar uvid u rad televizijskih serija, iako ste i prije imali takvo iskustvo glumeći neke sporedne uloge. Uspoređujući to s radom na predstavama, što više odgovara vašem senzibilitetu i kakvu biste TV ulogu bili spremni prihvatiti nakon “Gore”?
Po jednoj lasti ne poznaje se proljeće pa tako ni ja ne mislim da imam dobar uvid u rad na televizijskim serijama. Zahvalan sam što sam dobio priliku kao netko tko je u televizijskom smislu potpuno nepoznat i neiskusan. Mislim da tu leži ključ uspjeha – davanje prilike mladim, još nepoznatim ljudima. Pa što ako neka serija, film ili predstava ne uspiju? Barem mi na ovim prostorima znamo da ne uspijevaju ni puno važnije stvari. Jedan za mene fascinantan podatak – Srđan Karanović i Rajko Grlić imali su samo 31 godinu kada su napravili kultnu seriju “Grlom u jagode”.

Glumci, pisci, voditelji i umjetnici sve više koriste javni prostor da bi upozorili na to da je potrebno voditi brigu o mentalnom zdravlju, vi također priznavši da odlazite na psihoterapiju. Kada ste shvatili da vam je potreban razgovor sa stručnom osobom?
Dio problema leži i u formulaciji da sam priznao da odlazim na psihoterapiju. Kao da je odlazak psihoterapeutu nešto što se treba skrivati i čega bi se čovjek trebao sramiti. Ne mora čovjek imati neki problem da bi išao na psihoterapiju. Radi se o higijeni. Isto kao što su to pranje ruku ili zubi.

VIDEO Anđa Marić otkrila susret s Prosinečkim: 'Bila sam bezobrazna na šanku, a on se okrenuo očaran'